Mandat tridesetog australskog premijera Scotta Morrisona 2018. – 2022. nije oskudijevao aferama. Ali malo je tko mogao očekivati da će njegova uvjerljivo najveća afera izbiti gotovo tri mjeseca nakon što je poražen na izborima. Naime, kako je sredinom ovog mjeseca otkrio Morrisonov nasljednik, laburist Anthony Albanese, bivši premijer i vođa desnog centra tokom mandata je na krajnje bizaran i upitno legalan način preuzeo kontrolu nad više ministarstava. Morrison je između marta 2020. i maja 2021. tajno prisegnuo za ministra čak pet resora: zdravstva, (prirodnih) resursa, financija, unutrašnjih poslova te zajedničkog ministarstva industrije, znanosti i energetike. Drugim riječima, premijer je potajno mogao direktno kontrolirati manje-više sve ključne resore.
Kako je moguće da premijer potajno postane i ministar više ministarstava zbunjuje posljednjih dana ne samo međunarodnu, nego i australsku javnost. Naime, mehanizam kojim je to izvedeno nije bio dobro poznat čak i ekspertima za tamošnji politički sustav. Sve je počelo izbijanjem pandemije koronavirusa kada je premijeru Morrisonu prinijeto pozornosti da su prema ranijem zakonu o epidemijskim izvanrednim situacijama ministru zdravlja omogućene izrazito velike ovlasti.
Uz obrazloženje nužnog opreza i brige za stabilnost resora, Morrison je obavijestio tadašnjeg ministra zdravstva Grega Hunta o planu da se i premijeru daju iste ovlasti za slučaj da se ministru nešto dogodi. Iako je opravdanost tog poteza u međuvremenu dovedena u pitanje, čini se da se u toj situaciji panike zbog novog koronavirusa nitko nije od Morrisonovih pojačanih ovlasti pravio veliki problem. Naposljetku to je bila tek rezervna opcija za slučaj nužde.
Sve to je široj javnosti moglo ostati nepoznato zato što se ministarska prisega u Australiji ne daje javno u parlamentu, već generalnom guverneru, odnosno predstavniku britanske kraljice u toj zemlji. Taj očiti zaostatak bivšeg britanskog imperija obično nije predmet spora, jer konvencija nalaže da se guverner ne miješa u odluke izabranog premijera. Kako bilo, nakon što je prva tajna prisega prošla glatko, Morrison se postepeno istim mehanizmom postavio za ministra i ostalih resora – ovog puta bez znanja ne samo parlamenta i stranke, nego i samih ministara. Drugim riječima ministar financija ili unutrašnjih poslova nisu znali da premijer može donositi odluke u njihovom resoru bez njih. Jedini ministar koji je saznao da mu ovlasti nisu onakve kakve je očekivao bio je Keith Pitt, ministar resursa. Njega je premijer obavijestio da je poništio njegovu odluku vezanu uz plinsku bušotinu koja mu je bila politički nezgodna.
Tajming tajnih prisega na ministarska mjesta također je zanimljiv. Zdravstvo i financije preuzeti su na početku pandemije, pod izgovorom moguće izvanredne situacije u kojoj bi premijer morao uskočiti u mjesto svojih potencijalno zaraženih ministara. Preuzimanje drugih resora, međutim, odvilo se u aprilu i maju 2021. godine, više od godinu dana kasnije. Sam Morrison za potez koji je razbjesnio ne samo opoziciju, nego i njegovu vlastitu stranku, ponudio je niz objašnjenja sve jedno manje uvjerljivo od drugoga. Na početku je tvrdio da se "ne sjeća" koje je resore sve preuzeo, neprestano spominjući izvanrednu situaciju pandemije. Nakon toga se žalio kako je on privatna osoba i tek bivši političar, dok ga novinari nisu podsjetili na to da je još uvijek izabrani član parlamenta. Naposljetku je Morrison optužio novinare da mu maltretiraju obitelj i to baš u trenutku kad se njegov najdraži ragbi klub, čiji je počasni član, bori za ulazak u četvrtfinale domaće lige.
Sve to bili su prozirni i vrlo neuspješni pokušaji bivšeg premijera da se predstavi kao običan čovjek iz naroda. Ti su pokušaji međutim samo pojačali bijes prema njegovim razotkrivenim nastojanjima da potajno preuzme više vlasti nego što mu je dano na izborima. Dio potajno "razvlašćenih" bivših ministara pozvao ga je da podnese ostavku, a aktualni premijer Albanese je najavio istragu. Međutim, bez obzira na to je li Morrison učinio nešto protuzakonito ili nije, već sada je i više nego jasno ne samo da je njegova politička karijera gotova, nego i da je njegova politička ostavština došla pod veliki znak pitanja. To predstavlja novi udaraca nedavno poraženoj Liberalno-nacionalnoj koaliciji desnog centra koju je Morrison vodio posljednje četiri godine.
Na izvanrednim izborima 2019. Morrison je iznenađujuće pobijedio laburiste i omogućio desnici opstanak na vlasti. "Tajna" njegovog uspjeha bilo je igranje na kartu kulturnih ratova, a Morrison je bio istaknuti protivnik legalizacije gej brakova (koji su ipak legalizirani prije njegovog mandata), te osobito istaknut kao protivnik migracija. Najveću međunarodnu pažnju privukao je ipak svojim negiranjem klimatske krize i lobiranjem za fosilna goriva. U februaru 2017. donio je komad ugljena u parlament i ismijavao ostale zastupnike da imaju "ugljenofobiju". To ga je kasnije politički koštalo. U vrijeme njegovog mandata Australiju je zahvatio val požara i poplava bez presedana, a čak su i konzervativniji birači počeli brinuti zbog klime, što je naposljetku doprinijelo njegovom izbornom porazu.
