Kada krajem tjedna izađe ovaj broj Novosti, kiša će, predviđaju meteorolozi, nakon najsušnije godine u povijesti meteoroloških mjerenja, napokon pasti na tlo Australije. Istovremeno, kako je javila američka NASA, oblak dima nastao u tamošnjim požarima već će se rasprostrti preko tri četvrtine Zemljinog neba, da bi se u narednim danima ponešto razrijeđen ponovno pojavio iznad Australije. Kada se i on razrijedi do nevidljivosti, australska vlada provest će istragu o neadekvatnom upravljanju katastrofom, nakon čega će, ako je suditi po njezinom dosadašnjem ponašanju, nastaviti business as usual.
Iako su šumski požari kao svojevrsna prirodna pojava u Australiji prisutni već stoljećima, ovi sadašnji bitno su drugačiji, prije svega zato što su izazvani rekordnom sušom, uslijed koje na području istočne obale od Brisbanea do Melbournea tri godine nije kišilo. Uz sušu, razmjerima požara kumovali su i niska vlažnost zraka, kašnjenje monsuna za zapada te izrazito brzi i suhi vjetrovi. Sve to zajedno stvorilo je ‘natprosječne uvjete za požare’, zbog čega se niz manjih požara spojio u golemu paklenu buktinju. Prvi put otkad se bilježi, osim grmolikog raslinja gorjele su i šume eukaliptusa, a specifična vegetacija u tasmanijskom nacionalnom parku gorjela je prvi put u više od tisuću godina.
Za požara, premijer je na TV-u rekao da mu ne pada na pamet da krene u ‘bezobzirno uništavanje radnih mjesta i provođenje politike zelenih koji guše ekonomiju’, sve to nakon što su mu građani New South Walesa vikali da je idiot, odbivši mu pružiti ruku
Saldo požara koji su harali cijelim kontinentom, izuzev nešto džepova u unutrašnjosti zemlje, spaljenih je 12 milijuna hektara tla, više nego kombinirana površina opožarena tijekom prošle godine u SAD-u i Amazoniji. Poginulo je 28 ljudi, izgorjelo je više od 3000 domova, a u katastrofi koju su stručnjaci nazvali ‘biološkim armagedonom’ poginulo je milijardu životinja. Bili su zatvoreni autoputovi, dućani su ostali bez hrane, a benzinske crpke bez goriva, tijela tisuća poginulih domaćih životinja također su se spaljivala jer su predstavljala ‘biosigurnosni rizik’, a sve te slike trebale su biti dovoljne da i najtvrdokornije klimatske skeptike konačno uvjere da klimatska apokalipsa nije plod bujne mašte ekologa već stanje koje se događa. Trebale su, ali nisu, jer australska je vlada skupina tvrdih poricatelja klimatskih promjena, na čelu s premijerom Scottom Morrisonom kojemu su s pravom prišili nadimak ‘australskog Bolsonara’, predsjednika Brazila koji je svoju zemlju također spreman spaliti ne bi li je isporučio industrijskim lobijima da je do iznemoglosti eksploatiraju. Morrisonov zamjenik Michael McCormack iz Nacionalne stranke, manjeg partnera u koaliciji s premijerovim liberalima, sredinom studenoga, kada su požari već naveliko harali zemljom, izjavio je naime da su svi oni koji požare povezuju s klimatskim promjenama, a to onda uključuje i kompletnu znanstvenu zajednicu, ‘klimatski alarmisti’ i ‘lunatici iz gradskih središta’. John Barilaro, parlamentarni zastupnik Nacionalne stranke iz New South Walesa, za požare je okrivio minijaturnu stranku zelenih koja nije u vladi, rekavši da se ovo ne bi dogodilo da se ona ‘ideološki’ ne protivi kontroliranim požarima koji se inače rutinski provode zimi kako bi se smanjila količina vegetacije podložna spontanim požarima.
Sam premijer, također kada su požari već buktjeli, na televiziji je rekao da mu ne pada na pamet da sada krene u ‘bezobzirno uništavanje radnih mjesta i provođenje politike zelenih koji guše ekonomiju’, sve to nakon što mu građani New South Walesa nisu htjeli pružiti ruku, već su mu umjesto toga vikali da je idiot. Na presici povodom požara rekao je da ‘okrivljavanje nikome ne pomaže’ i da ‘pretjerano analiziranje nije produktivno’, nakon čega se mrtav hladan s obitelji uputio na Havaje. Vlada je, osim toga, kontinuirano ignorirala apele vatrogasaca da posudi kanadere od zemalja na sjevernoj hemisferi, a tijekom požara isplivale su i statistike koje pokazuju da je u posljednjih desetak godina broj rendžera u nacionalnim parkovima smanjen sa 261 na manje od 200, da je ukinuta funkcija viših rendžera, kojih je dotad bilo 28 i koji su bili zaduženi upravo za organiziranje kontroliranih požara, te da od te godine nisu rasle plaće profesionalnih vatrogasaca, ali im se zato povećao obim posla.
Kada je u svibnju prošle godine Scott Morrison postao premijer, započeo je treći uzastopni mandat vladavine liberala, koji su kontinuirano na vlasti od 2013. godine. Iako su ankete predviđale da će pobijediti opozicijski laburisti, čiji je program predviđao smanjenje emisija štetnih plinova za 45 posto u odnosu na razinu prije 2005., analize su pokazale da su liberali pobijedili ponajviše zahvaljujući minornim izbornim jedinicama u Queenslandu, državi čija je ekonomija ovisna o industriji ugljena. Sam Morrison je 2017., dok je bio ministar financija, u parlamentu izveo performans koji sam za sebe govori sve što treba znati o njegovoj vladi i čije su se posljedice tako dramatično manifestirale dvije godine kasnije: na pitanja nekih zastupnika o stanju ekonomije, Morrison je iz torbe izvadio komad ugljena pa počeo njime mahati, na sveopće smijuljenje okolnih zastupnika. ‘Ovo je ugljen, nemojte se bojati! Iskopali su ga muškarci i žene u izbornim jedinicama onih koji sjede nasuprot. Već više od stotinu godina Australiji osigurava energetsku konkurentnost koja donosi prosperitet australskim biznisima i konkurentnost na globalnom tržištu’, objasnio je pa zaključio da opozicija ima ‘ideološki, patološki strah od ugljena’. ‘Nema službene riječi za ugljenofobiju, gospodine predsjedniče, ali to je bolest koja pogađa one nasuprot, kao i radna mjesta, industrije i cijelu zemlju’, rekao je današnji premijer.
Šest od 30 najvećih kompanija izlistanih na australskoj burzi upravo su one koje proizvode ugljen, pa je tamošnja vladajuća klasa, a naročito liberali, najblaže rečeno u potpunosti ovisna o fosilnim industrijskim lobijima
Otkuda tolika privrženost premijera Morrisona ugljenu, najprljavijem od svih fosilnih goriva, nije teško pogoditi kada se zna da je Australija najveći izvoznik ugljena na svijetu i treći najveći izvoznik fosilnih goriva nakon Rusije i Saudijske Arabije. Štoviše, šest od 30 najvećih kompanija izlistanih na australskoj burzi upravo su one koje proizvode ugljen, što bi također mogao biti svjetski rekord, pa je tamošnja vladajuća klasa, a naročito liberali, najblaže rečeno u potpunosti ovisna o fosilnim industrijskim lobijima. Budući da ugljen čini 15 posto australskog izvoza, organizacija Australia Institute izračunala je nedavno da ta zemlja ima i jednu od najvećih stopa emisija ugljičnog dioksida na svijetu, unatoč tome što se obično navodi samo podatak da na nju otpada 1,3 posto tih emisija. U takve konzervativne izračune inače se naime ne uračunavaju emisije nastale izvan teritorija same zemlje, koje se za Australiju, kada im se pribroji izvoz ugljena, penju na sedam posto ukupnih globalnih emisija, svrstavajući je na peto mjesto iza Kine, SAD-a, Rusije i Saudijske Arabije. S obzirom na to da u Australiji živi samo 0,3 posto svjetskog stanovništva, ona je na 14. mjestu po emisijama po glavi stanovnika i ispušta više nego 40 zemalja svijeta s većim brojem stanovnika.
Izvoz australskog ugljena u periodu od 2000. do 2015. godine udvostručio se pa sada iznosi 29 posto svjetske trgovine ugljenom, a u istom se periodu utrostručio i izvoz ukapljenog plina, također fosilnog goriva s velikim potencijalom zagađenja. Bivša laburistička vlada 2012. bila je uvela porez na industrijske emisije CO2, koji je tijekom druge godine pokazao smanjenje od 1,4 posto, no porez je već 2014. ukinula liberalna vlada tadašnjeg premijera Tonyja Abbotta, pod pritiskom fosilnih lobija. Liberalna vlada koja je prethodila Morrisonovoj ukinula je čak i federalno financiranje organizaciji koja je 2010. u Australiji upriličila prvu svjetsku konferenciju o adaptaciji na klimatske promjene.
Morrisonovi izaslanici izazvali su skandal i na klimatskoj konferenciji u Madridu u prosincu prošle godine, gdje su ih drugi sudionici optužili da su se urotili s petro-državama s ciljem sabotaže samita. Australski su predstavnici tamo pokušali progurati ideju da, umjesto prema kriterijima Pariškog sporazuma iz 2015., svoje emisije štetnih plinova smanje korištenjem svojevrsne rupe u Protokolu iz Kyota starom više od 20 godina, čime bi Australija dobila značajno veće kredite za ispuštanje CO2 od mnogih manjih zagađivača. Time je Australija postala jedina zemlja svijeta koja se pokušala poslužiti ovom smicalicom ne bi li izbjegla svoje obaveze prema Pariškom sporazumu koji je ratificirala.
Osim kolosalne korupcije s fosilnim lobijem, australske vlasti odgovorne su i za masovne malverzacije s vodnim resursima. U listopadu su mediji objavili satelitske snimke koje pokazuju da su industrijski farmeri na području bazena rijeka Murray i Darling, koji se proteže dužinom od 3.375 kilometara i vodom napaja cijeli jugozapad zemlje s najvećim gradovima, ilegalno gradili nove brane i vodom punili postojeće, unatoč embargu proglašenom zbog suša. U samo nekoliko godina, javili su mediji, izgrađeno je najmanje 30 novih privatnih brana, i to uz pomoć državnih subvencija. Izgradile su ih poljoprivredne kompanije kao što je Webster Ltd., na privatnoj zemlji i za ekskluzivnu upotrebu vode za vlastiti agrobiznis, dok su obližnja akumulacijska jezera iz kojih se vodom opskrbljuje stanovništvo mjesecima bila potpuno suha. Javni servis ABC objavio je da je Webster Ltd. za tri nove brane u dolini rijeke Murrumbidgee od države uzeo četiri milijarde dolara subvencija, unatoč tome što projekti nisu ispunjavali uvjete o dubini akumulacijskih jezera kako bi se spriječilo isparavanje, niti o recikliranju vode za navodnjavanje.
S druge strane, ministar za vodu David Littleproud požalio se da države kao što su New South Wales, Queensland i Victoria, upravo one koje su najviše bile pogođene požarima, nisu iskoristile praktički ništa od 1,3 milijardi dolara federalnog novca predviđenog za projekte izgradnje javne vodne infrastrukture. Littleproud je rekao i da će se, ukoliko države ne realiziraju ove projekte, njihovi kapaciteti do 2030. godine smanjiti za 30 posto. ABC navodi i da izgradnja privatnih brana inače ne zahtijeva javnu raspravu, za razliku od državnih investicija, već je za dobivanje dozvole dovoljna studija o utjecaju na okoliš izrađena od privatnog konzultanta.
Istraga kraljevske komisije o vladinom upravljanju požarima trajat će više od godinu dana, što se u australskoj javnosti tumači kao pokušaj da cijeli problem politički zamre, a vlada kupi vrijeme da odgodi poduzimanje bilo kakve akcije po tom pitanju. Budući da je Liberalna stranka tijekom posljednjih godina doživjela seriju unutarnjih pučeva u kojima su smjenjivani stranački vođe, krajem 2018. godine donijela je pravilo prema kojemu će ubuduće za smjenu predsjednika stranke koji je ujedno i premijer biti potrebna dvotrećinska većina stranačkog članstva. To znači da će Scott Morrison gotovo sigurno ostati premijer Australije barem do kraja mandata, koji traje još dvije i pol godine.
