Prema obećanju premijera Australije Anthonyja Albanesea tamošnji će birači do kraja godine izaći na referendum, prvi još od 1999. godine. Kao i kod parlamentarnih izbora, glasanje je u Australiji na referendumu obavezno, a pitanje koje se ovaj put postavlja odnosi se na prava manjina. Preciznije, birače se pita žele li "priznati Prve narode Australije uspostavom Glasa Aboridžina i Otočana Torresovog prolaza". Spomenuti "Glas" zapravo je zamišljeno savjetodavno tijelo australskog parlamenta, koje bi predstavljalo autohtono stanovništvo koje je živjelo na kontinentu prije evropske kolonizacije (Prve narode), tradicionalno podijeljeno na Aboridžine sa kopnenog dijela kontinenta i kulturološki vrlo različite i znatno malobrojnije stanovnike arhipelaga na krajnjem sjeveru zemlje. No kao što referendumsko pitanje jasno implicira, uspostava Glasa zapravo je puno više od samo novog savjetodavnog tijela: radi se o svojevrsnom priznanju autohtonosti i prava tog stanovništva na kompenzaciju. Za razliku od susjednog Novog Zelanda, gdje su prava autohtonih Maora, uključujući i vlasništvo nad zemljom i pravo državljanstva, formalno utvrđeni još u prvoj polovici 19. stoljeća Sporazumom u Waitangiju, Australija nikada nije izradila sličan dokument. Stoga je ovakav Sporazum već desetljećima zahtjev organizacija koje okupljaju autohtono stanovništvo Australije.

O nekoj varijanti priznanja sličnog onome koje predlaže skori referendum intenzivnije se razgovara posljednjih nekoliko godina. Njegovo usvajanje putem referenduma dosad je sprečavao bivši premijer Scott Morrison, inače iz redova Liberala, najveće australske stranke desnice. Reguliranje ovog pitanja bilo je jedno od predizbornih obećanja laburista Albanesea koji je došao na vlast prošle godine. Njegov prijedlog dolazi u trenutku kada se čini da je ovo pitanje manje kontroverzno nego što je bilo ranije. Niz saveznih država Australije već je pokrenulo nekoliko različitih procesa vezanih uz prava Aboridžina: od komisija koje trebaju priznati i istražiti kolonijalne zločine, preko uspostave tijela koje moraju izraditi Sporazum do određenih oblika samoupravnih tijela. Također, velika većina anketa sugerira kako će birači vjerojatno podržati formiranje Glasa. Čak je i Morrison, koji je bio poznat po potenciranju "kulturnih ratova", uključujući i one koji se tiču australske kolonijalne prošlosti, pristao formirati posebnu agenciju koja se bavi pitanjima autohtonih naroda. No to ne znači da postojeći referendum nije bez kontroverzi. Aboridžini i Otočani Torreskog prolaza čine otprilike 3,2 posto australskog stanovništva. Nakon što je u 20. stoljeću država uložila velike napore da iskorijeni autohtonu kulturu prisilnim oduzimanjem djece i njihovim odgojem u kršćanskim kolektivnim domovima za siročad, posljednjih desetljeća situacija se znatno promijenila. Mnogi Aboridžini su postali važni akteri u kulturi i osobito sportovima poput tamo popularnog ragbija. Uvažavanje autohtone kulture postalo je popularno u mnogim institucijama i lokalnim vlastima. No realnost većine autohtonog stanovništva još je uvijek nadproporcionalno siromaštvo, koje ponekad uključuje tipične probleme marginaliziranih zajednica, poput alkoholizma, zlostavljanja u obitelji, ranog napuštanja školovanja, beskućništva i drugih destruktivnih društvenih pojava.

Sve ove probleme obilno nastoje iskoristiti akteri na australskoj desnici u debati o referendumu. Manje-više sve (vrlo brojne) referendumu suprotstavljene stranke desnice u Australiji, kao i pojedini desničarski političari iz stranaka koje su podijeljene po ovom pitanju, svoje protivljenje proširenju prava opravdavaju brigom za ravnopravnost. Znatan dio njih prijedlog naziva "rasističkim" ili "aparthejdom", jer Aboridžinima navodno daje više prava nego bijelcima. Još jedan čest prigovor je tvrdnja da se mijenja arhitektura političkog sistema uvođenjem "trećeg doma" parlamenta. S druge strane, mnogi na ljevici upozoravaju kako Glas neće imati osobito velike ovlasti i kako je nedostatan kao mehanizam kompenzacije za stoljeća diskriminacije populacije koja je pred jedva pedesetak godina dobila formalna građanska prava.