Neredi, palež, pljačka i fizički napadi odvijaju se od kraja jula u tridesetak engleskih gradova i sjevernoirskom gradu Belfastu. Policija je nakon vala protesta šturo objavila kako je ozlijeđeno "nekoliko desetaka policajaca" te da je došlo do oštećenja određenog broja radnji, automobila i ozljeđivanja više ljudi. Snimke na društvenim mrežama i dijelu medija ipak pokazuju nešto mračniju sliku.
Velik broj prosvjednika nasumce premlaćuje osobe tamnije boje kože te planski pali i pljačka radnje u vlasništvu osoba azijskog ili afričkog porijekla. U brojnim gradovima napadane su džamije, kamenovani strani radnici, a u Rotherhamu na sjeveru zemlje više stotina napadača zapalilo je hotel u kojem su privremeno smještene izbjeglice. U još tri grada pokušani su napadi na objekte u kojima žive tražitelji azila.
Formalno, sve je počelo u Southportu nedaleko Liverpoola, gdje je maloljetna osoba 29. jula upala u dječji plesni studio i napala prisutne nožem, ubivši troje djece i ozlijedivši desetero drugih. Iako se o šokantnom napadu u tom trenutku ništa nije znalo, velik broj ekstremno desnih društvenih i drugih medija proširio je vijest o tome da je ubojstvo počinio musliman, te su organizirane demonstracije ispred lokalne džamije.
Vijest je bila lažna – počinitelj je 17-godišnji britanski građanin, rođen u Cardiffu u obitelji iz Ruande. Sada je poznato da se iza svjesnog širenja laži i organiziranja protesta krilo nekoliko neonacističkih organizacija, prije svega zloglasna Engleska obrambena ligu (EDL), koja je i ranije prednjačila u organiziranju antimuslimanskih ispada. No neredima i rasnim napadima ovoga se puta očito priključio i dio dosad neorganiziranih ljudi, izvan navijačko-huliganskog miljea kojem dominantno pripadaju članovi EDL-a.
Sudeći prema izjavama samih sudionika, motiv za participaciju u nasilju je snažna averzija prema multikulturalizmu općenito, a osobama druge boje kože i muslimanima posebno. Izgleda da su neredi osobito koncentrirani na sjeveru Engleske, nekoć industrijskom i rudarskom središtu zemlje, a danas osiromašenoj regiji sa slabim perspektivama u teritorijalno izrazito nejednakoj Engleskoj. Ne čudi stoga što je dobar dio nasilnika svoju mržnju prema različitosti artikulirao kroz ekonomske zahtjeve: muslimane i crnce mrze jer im "otimaju poslove", ali istodobno i zato što ništa ne rade, a žive od socijalne pomoći na koju bi inače pravo imali bijeli Englezi.
Taj narativ nije nov, niti je nastao među navijačima i huliganima bez trajnog zaposlenja. On je prisutan u velikim dijelovima engleske politike i medija desetljećima. Na njemu je osobito inzistirao bivši konzervativni premijer Boris Johnson, kada je 2019. pobijedio tadašnjeg vođu laburista Jeremyja Corbyna, preotevši mu mandate upravo u osiromašenom sjeveru, nekadašnjem "crvenom zidu" laburista.
Umjesto Corbynovog socijalizma, konzervativci su sjeveru tada ponudili šovinizam, okrivivši "strance" za ekonomske probleme, što se pokazalo kao uspješna strategija. Johnsonov nasljednik na čelu konzervativaca Rishi Sunak – paradoksalno i sam indijskog porijekla – kao glavni je slogan svojeg mandata postavio "Zaustavimo brodove", misleći na one kojima migranti dolaze u Englesku. Taj su slogan, zajedno s rasističkim uvredama i prijetnjama, uzvikivali i brojni sudionici nedavnih nereda.
Prije nego su početkom ovog jula preuzeli vlast, i sami laburisti upustili su se u sličnu retoriku. Sadašnji premijer Keir Starmer, koji je iz stranke izbacio Corbyna i pomaknuo stranku znatno udesno, u predizbornoj je kampanji na susretu s čitateljima desničarskog tabloida The Sun kritizirao konzervativce jer "ne izbacuju dovoljno ljude iz zemalja kao što je Bangladeš". Iako ponešto zakašnjelo, Starmer je oštro osudio nedavne nerede, nazivajući ih ekstremno desničarskima i obećavajući stroge kazne za sve sudionike nereda koji će naknadno biti identificirani u policijskoj istrazi. Nikakva kazna, pretpostavljamo, ne može se očekivati za političare i medije koji su svojom retorikom godinama pripremali teren za ovo nasilje.
