Sve pravne bitke za vikendicu miniranu u Vrsima kraj Zadra davnog 4. jula 1992. godine, Gojko Čizmić je izgubio. U višedecenijskoj pravnoj zavrzlami, odvijala su se tri sudska procesa koje je poveo protiv Republike Hrvatske i to: za obnovu minirane kuće na koju mu nije priznato pravo jer 1991. nije bio prijavljen u Vrsima, za naknadu štete nastale uslijed terorističkog akta te zbog nejednakosti pred sudom. No sva tri slučaja, kako sam kaže, rezultirala su samo sudskim troškovima na njegov račun. Čizmić živi u Njemačkoj, u koju se preselio davno prije rata.

S obzirom da ih nije želio platiti, zbog podmirenja sudskih troškova na ime izgubljenih sudskih procesa, nakon prodaje roditeljske kuće u rodnoj mu Gornjoj Kovačici kraj Grubišnog polja na javnoj dražbi 2012. godine, na red za sudsku dražbu došli su i ostaci minirane vikendice u Vrsima, naravno u paketu s vrijednom parcelom na atraktivnoj lokaciji.

Točnije, za troškove od 21.000 kn u izgubljenom sudskom procesu protiv Republike Hrvatske za odštetu zbog minirane kuće u Vrsima vođenom u Zadru, na dražbi mu je prvo prodana imovina u Gornjoj Kovačici. Zbog drugog sudskog procesa protiv Hrvatske, zbog nejednakosti pred sudom i sudskih troškova od samo 5.000 koji su u međuvremenu s kamatama narasli na 11.000 kuna, mogao bi izgubiti i ostatke minirane kuće u Vrsima s vrijednim zemljištem.

Prva dražba bila je zakazana 27. jula, ali je zbog bolesti sutkinje odložena za 1. septembar. No po riječima Gojka Čizmića, o zakazanoj julskoj dražbi sud ga nije obavijestio, niti mu je poslao dokumentaciju s izvršenom procjenom imovine. Osim pravosudnih igrarija i dražbi, Čizmića su zvali i iz Općine Vrsi te su mu saopćili da sam izvoli završiti rušenje ostataka svoje kuće te očisti teren ili će to učiniti oni i poslati mu račun. Naravno, sve to uz zakonsko pokriće i objašnjenje da Čizmićeva minirana kuća kvari turističku sliku naselja Vrsi – Zukve. Gojko Čizmić koji 50 godina živi u Njemačkoj i čiji je državljanin, mogao bi sve probleme koje mu je stvorio hrvatski državni aparat riješiti novcem. Mnogi činovnici uključeni u ovaj proces to vjerojatno i očekuju, ali Čizmiću to kako kaže, ne pada na pamet.

- Izgubio sam djedovinu u Kovačici, ali neću da platim. Penziju sam stekao radeći u Mercedesu i imam toliki novac. Ali to bi mi bilo kao da plaćam dinamit kojim su mi rušili vikendicu - kaže Čizmić koji se nastavlja uporno boriti s kandžama hrvatskog pravosuđa. No priznaje da mu je teže sada nego kad je bio rat.

Čizmića su zvali iz Općine Vrsi te su mu saopćili da sam izvoli završiti rušenje ostataka svoje kuće ili će to učiniti oni i poslati mu račun

- Država je dozvolila teroristima da mi u ratu sruše kuću, ali je nisu baš do kraja srušili. Sada u miru, ostatak kuće ruši mi hrvatsko pravosuđe koje završava posao koji nije uspio teroristima. Zločinci su slobodni, a mene, žrtvu rata kažnjavaju. Ovo je još gore jer pravosuđe hoće da na mojoj nesreći zaradi. Da je Državno Odvjetništvo u Zadru uložilo toliko truda u hvatanje terorista koliko u utjerivanje sudskih troškova, svi bi teroristi bili u zatvoru, a ja bih imao od koga da tražim odštetu i pravda bi pobijedila. Ove godine pozvao me komunalni redar Općine Vrsi da ostatke od minirane kuće uklonim. Ja sam kuću napravio i ne namjeravam je rušiti. Neka oni pronađu one koji su minirali kuće pa neka oni očiste. Naravno, znam ime, prezime i adrese ljudi koji su mi srušili kuću, a znaju i ovi u Vrsima. Nekad prije rata, svojim komšijama na moru ugovarao sam goste iz Njemačke, ali te su komšije zakazale kada je meni trebala pomoć i moja je kuća otišla u nepovrat - govori Čizmić. Navodi da je sud vrijednost njegove ukupne imovine u Vrsima procijenio na 166.000 kn, međutim smatra da je realna cijena mnogo veća.

- Smatram da je to sramota za jednu državu koja je članica Evropske Unije i nije zaštitila moju imovinu. U nju sam investirao novac koji sam zaradio u Njemačkoj. Sramota je da sada ono što je ostalo čitavo, umjesto da mi obnove kuću, bude oteto i prodano u bescjenje na dražbi. Interesantna je izjava službenika za obnovu u Zadru koji mi je rekao da nažalost u Hrvatskoj nema zakona po kojemu bih ja mogao dobiti obnovu, ali zato su osigurali nekoliko puteva da im još platim za svoju izgubljenu imovinu - tvrdi Gojko Čizmić koji ističe da ne odustaje od svog prava i pravde.

- U Hrvatsku više ne dolazim. Ne mogu poslije svih podvala i nepravdi. Izgubio sam djedovinu, a od kuće u Vrsima ostale su slike i snimke koje brižljivo čuvam. Ulagao sam godinama prije rata u Hrvatsku, jer je to bila moja domovina, ali sam pogriješio. Nisam ulagao u Srbiju jer mi je ona nepoznata sredina. Moj život je u Njemačkoj. Kada dođem u svoju rodnu Gornju Kovačicu, samo na groblju mogu biti među svojima. Ali hoću da istjeram pravdu na čistac. Hoću još jednom iscrpiti sve pravne lijekove u Hrvatskoj kako bih imao što više materijala pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Žalosno je da su se svi ti sudski procesi i javne dražbe moje djedovine odvijali kada je Hrvatska ulazila u članstvo EU. Nepravda i bezakonje su preživjeli - ističe Gojko Čizmić.