Héctor Germán Oesterheld & Alberto Breccia: Mort Cinder (prijevod: Irena Rašeta, Naklada Fibra, Zagreb, 2021.)
Nova runda preporuka stripova sadrži dva bezvremena klasika devete umjetnosti, inozemni i domaći, i jednu novost u lokalnom izdavačkom polju, s "gostujućim snagama" u prvom izboru svoje strip-vrste. Krenimo sa "starijim gostima", dobro poznatim (anti)junacima koji su nam se ponovno vratili! Oni su besmrtni revolucionar Mort Cinder i postariji londonski antikvar Ezra Winston, glavni likovi strip-sage "Mort Cinder" scenarista Héctora Germána Oesterhelda i crtača Alberta Breccije, čije je drugo hrvatsko izdanje nakladnička kuća Fibra upravo objavila kao dio slavlja 15. obljetnice osnivanja, nakon izvornog iz 2009. Jer ovim povodom iznova izdaju svoje izabrane najpoznatije naslove, koji su u međuvremenu rasprodani. Tako i "Morta Cindera", kamen međaš svoga medija – slavni argentinski serijal iz sredine 1960-ih godina s kojim, između ostalih, započinje moderna epoha svjetskog poslijeratnog stripa. Tandem Ezra-Mort bio je nalik dotadašnjim strip-junacima samo po tome što je jedan predvodnik, a drugi vjerni pratilac; po svim ostalim osobinama oni su bili neviđena pojava – oživjeli mrtvac nejasnog porijekla, sirov i odbojan, te ostarjeli razočarani čovjek, koji zahvaljujući neobičnim moćima prvog slobodno i neprekidno putuju kroz vrijeme i prostor, susrećući čitav niz upečatljivih lica od doba do doba, od rata do rata... Istodobno rastući kao likovi i razlažući radikalno antitotalitarni i antimilitaristički, lijevi svjetonazor svojih autora, u jednom od politički najizražajnije profiliranih stripova koji su se do tada pojavili u tisku. Scenaristu Oesterheldu i njegovoj obitelji (četirima kćerima i njihovim muževima) takav će svjetonazor doći glave, kad 1976. u Argentini vlast prigrabljuje vojna hunta generala Jorgea Rafaela Videle te među prvima proganja i pogubljuje članice i članove lijeve peronističke gerilske skupine Montoneros, kojoj su i sami pripadali. Crtač Breccia, jedan od najinovativnijih i najutjecajnijih u povijesti stripa, stječe popularnost u Europi, radi brojne adaptacije moderne i horor literature, predajući odgaja mlađe generacije autora i autorica, te nastavlja crtati politički angažirane stripove, poput "Perramusa" s Juanom Sasturainom (1984.). Rijetko je kad u stripovima napredni politički radikalizam bio sparen s pripovjednom i likovnom smionošću kao u Argentini od sredine 1950-ih do sredine 1970-ih godina, dok je u tu scenu, presudnu za suvremeni strip, "Mort Cinder" idealan ulaz.
Radovan Domagoj Devlić: Machu Picchu (ogranak Matice hrvatske Bizovac i Mentor d.o.o., Bizovac / Zagreb, 2009.)
Dvadesetak godina kasnije, na drugom kraju i Tihog i Atlantskog oceana, u Hrvatskoj i Jugoslaviji, premijerno u novosadskoj Stripoteci, izborom urednika Zlatka Milenkovića, počeo je izlaziti strip-serijal koji je širinom pripovijedanja, prostor-vremenskim zamahom, osebujnošću svojih likova, jasnoćom i snagom njihovih karaktera, idejnih i političkih opredjeljenja, te maštovitošću miješanja znanstvenog i fantastičnog, povijesnog i mitskog, kao i prodornošću i zaokruženošću svjetonazora svog autora, zasigurno baštinio ponešto od duha "Morta Cindera" i argentinskog stripa uopće, makar neizravno – "Machu Picchu" Radovana Domagoja Devlića. Bio je to jedan od relativno malog broja opsežnih domaćih strip-serijala koji je istinski obilježio hrvatski i regionalni strip osamdesetih, rastegnuvši se i do devedesetih, no sa smanjenim intenzitetom izlaženja. Devlićev duboko humani antiratni i protutotalitarni sadržaj, prožet kroz više vješto ocrtanih i oživljenih likova te ogrnut postapokaliptičnom pričom u kojoj "u nadolazećim vjekovima postatomske ere mnogi čovjek traži svoj Machu Picchu", zadivljujuće rezonira s današnjim vremenom, oštećenim prvenstveno beskrupuloznim materijalističkim politikama što djelotvorno pripremaju teren za navodno još nepoznatu planetarnu apokalipsu, kakva je zapravo odavno ovdje. Nezaboravna i potresna priča ispripovijedana funkcionalnim i raznovrsnim grafizmom razlog je zašto u knjižnicama treba opet potražiti integral ovog serijala, koji u deset izdašnih epizoda i posebnim dodacima što se mogu pronaći samo u ovom izdanju definitivno donosi epsku sagu o vječnoj potrazi za svačijim Machu Picchuom.
Fabrizio Dori: Lutajuće božanstvo (prijevod: Valent Pavlić, Sputnik, Zagreb, 2021.)
Nove izdavačke inicijative uvijek su dobra vijest za ljubiteljice i ljubitelje stripa, čak i na sceni donekle zasićenoj prijevodnim izdanjima, pa je svježi razlog za veselje pokretanje nakladnika Sputnik, koji je svoj katalog startao prijevodima tri međusobno prilično različita francuska stripa, u albumima tvrdih uveza, jednakih formata i odmah sa svim stranicama u boji, upućujući svojim izborom na tri drugačije kurentne tendencije najvažnije europske strip-scene – "Lutajućim božanstvom" Fabrizija Dorija, "Bluesmanom" Raúla Ariñoa i "Morem, morem!" Davida Prudhommea i Pascala Rabatéa. Izbor preporuke ovom prilikom pada na "Lutajuće božanstvo" – impresivno, na zasadama secesije i art nouveaua likovno oblikovano djelo, koje će čitatelje privući prije svega opojnim, skoro dekadentnim grafizmom, a zatim i zadržati lirski intoniranom pričom o prognanom bogu u suvremenom svijetu, hedonistom u potrazi za užicima, umjesto za barikadama na koje će moći jurišati. Naravno, i sam bog zna da svaki užitak ima svoju cijenu, koju čak i besmrtnici moraju platiti, dok je smrtnicima dano da u njihovim dogodovštinama opušteno uživaju.
