Desetak godina trebalo je Uni Gunjak da nakon sjajno primljenog kratkometražnog debija "Kokoška" ostvari dugometražni prvijenac "Ekskurzija". "Kokoška", njemačko-hrvatska koprodukcija čija se radnja zbiva u autoričinom rodnom Sarajevu u vrijeme zadnjeg rata, kad senzibilna djevojčica pokušava spasiti život naslovnoj životinji nesvjesna implikacija tog čina, premijeru je imala u Cannesu; prikazana je potom na Sundanceu i u Chicagu, da bi naposljetku dobila Europsku filmsku nagradu za najbolji kratki igrani film. "Ekskurzija", snimljena u koprodukciji BiH, Francuske, Norveške, Hrvatske i Srbije, nema tako impresivne rezultate, ali i njezin je put respektabilan – nakon specijalnog priznanja u sekciji "Filmaši današnjice" festivala A kategorije u Locarnu, prikazana je na uglednim festivalima u São Paulu, Montpellieru, Solunu i Cottbusu.
Kao i u "Kokoški", u središtu priče je maloljetni ženski lik, ovaj put ne dječjeg nego ranodjevojačkog uzrasta – to je 15-godišnja Iman, koja se od vršnjakinja izdvaja kratkom kosom neobične umjetne boje, te stanovitom androginošću koja međutim nimalo ne umanjuje njezinu femininost. Izdvojena već na razini izgleda, Iman će svoju različitost potvrditi navodnim seksualnim iskustvom s nešto starijim dečkom Damirom koji joj se sviđa, a onda i još navodnijom trudnoćom. Na taj način, što joj je i cilj, doći će u središte pozornosti vršnjaka, za što se može se reći da je prilično originalna autoričina koncepcija.
Naime, sve je krenulo Damirovom laži da je spavao s Iman, a ona, umjesto da stereotipno postane nesretnom žrtvom te laži, što bi "angažirano" demonstriralo patrijarhalnu opresiju, potvrdi da se s njim "pojebala", zapravo sretna što je on krenuo s tom pričom jer je tumači kao znak da mu se zaista sviđa. Ona laž potvrđuje, a onda i razvija ne samo zbog intimnih nego, kako je napomenuto, i društvenih razloga. Suprotno uobičajenom stanju stvari u prikazima onih adolescenata koji najčešće prakticiraju zasebnu poziciju drugačijih, pogotovo ako su samosvjesni "alternativci" – a Iman bi otprilike odgovarala toj vrsti likova – protagonistica "Ekskurzije" tobožnje seksualno iskustvo, po svemu sudeći pionirsko među svojim vršnjakinjama, koristi kako bi postala tzv. popularna djevojka.
I ne staje tu: laži seksualnog iskustva, kako smo vidjeli, dodaje još jednu – da je možda trudna. Tako pored činjenice da je najbolja učenica u razredu, tobožnjim dvostrukim iskustvom (seks i trudnoća) postaje i "najzrelija", a sve kako bi se istakla u sredini koja međutim baš i nije najliberalnija. Ako njezinim vršnjacima – a u stanovitoj mjeri jest tako – imponira njezina "odraslost", njihovim roditeljima to je alarm za moralnu paniku: neki od njih protiv su toga da Iman bude dio planirane ekskurzije jer može loše utjecati na druge učenice i učenike. S druge strane, Imanina majka vrlo se trezveno postavlja i kći se kroz odnos s njom na neki način spušta na zemlju. Zrelijim od žanrovskih očekivanja pokaže se Damir, a Imanina najbolja prijateljica Hana ionako cijelo vrijeme drži stranu "realiteta".
Umjesto da ponudi jednodimenzionalan narativ sukladan onome kako se uglavnom čitaju zahtjevi MeToo vremena, Una Gunjak realizirala je slojevit film s intrigantnim likom u središtu. Debitantica Asja Zara Lagumdžija jako je dobra kao Iman, a odlično joj sekundiraju također debitanti Nađa Spaho kao Hana i Viktor Gatarić kao Damir, pa je prava šteta što potonjima autorica nije dala više prostora, odnosno posvetila se elaboraciji njihova odnosa s junakinjom. Problem je i nedoraslost zahtjevima dokumentarističkog prosedea ostalih naturščika koji nesugestivno igraju učenike, kao i nategnuta opća mjesta (npr. nacionalne predrasude) na roditeljskim sastancima. Tako da je naposljetku "Ekskurzija" film u kojem se originalnost i kompleksnost miješaju s izvjesnim idejno-izvedbenim podbačajima, čime propušta ostvariti sve svoje potencijale.
