Na prošlogodišnjim dopunskim izborima u zagrebačku Gradsku skupštinu iz redova srpske zajednice izabran je Nikola Vukobratović koji radi u Arhivu Srba u Hrvatskoj, s obzirom da nitko od izabranih vijećnika na redovnim lokalnim izborima nije bio pripadnik srpske zajednice koja prema brojnosti ima garantirano jedno mjesto u Skupštini. Međutim on je jedini vijećnik koji je izabran na taj način jer je najnoviji popis pokazao da broj Srba od 2011. bilježi pad od 5.492 ili 31,3 posto. Sada ih u gradu 12.034 ili 1,6 posto, za razliku od ranijih 17.526 ili 2,2 posto, pa su ostali bez prava na svog predstavnika u Skupštini.
Kako vidite stanje u Skupštini nakon što se SDP pokušao izdvojiti iz partnerstva s Možemo?
Za početak treba znati da gradska vlast, odnosno gradonačelnik i njegov ured ne ovise direktno o Skupštini; situacija nije ista kao odnos parlamenta i Vlade. Što god se dešavalo u Skupštini, ne podrazumijeva nužno da će doći do promjena ili nestabilnosti u gradskoj vlasti. Skupština ima svoju ulogu i uvjeren sam da se situacija neće dramatično promijeniti, odnosno da će i dalje postojati stabilna većina za najveći dio ključnih odluka, ako ne i za sve. Treba reći da postoji velik broj odluka oko kojih u suštini postoji konsenzus jer za njih glasa i opozicija, a tek nekoliko točaka postanu predmet neslaganja i spora, pa mislim da se u smislu funkcioniranja grada i gradske vlasti neće ništa dramatično dogoditi i da će sve išlo relativno glatko. Što se tiče postupka SDP-a, ne znam detalje jer ne pratim na takav način događanja u drugim strankama, ali bez obzira na to hoće li klub SDP-a ostati cjelovit ili ne, mislim da stabilna većina neće biti upitna. Vjerujem da će i SDP-ovci glasati za većinu važnih nužnih i razumnih prijedloga, ali ako za neke od njih neće, to neće biti prvi put niti posebna situacija . Oni su i ranije imali izdvojena mišljenja, stavove i glasove, tako da neće biti dramatične promjene.
S obzirom da je skupštinska većina ostala bez nekoliko ruku, da li se vas doživljava kao jezičac na vagi?
Formalno nisam jezičac na vagi što je dobra pozicija, jer bi tada bilo više osporavanja prava srpskoj zajednici da odlučuje o nekim stvarima. Gradska vlast u velikoj većini pitanja ima moju potporu, između ostalog i zbog njihovog dobrog i kvalitetnog odnosa prema manjinama, ali i zato što većina prijedloga zaslužuje potporu, bez obzira na to gledamo li ih iz manjinske ili neke druge perspektive. Nastojim biti što konstruktivniji zastupnik koji aktivno sudjeluje u diskusijama i u radu svih tijela i koji uvijek nastoji dati kvalitetne prijedloge, čak i ako oni uključuju i blagu kritiku gradskih vlasti i njihovih prijedloga, pa i kad iznosim mišljenja koja se ne poklapaju sa stavom gradskih vlasti. Nisam ključni faktor u Skupštini i većina ne ovisi o meni, ali kad izrazim potrebu, komunikacija postoji.
Kako komentirate rezultate popisa stanovništva?
Svatko će reći da su novi podaci iz popisa stanovništva vrlo porazni za našu zajednicu, ali i za društvo u cjelini. Srbi nisu jedini čiji je broj pripadnika dramatično pao, ne samo po broju, nego i po udjelu u stanovništvu. To je tendencija u svim manjinskim zajednicama, čak i onima koje imaju puno mlađu populaciju od nas, pogotovo što su Srbi u Hrvatskoj stariji od opće populacije ili koje nemaju nametnutu stigmu kao Srbi. Ova zemlja postaje uniformnija u kulturnom i etničkom smislu, do čega ne dolazi spontano nego pokazuje pritisak na ljude da se konformiraju i učine zemlju manje raznolikom. Ovo što se sada događa posljedica je tog procesa. Kako smo u Zagrebu spali ispod dva posto, pravo na garantirano mjesto prestaje. Zagreb nije jedino takvo mjesto; ima ih puno po zemlji. To samo po sebi ne bi bio problem, kad bi bilo naznake da će budućnost biti prijemčivija za raznolikosti i kad bismo imali garanciju da će se te raznolikosti, pa i etničke, u budućnosti više poštovati. Sada nemamo garancija za to. Čini se kao da pritisci na uniformnost i odustajanje od vlastitog identiteta pod prijetnjom nasilja ili drugih oblika diskriminacije, jačaju posljednjih godina i da je rezultat popisa stanovništva dobrim dijelom odraz i te situacije.
Koje su aktualne teme Skupštine?
Ključne stvari su novi model zbrinjavanja otpada od 1. listopada. Pretpostavljam da će za uhodavanje trebati dosta vremena, a to je tek samo jedan mali segment problema zbrinjavanja otpada u gradu čije će rješavanje trajati više godina da se sve dovede u normalno stanje. Što se tiče drugih gradskih problema i izazova koji će biti stalne teme to su problem dječjih vrtića, javnog prijevoza i problem koji privlači dosta pažnje a to je izgradnja novog gradskog stadiona. Sredstva bi vjerojatno trebala biti Dinamova jer se NK Dinamo sam javno nudi da izgradi stadion. Međutim zemljište na kojem je stadion nije njihovo, a intencija je da ostane na istom mjestu. To ne znači da je stvar jeftina za grad; dapače. S vremenom se ispostavilo da zemljište nije gradsko, već ga potražuje Katolička crkva, što znači da se stadion cijelo vrijeme koristi a da nije riješeno pitanje vlasništva. Osim toga, grad bi trebao ponuditi neku alternativnu lokaciju za sportska događanja, odnosno osigurati drugi stadion dok se gradi onaj maksimirski. Ključni problem s cijelim modelom. bez obzira što su pare Dinamove, jeste da je novac problematičan. Postoje ozbiljne sumnje u upravljanje Dinamom koji nije privatna firma, iako se često ponaša kao da je privatna i koja djeluje i posluje s prilično čudnim procedurama od koje su neke završile u presudama istaknutim pojedincima iz tog kluba.
Pitanje je kako grad može uticati da se upravljanje klubom promijeni i što sa zemljištem, a ostaje i obaveza grada da osigura lokaciju za jedan sportski klub u koji je teško kao javna vlast imati povjerenje. Zaboravlja se da Zagreb ima stotine drugih klubova u desecima drugih sportova od kojih značajan broj treba velika ulaganja, a dobar dio njih kvalitetno rade i postižu rezultate i medalje. Još važnije, grad kao tijelo javne vlasti treba u sport ulagati na način koji najviše koristi zajednici, a to nije samo vrhunski sport, nego i rekreativni i za djecu, odnosno oblici bavljenja sportom koji pozitivno utječu na zdravstveno stanje populacije koje bi trebalo biti prioritet gradu. Ako se svi napori koncentriraju na rješavanja problema jednog kluba, za što postoje jaki pritisci, postoji mogućnost da se zapostave druge sportske teme, što bi bila velika šteta.
Javni prijevoz?
Sa ZET-om postoji puno problema vezanih uz starost vozila zbog nedostatka plana da se vozila obnavljaju. Tu je i ogroman trošak i teret na leđima cijelog sustava javnog prijevoza - nova žičara za kojom se vuče gomila repova i koja je neprimjereno i neproporcionalno opteretila cijeli sustav. Očekuje se da su problemi koji se tiču kvarova vozila i prorjeđivanja voznog reda privremenog karaktera, odnosno da će jačati i obnavljati se mreža javnog prijevoza, što bi trebalo ići u paru s ograničenjem automobilskog prijevoza u nekim zonama grada. To će biti dug proces, barem prema onom što znamo iz gradske uprave i ZET-a. Nova vlast je obećala da će raditi na jačanju kvalitete, frekvencije i protočnosti javnog gradskog prijevoza i ja ih držim za riječ. Više puta je najavljivana mogućnost poskupljenja gradskog prijevoza što se ne govori napamet; rast cijene energenata radi pritisak prema ZET-u da se to napravi. Razumijem njihove argumente, ali osobno smatram da to nije dobro rješenje, pogotovo što kartu plaća manji dio građana Zagreba. Ne mislim da su prihodi od karata jedini ili glavni način da se sanira problem u ZET-u jer to nije toliki izvor prihoda da bi pokrio troškove, bez obzira na cijenu karte. Povećanje cijene bez drugih promjena opteretilo bi rijetke ljude koji plaćaju, a to su često oni koji rade a nemaju svoj automobil, odnosno siromašniji radnici. Kako to ne bi bilo najpoštenije rješenje, treba razmisliti o drugim rješenjima kojima bi se povećala naplata, ali bez povećanja cijene karte. Osim toga, radi se i na mjerama za mjerenje prometa i testiranju boljih rješenja, Ali za projekte kao što su proširenje mreža pruga ili redizajn prometnih čvorišta treba puno vremena i ogromna sredstva. Sigurno postoji više planova u tom smjeru, ali koliko će brzo biti realizirano, zavisi stanju gradskih financija.
Preda nama je teška zima, iako su cijene najvažnijih energenata zamrznute do proljeća 2023. Hoće li povećanje broja korisnika izazvati kolaps Gradske plinare?
Stvar je teško predvidiva jer sve ovisi o svjetskom tržištu koje ovisi o geopolitici i ratovima, pa nitko ne može garantirati što će biti za mjesec dana. U Gradskoj plinari tvrde da drže situaciju pod kontrolom bez obzira što imaju i korisnike iz drugih mjesta i gradova. Ali ako dođe do većih poremećaja u slučaju dostupnosti plina, to neće biti stvar koju neće moći rješavati samo grad, već će to biti i širi, odnosno nacionalni problem.
Što nacionalne manjine mogu očekivati u sljedećoj godini?
Načelni stav gradskih vlasti oko prava nacionalnih manjina je vrlo pozitivan. Osim toga spremne su učiniti više koraka u smjeru poboljšanja odnosa s njima. Mislim da je njihov stav iskren i da se radi o ljudima koji iskreno vjeruju u multikulturalnost i multietničnost Zagreba i koji su spremni na tome raditi. To ovisi o kvalitetnim prijedlozima; na manjinskim institucijama, a tu mislim na sve manjine, obaveza je da da nude inicijative gradu. Postoje nedoumice koje nisu samo gradske i koje su vezane uz financiranje manjinskih vijeća, ali prema onome što je grad komunicirao s manjinama, vrlo su otvoreni za pronalaženje odnosa i modela koji bi bili povoljni za manjine i koji bi, ne samo osiguravali postojeće oblike kulturne autonomije, nego išli na nadstandard u odnosu na to što je garantirano na nacionalnoj razini. Gradska vlast je vrlo posvećena i komemoriranju i sjećanju na obitelj Zec, a jako im je stalo do sjećanja na antifašističku borbu i žrtve fašizma što je u pravilu i manjinska stvar. Njihov stav i htijenje za poboljšanje komemoracija je iskren i veliki zalog za bolje odnose prema manjinama. Tu je i imenovanje ulica. Postoje doslovno stotine imena koja ‘čekaju’ da se nešto u gradu nazove po njima. Dobar dio tih imena je važan za manjinsku zajednicu i za antifašističku javnost neovisno o Trgu maršala Tita čije se vraćanje traži i što su formalno zatražili antifašisti. Vjerujem da će i taj trg doći na dnevni red, ali jasno je da to nije jedina stvar. Osobno ću se založiti za vraćanja imena Trga i to definitivno podržati, ali ne bi bilo dobro da se pitanje preimenovanja na svede samo na pitanje Trga maršala Tita jer postoji puno inicijativa koje idu od javnosti i idu ka povećanje fonda imena naziva po ženama čiji je manjak problem svih gradova. Sad se treba raditi na povećanju broja naziva po pripadnicima manjina, da se simbolički radi na inkluzivnosti. To su stvari koje ću snažno podržati i za koje mislim da postoji sluh u Zagrebu.
