Bukvar ili početnica - prema staroslovenskom bukva (slovo) - prva je školska knjiga, "nastavno sredstvo kome je cilj da početnika uvježba u pisanju govora i u čitanju onoga što je napisano, odnosno naštampano", riječi su Steve Čuturila, poznatog pedagoga i prosvjetitelja s kraja 19. i početka 20. vijeka, pisca bukvara koji su bili u upotrebi više od četiri decenije na prostoru Crne Gore, Austrougarske, Srbije, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije.
Iako danas djeca u nastavi sve češće koriste kompjutere, tablete i mobilne telefone, bukvar i dalje zauzima važno mjesto u njihovom obrazovanju, ali sigurno nema takav značaj kakav je imao u vrijeme kada su nastali bukvari Steve Čuturila. On je došao na Cetinje 1876. godine na poziv knjaza Nikole, koji je znao za njegove uspjehe u pedagoškom i novinarskom radu. Odmah je postavljen za urednika časopisa Glas Crnogorca, a dvije godine kasnije postao je glavni školski nadzornik za Crnu Goru. Tako je ušao u krug izvanjaca, kako su Crnogorci nazivali intelektualce iz Like, Dalmacije, Srbije i Vojvodine koji su bili pozvani u Crnu Goru da u nedostatku domaćeg obrazovnog kadra, pomognu razvoju nauke i kulture.
Za kratko vrijeme osposobio je za rad veliki broj osnovnih škola koje su, dok je trajao rat Crne Gore s Turskom, služile kao vojni magacini i bolnice. Obavljajući dužnost školskog nadzornika, sve odluke u vezi s organizacijom nastave donosio je sam, a za svoj rad bio odgovoran jedino knjazu Nikoli. Uočivši da je najveći problem u osnovnim školama nedostatak udžbenika, odlučio je da ih sam napiše.
Prije dolaska u Crnu Goru Stevo Čuturilo je iza sebe imao značajan pedagoški i prosvjetiteljski rad u Austrougarskoj, gdje se rodio i školovao. Bio je učitelj u rodnom Dabru, Rakovcu i Otočcu, nastavnik građanske škole u Otočcu i Novoj Gradiški, upravitelj građanske škole u Karlobagu, kao i nastavnik u Srpskoj pomorskoj školi u Herceg Novom. Obrazovan po programu Ditesovog bečkog pedagogijuma i upućen u savremena dostignuća iz oblasti nauke i obrazovanja, Čuturilo se osjećao sposobnim da napiše bukvar, tim prije što je već imao iskustva u pisanju udžbenika: radeći kao učitelj u rodnom Dabru, samoinicijativno je izradio "Pisanke za nastavu Krasnopisne obuke".
Ponovljeno izdanje tih "Pisanki", u pet brojeva, prilagođenih crnogorskim školama i ukrašenih slikama vladarske kuće Petrovića, objavio je u Beču najvjerovatnije 1879. godine. Pisanke su bile u upotrebi i nakon odlaska Čuturila u Srbiju što govori o velikom uticaju njegovog rada u Crnoj Gori. Pisanke je Čuturilo distribuirao i u Vojnu granicu, odnosno Vojnu krajinu.
Stevo Čuturilo je "Bukvar za crnogorske škole" napisao 1879. godine i štampao u Pančevu u nakladi braće Kamenka i Pavla Jovanovića. Sastavljanje Bukvara je njegova najveća zasluga u razvoju osnovnog školstva u Crnoj Gori, u kojoj škole dugo vremena nisu radile zbog rata s Turcima i gdje je postojao nedostatak osnovnih udžbenika. Bukvar je kulturna javnost dočekala s velikim pohvalama, o čemu svjedoči tekst u časopisu Glas Crnogorca br. 42. iz te godine: "Ovo je prvi crnogorski bukvar, koji je trudom i znanjem našega glavnog školskog nadzornika g. Steva Čuturila, a prema najnovijim rezultatima do kojih je stigla danas pedagoška nauka i praktika u svojoj bukvarskoj partiji, sastavljen i na svijet izdan".
Po izlasku iz štampe, udžbenik je prikazan kao "Ilustrovani srpski bukvar", zbog ilustracija koje idu uz slova, iako riječ ilustrovani ne postoji u naslovu. Novi udžbenik je oglašen u časopisu Zastava 1879. godine ovim riječima: "Bukvar srpski sa slikama od S. Čuturila školskog inspektora, tvrdo ukoričen".
Bukvar za osnovne škole u Kraljevini Srbiji
Postoje dvije verzije Čuturilovog bukvara iz 1879. godine: "Bukvar za crnogorske škole" i ujedno "Bukvarska čitanka" i "Bukvar za srpske škole". Bukvar za srpske škole nije sadržavao "Bukvarsku čitanku" koja je bila sastavni dio prve verzije Bukvara kao i izdanja iz 1883. godine. To što je "Bukvarska čitanka" u "Bukvaru za srpske škole" odvojena od Bukvara bilo je, po preporuci štampara, da bi se smanjila cijena udžbenika. Bukvar je više puta preštampavan i dopunjavan. Od čitanke kao sastavnog dijela Bukvara, kao u prvom crnogorskom izdanju, Čuturilo je odustao. Čitanka je kasnije štampana kao poseban udžbenik.
Čuturilov "Bukvar za srpske osnovne škole" bio je jedini srpski bukvar napisan ijekavskim izgovorom, pa se upotrebljavao u krajevima srpskog govornog područja ijekavskog izgovora, koji su bili u sastavu Austrougarske, u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji, Slavoniji i Vojnoj krajini. Razlika između prve i druge verzije Čuturilovog Bukvara je kulturološke prirode. Autor u Bukvar za crnogorske škole unosi, osim hrišćanskih, i elemente muslimanske kulture, jer se, u to vrijeme, u Crnoj Gori nastoji u obrazovni sistem uključiti i djecu svih konfesionalnih zajednica.
Stevo Čuturilo se svestrano angažovao pri izradi Bukvara. On je pratio dostignuća savremene pedagoške nauke, posebno djela njemačkih autora koja je čitao u originalu. "Bukvar za crnogorske škole" napisao je po metodi normalne riječi, s uporednim čitanjem i pisanjem. Metoda normalne riječi podrazumijeva učenje čitanja tako što su učenicima bila poznata sva slova, osim prvog koje se obrađuje. Stari metod slovkanja, odnosno sricanja, koji je učenicima zadavao velike teškoće u čitanju, zamijenio je ščitavanjem. Učenik bi učio jedno po jedno slovo i spajao ih u slogove i riječi. Riječi su bile poznate učeniku, što je dokaz da je Čuturilo insistirao na očiglednoj nastavi.
Sve primjere u Bukvaru Čuturilo je prilagođavao uzrastu djece i njihovom viđenju svijeta. Crnogorsko izdanje Bukvara koristilo se samostalno do 1897. godine, od čega petnaest godina nakon Čuturilovog odlaska.
Poslije odlaska iz Crne Gore u Srbiju, 1882. godine, gdje će provesti ostatak dugog životnog vijeka, Stevo Čuturilo je nastavio sa pisanjem i objavljivanjem udžbenika od kojih je svakako najvažniji "Bukvar za osnovne škole u Kraljevini Srbiji" objavljen 1886. godine.
Nastavak na ovom linku.
