Osamnaesto, "punoljetno" izdanje Human Rights Film Festivala (HRFF) u organizaciji Multimedijalnog instituta i Udruženja za razvoj kulture održat će se u potpunosti online od 6. do 13. prosinca ove godine s najzapaženijim novim filmova eminentnih svjetskih autora. Na adresi www.kinoeuropa.hr bit će cjelokupni filmski program, a sve projekcije bit će besplatne i dostupne za gledanje sve vrijeme trajanja festivala, bez uobičajenog dnevnog rasporeda. O svim novitetima HRFF-a razgovaramo s direktorom Petrom Milatom.
Što nam donosi ovogodišnje izdanje festivala?
U ovogodišnje izdanje ušli smo kao i svi ostali festivali i čitav svijet u suludim uvjetima zbog epidemije. Dosta dugo bilo je pitanje u kojem ćemo se obliku održati, u kinima ili online, ali mi smo dosta ranije predvidjeli da će tokom jeseni situacija biti pogoršana i nepovoljna, uz dvojbu hoće li kina biti otvorena u terminu u kojem se festival odvija. Ali čak i kad su ostala otvorena, broj gledatelja u njima je reduciran, a kako mnogi neće imati volje prisustvovati javnim dešavanjima, sve smo sadržaje odlučili prebaciti online. Kao posljednje veliko filmsko dešavanje u Hrvatskoj, u filmskom programu koji nam je udarni, uspjeli smo dati presjek onog najboljeg i najrelevantnijeg što je tokom ove čudne godine dostupno i objavljeno. Imamo 15 filmova. Što se tiče njihove dostupnosti i načina prikazivanja, do prije nekoliko mjeseci nitko, ni producenti, a ni naši prijatelji s prethodnih festivala u Hrvatskoj, nije bio da to ide online. Niz važnih holivudskih naslova bunkeriran je dok ne završi najgori dio epidemije, a ni brojni art filmovi nisu bili dostupni ni za koga u Evropi. Producenti, distributeri i autori udarnih filmova koji su bili prikazani na jedan-dva festivala početkom godine, pri čemu je Berlinale bio jedini koji je održan u "normalnom" obliku s pravom publikom, još u rujnu su govorili da ih ne žele prikazati online. Tokom listopada, kad je globalno bilo jasno da ulazimo u drugi lockdown, pristali su na to, pa smo uspjeli dobiti sve, uključujući i neke udarne naslove s Venecijanskog festivala. Nažalost, jedan od najzapaženijih filmova ove godine, "Never, Rarely, Sometimes, Always" Elize Hittman koji je do sada više puta nagrađen, o trudnoj 17-godišnjakinji koja ne može pobaciti bez dopuštenja roditelja, moći će se pogledati tek na proljeće 2021. godine.
Način na koji ćemo prezentirati filmove, preko platforme www.kinoeuropa.hr, novo nam je iskustvo. Filmovi s našeg festivala bit će dostupni unutar cijele Hrvatske, a ne ograničeni samo na Zagreb ili Rijeku, što je izazov jer znamo da ćemo time doći do publike do koje inače ne bismo došli. Publika je već tokom proljetnog zatvaranja naučila gledati filmove online, a mogu reći i da sam ove godine na nekim festivalima pogledao više filmova nego što bih odgledao u kinodvoranama. Platforma je poznata i pristupačna, a znamo i da je sve funkcioniralo za vrijeme Zagreb Film Festivala. Bilo je relativno malo upita tehničke naravi, od toga najviše iz Srbije ili BiH zašto se filmovi ne mogu i ondje vidjeti, ali uvjet distributera je bio da se filmovi mogu pogledati samo unutar Hrvatske.
Koje će teme biti najzastupljenije u ovogodišnjem izdanju?
HRFF je u filmskom smislu kino na drugi pogled, smiren i fokusiran. Svake godine pokušavamo naći neku noseću temu jer je naš značaj kao festivala da damo i pokažemo najbolje od umjetničkog filma. S druge strane, velik broj institucija, od javnih, državnih i međunarodnih do lokalnih inicijativa i pojedinaca, doživljava nas kao platformu kroz koju se određene društvene teme mogu promovirati zato što naša vidljivost nije ograničena na kulturno dešavanje. O temama smo razmišljali prije proljetnog zatvaranja i potresa, pa smo ocijenili da nam je, kao i posljednjih godina, važna tema trans-populacije. U posljednje dvije godine objavili smo niz važnih knjiških naslova, između ostalog i "Povratak u Reims" Didiera Eribona, a niz naslova upravo završavamo ili pripremamo za početak naredne godine. Osim pitanja Istambulske konvencije i klasične rodne ravnopravnosti, ali i drugih koja su za neke još uvijek provokativna i kontroverzna, idemo i korak dalje i to filmom "Little Girl" francuskog redatelja Sébastiena Lifshitza o sedmogodišnjoj Sashi koja je, iako rođena u tijelu dječaka, oduvijek znala da je djevojčica i želi promijeniti spol. To je izvanredan film u godini u kojoj su se poremetile sve izvjesnosti i kad je postao upitan koncept nove normalnosti. Uz pitanje rodne i spolne tranzicije, ženskih prava ili prava osoba s invaliditetom važna su nam tema i migranti, o čemu govori film "Notturno" Gianfranco Rosija koji prikazujemo tri mjeseca nakon premijere u Veneciji. Sniman tri godine između Sirije, Iraka, Kurdistana i Libanona, "Notturno" prati različite ljude s ratnih područja na Bliskom istoku, različit je od svih do sada viđenih filmova na tu temu i na moćan način pokazuje što znači ostati bez doma. Njemački film "Futur treći" režirao je iranski imigrant Faraz Shariat koji kroz lik glavnog junaka spaja migrantsku i LGBT tematiku, čime se na ovim prostorima bavi Želimir Žilnik. Sretni smo što prikazujemo i film "O jednoj mladosti" Ivana Ramljaka, prvog direktora HRFF-a, o mojoj generaciji i njenom odrastanju prije 20-30 godina, a koja pokušava pronaći svoj identitet nakon rata. Iako je do sada dobio više nagrada i dostupan je zainteresiranima, online premijera će ga napraviti dostupnijim većem broju ljudi. Po meni, to je hrvatski dokumentarni film godine.
Odoljeli ste porivu da publika i žiri ocjenjuju filmove?
Tako je. Nikad nismo bili natjecateljski festival, naša etika kao organizatora je da smo dostupni i slobodni, što je jedan od razloga da naš festival traje toliko dugo i takvim smjerom mislimo i dalje ići. Iako ćemo imati manji broj filmova, pa nećemo moći prezentirati radove svih hrvatskih i regionalnih autora, znamo da već mnogi od njih montiraju filmove za koje žele da im premija bude na HRFF-u. Konačno, iako nagrade golicaju duh natjecateljstva i taštine, uvijek smo inzistirali na bitnijem isticanju zajednice, tako da bez samohvale možemo reći da posljednjih godina niz najinteresantnijih autora svoje filmove predstavlja u Zagrebu upravo putem HRFF-a.
Osim filmskih imat ćete i druge sadržaje?
Naravno, a kao i filmovi ići će online. Na dosadašnjim izdanjima govorni program nije bio beznačajan: imali smo preko 25 predavanja, radionica, tribina i masterclassova, dok će ih ove godine biti manje – 15 dešavanja unutar pet radnih dana. Zbog gostiju izvana, velika većina bit će preko Zoom platforme, ali smo za događanja koja uključuju domaće goste investirali u formiranje de facto malog TV studija u prostorijama Mame, odakle ćemo sva dešavanja moći realizirati s moderatorom i dva-tri gosta, a sve ćemo i snimati. Ovih dana objavit ćemo raspored, termini će biti popodnevni ili ranovečernji, ali i to će ići preko Zooma ili Facebooka. Zbog svega mi je drago da nismo odustali od realizacije festivala jer ćemo i filmovima i temama izići iz zabrana malih prostora.
