Što donosi 19. izdanje Human Rights film festivala (HRFF) koje će se održati od 5. do 12. decembra?
Ove godine smo ponovo u kinima, u Tuškancu i Kinoteci, ali uz reduciran broj posjetitelja što ćemo nadoknaditi repriznim terminima udarnih naslova. HRFF donosi presjek najupečatljivijih dokumentarnih, igranih, dijelom i eksperimentalnih filmova iz protekle godine, a još prije pandemije nastojali smo napraviti presjek novog postjugoslavenskog filma, odnosno selektirati radove autora iz svih bivših jugoslavenskih republika. U tome smo dijelom uspjeli. Od 20 naslova dugog metra koje prikazujemo, sedam ih je na ovaj ili onaj način vezano uz srpski film. Pritom bih istaknuo "Muzej revolucije" Srđana Keče u produkciji zagrebačkog Restarta i s većinskom hrvatskom ekipom, koji je imao svjetsku premijeru na festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu (IDFA). To je predivan film o Novom Beogradu i povijesti dešavanja na prostoru jednog grada, ali i jedan od najvažnijih dokumentarnih filmova snimljenih na ovim područjima posljednjih godina. Treba reći i da ove godine pored velikog broja dosadašnjih partnera imamo i suradnju sa SNV-om.
Koliko je težak bio izbor filmova?
Naša formula je "malo je lijepo". Nije nam važan broj filmova koje prikazujemo nego njihova kvaliteta i odnos prema temama kojima se bavimo. U selekciji su i tri-četiri djela koja će u prosincu biti na top listama najvažnijih filmova godine. Između ostalih premijerno prikazujemo "Babin Jar. kontekst" Sergeja Loznice i "Gospodin Bachmann i njegov razred" Marie Spath. Za razliku od 2020. kad smo festival u potpunosti održali online, nadali smo se da ćemo ove godine biti u kinima i tako ostvariti lakšu komunikaciju s publikom i onim autorima koji će tokom festivala biti s nama u Zagrebu. Za novu generaciju filmaša naš festival je važan, ne samo kao mogućnost da se njihova ostvarenja prikažu, nego kao mjesto intelektualnih susreta. Jedan od organizatora festivala, Multimedijalni institut MaMa, ima bogatu izdavačku djelatnost u domeni filma i društvene teorije, pa smo izdali i kratku studiju jugoslavenskog filma "Minijature: o politici filmske slike" Pavla Levija, predavača na sveučilištu Stanford u SAD-u, koja govori o odnosu prema ratnom zločinu. Festival će i ove godine biti mjesto susreta i prezentacije filmova, ali i mjesto ozbiljne diskusije o temama koje autori obrađuju. Zapravo, sad smo u lagodnoj poziciji da nas autori biraju.
Kakvi su bili efekti online izdanja festivala?
Ove godine situacija je bila tako konfuzna da smo još prije mjesec dana mislili da ćemo ponovo online, ali smo odlučili da idemo u kina. Znamo da velika većina filmova ima hrvatske distributere, prije svega Restart, pa će oni s nekim vremenskim odmakom igrati u mreži hrvatskih nezavisnih kina. Lanjsko iskustvo online projekcija je ispalo jako dobro zbog velikog broja pozitivnih reakcija i publike i medija iz čitave Hrvatske. Ove godine festival smo sveli na Zagreb uz omogućavanje dovoljnog broja projekcija.
