Kao zamjenik župana Primorsko-goranske županije iz srpskih redova, odnosno kao politički predstavnik srpske zajednice, izborom za člana Glavnog odbora SDP, najviše ste dogurali u strukturama političkih stranaka bez srpskog predznaka?
Na upravo održanim izborima za tijela SDP-a, izabran sam u Glavni odbor SDP-a Hrvatske. Smatram to već prije svega, rezultatom dosadašnjeg rada, vidljivosti i prepoznatljivosti na mjestu zamjenika župana iz reda srpske nacionalne manjine. Naime, iako sam izabran po posebnom zakonu, na što me pojedini akteri na političkoj sceni, prije svega oni desno orijentirani redovito vole podsjetiti, od prvog se dana ponašam kao jednakopravan kolegama koji su birani na listiću zajedno sa županom. Iako pravnici imaju štošta za reći u pogledu mojih ovlasti i prava, mislim da je vrlo bitno da se odgovornim i stručnim angažmanom nametnemo kao bitni za zajednicu. Iako je zatvaranje u manjinske okvire i problematiku Srba puno lagodniji način obavljanja ove dužnosti, za koji su se većinom opredijelile moje kolege na lokalnoj i regionalnoj razini, ukoliko zaista težimo punoj integraciji naše zajednice u društvo u kojemu živimo, smatram da je ovaj moj put, ako ga tako možemo nazvati, onaj koji daje bolje i dugoročnije rezultate. Naravno da u tom kontekstu veliki značaj ima to što živim i radim u županiji u kojoj nije bilo direktnih ratnih djelovanja. Mislim da je to jedan od glavnih razloga što sam uopće došao u priliku da se kandidiram za mjesto u Glavnom odboru. Ne mogu reći da je jednostavno balansirati između manjinske i mainstream politike, oko čega da budem iskren, veoma često trošim određeno vrijeme u razmišljanjima i kolebanjima kako će određeni moj potez ili izjava biti percipirana na jednoj odnosno drugoj sceni. Ali to što sam ovdje već osmu godinu, ipak pokazuje da je moj angažman izvan okvira manjinske problematike pozitivno percipiran u zajednici, uostalom ja samo radim ono što živim i u što vjerujem.
Znamo da Srbi u Hrvatskoj na parlamentarnim i predsjedničkim izborima najvećim dijelom daju glas SDP-u. Koliko iz vašeg ugla srpska zajednica može biti zadovoljna političkim predstavljanjem SDP-a i ima li tu prostora za jače zastupanje?
Teško je reći koliko zajednica može biti zadovoljna ili koliko su ti ljudi zaista zadovoljni SDP-om. Međutim, sudeći po trenutnom rejtingu stranke možemo naslutiti da ni u tom segmentu nije zadovoljila ono što od nje očekuju njeni članovi. Ne mogu biti toliko hrabar i reći da znam što to točno Srbi koji glasaju za SDP žele i očekuju, ali mogu reći što je to iz mojeg iskustva. Iako sam pripadnik nešto mlađe generacije, mislim da je Srbima generalno bitno da ih se percipira kao jednake. Bez obzira što u Ustavu nešto drugo piše, ljudi generalno ne vole da budu izdvojeni iz cjeline, osim ako to nije nešto posebno pozitivno, a mislim da o Srbima kao narodu u ovoj zemlji već dugo ne prevladava pozitivna percepcija.
Zašto istaknute javne ličnosti, među njima i iz redova SDP-a, koje su srpske nacionalnosti, to na neki način kriju?
Mislim da je onih koji kriju svoju nacionalnost ili svoje porijeklo zapravo manji broj. Po meni je najveći broj onih koji to ne stavljaju u prvi plan, onih koji smatraju da je važnija činjenica da su uspješni i priznati unutar svojih profesija, da su uspješni i ponosni roditelji, da su ljudi u pravom smislu te riječi. Mislim da je to zapravo njihov način da se izbore za normalnu državu i normalno društvo. Nažalost u društvu u kojem je sve na vrijednosnoj skali stavljeno ispod nacije i religije, na takve se ljude gleda kao na one koji se skrivaju ili stide svojeg porijekla. Mislim da su to ljudi koji se na svoj način bore za bolje društvo i bolju budućnost. Ja s tim načinom pogleda na budućnost nemam nikakvog problema.
Kao član Glavnog odbora, što očekujete od SDP-a u odnosu prema srpskoj zajednici u Hrvatskoj?
Što se tiče odnosa SDP-a prema Srbima i drugim manjinama, ali prvenstveno naravno prema Srbima, mislim da i tu imamo posla oko redefiniranja tog odnosa. Kao što sam već naglasio, ljudi koji glasaju za SDP žele prije svega biti jednaki, s jednakim tretmanom, pravima za razvoj i napredovanje. Međutim, mislim da SDP ne smije više zanemarivati činjenicu da je podjela društva po nacionalnoj osnovi izrazita i da su nacionalne vrijednosti, kao što sam rekao, na samom vrhu piramide vrijednosti u ovoj zemlji. Ali upravo zato SDP ne smije govoriti o selima bez struje i vode, već treba naglasiti da su to srpska sela bez vode i struje, sela hrvatskih građana koji u 21. stoljeću žive kao da su zapeli u 19. stoljeću te nakon toga dovesti i vodu i struju tim ljudima, pa makar to koštalo kao Pelješki most. Tek to će biti gesta jednake snage kao ona Andreja Plenkovića u Varivodama. To su potezi koji će nas dovesti u fazu kada ove teme neće biti bitne i prevladavajuće odrednice politike niti jedne političke stranke u Hrvatskoj.
Najveći broj onih koji nacionalnost ne stavljaju u prvi plan smatra da je važnija činjenica da su priznati unutar svojih profesija, da su ponosni roditelji, da su ljudi u pravom smislu te riječi. Mislim da je to zapravo njihov način da se izbore za normalnu državu i normalno društvo
Zbog čega je došlo do niza ružnih, nacionalno obojenih događaja koji ne odgovaraju Rijeci kao multikulturalnoj sredini, prvenstveno nacionalističkih demonstracija u režiji nogometnih navijača i veteranskih skupina? Ide li to Rijeka unazad?
Rijeka i Županija nisu otoci. Sve one teme kojima je zagađen hrvatski javni i medijski prostor ipak se prelijevaju i na ovaj prostor. Prvenstveno iz razloga što je to želja određenih političkih aktera koji na tim osnovama nalaze plodno tlo za svoje političke ambicije. Ali kriviti za takve scene ne treba niti Rijeku niti bilo koji drugi grad u Hrvatskoj. Kada su razbijali ćirilične table u Vukovaru, pukla je i tabla na konzulatu Makedonije u Rijeci, samo zato jer je bila na ćirilici. Kada vi ne odgajate svoju djecu onda to čini netko drugi umjesto vas, bilo da se radi o Crkvi, navijačkoj skupini ili političkoj partiji određenih ekstremnih svjetonazora, koji vama i društvu na taj način čine medvjeđu uslugu. Odgovornost za takvu klimu u društvu treba tražiti prvenstveno u najvećim političkim strankama HDZ-u i SDP-u i njihovoj svjesnoj ili suučesničkoj ulozi u odabiru nacionalizma kao glavnog pogonskog goriva za sve političke procese u zemlji. Nisam pesimist u tom pogledu, vidim pojedince i procese koji se suprotstavljaju tome, ali ponavljam, oko namjere da se takvo stanje promjeni mora postojati konsenzus i čvrsta volja obiju glavnih partija.
Postoje li u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji jednake šanse za sve zapošljavanje u javnoj upravi, policiji, pravosuđu, školstvu, državnoj upravi?
Postoje. Često komuniciram sa svojim kolegama iz drugih sredina u Republici Hrvatskoj koje su bile pogođene ratom i stradanjima i to je razlog zašto o tome mogu biti tako kategoričan. Osim što smatram da je za napredovanje u bilo kojem segmentu, pa tako i zapošljavanju u javnoj upravi najvažnija, odnosno bi trebala biti najvažnija stručnost, ja zaista smatram da su Rijeka i Županija sredine u kojima se na nacionalnost ne gleda kada se radi o zapošljavanju. U hrvatskom društvu je puno veći problem zapošljavanje po nekim drugim osnovama u javnim službama, ali mislim da je to jasno svima u društvu.
