Godina 2021. bila je u znaku najznačajnijeg statističkog istraživanja u Hrvatskoj Popisa stanovništva, prvog otkako je Hrvatska dio Europske unije. Uz dva mjeseca trajanja popisa i dva produžetka, Popis stanovništva pratile su brojne tehničke poteškoće uslijed prvog samopopisivanja elektroničkim putem, ali i velikog broja odustajanja popisivača tokom trajanja samog popisa. Bio je to i posljednji klasični popis, budući da će sljedeći biti registarski, na temelju registra stanovništva koji tek treba uspostaviti. Da je popis mogao biti bolje organiziran i proveden smatra Sanja Klempić Bogadi, pročelnica Odsjeka za migracijska i demografska istraživanja Instituta za migracije i narodnosti.

- Iako su za ovaj popis bile dostupne nove digitalne tehnologije, trajao je dulje nego ijedan ranije. Popisi 2001. i 2011. bili su terenskog tipa, provođeni isključivo "licem u lice" i u njima je popisano više od 4 milijuna stanovnika, a vrijeme provođenja je bilo znatno kraće, 2001. iznosilo je dva, a 2011. četiri tjedna. Ovaj put se samopopisalo više od 1,6 milijuna stanovnika, pa je za terensko popisivanje ostalo do 2,4 milijuna osoba, što znači da nikad manje ljudi nije trebalo fizički popisati. Pandemija bolesti Covid-19 je zasigurno značajno otežala terensko provođenje popisa, međutim, bilo je dovoljno vremena za prilagodbu situaciji - ocjenjuje Sanja Klempić Bogadi.

Kako je Popis stanovništva tehnički i organizacijski izgledao na terenu, u najvećoj hrvatskoj općini, Gračacu, ispričao nam je jedan od popisivača Marko Brkić. Njegov je popisni krug bilo šire područje Srba.

- Najveći problemi su bili velika raspršenost terena, nepristupačna mjesta i mali broj popisivača. U najvećoj općini u Hrvatskoj, bilo je raspoređeno samo nas osam popisivača. Morao sam popisati 800 objekata koji su jedni od drugih udaljeni po par kilometara. Na mom popisnom području gdje uglavnom živi srpsko stanovništvo, svega se petnaestak kućanstava samopopisalo u sustavu e-građanina. Praktično sam popisivao objekte, a ne ljude, pošto je na mom popisnom terenu polovica praznih, devastiranih ili srušenih kuća - iznosi svoje popisivačko iskustvo Marko Brkić. Demograf Ivan Čipin sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, kaže da će popisivanje rezultirati s barem 300.000 stanovnika manje nego prije deset godina.

- U međuvremenu je oko 150.000 više ljudi umrlo nego se djece rodilo, te je najmanje 100.000 više iseljenih nego useljenih. Kako se mnogi koji su otišli živjeti u inozemstvo nisu odjavili, brojka negativnog salda migracija možda je i dvostruko veća. Bitnija od manjeg broja stanovnika je dobna struktura stanovništva koja dobrim dijelom generira daljnje smanjenje broja stanovnika – smatra Čipin. Napominje da će ovaj Popis potvrditi da hrvatske županije i regije nipošto nisu homogena područja kao i da bismo nestanak čitavih ruralnih područja mogli nazvati "demografskim novim normalnim".

Nekim popisivačima preostalo je evidentirati prazne kuće (Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL)

- Proces depopulacije vuče za sobom čitav niz nepovoljnih povezanih procesa. Nema dokaza da bi ravnomjerniji prostorni razvoj doveo do bolje demografske slike. Sva izrazito depopulizirana područja u Hrvatskoj ne mogu se revitalizirati jer bi to bilo preskupo i takvi pokušaji unaprijed su osuđeni na propast. Na nositeljima političke vlasti je da odluče koja će područja "ostaviti na životu", a koja će prepustiti prirodnom procesu izumiranja. No to sigurno neće biti laka odluka. Nažalost, dosta toga je zadano tekućom, relativno starijom dobnom strukturom stanovništva i zato je demografska budućnost tako pesimistična - ističe Čipin.

Sanja Klempić Bogadi ističe da je vrlo neravnomjeran razmještaj stanovništva, uz nejednaki društveno-ekonomski razvoj, rezultat polarizacijskih procesa započetih još 1950-ih.

Praktično sam popisivao objekte, a ne ljude, pošto je na mom terenu polovica praznih, devastiranih ili srušenih kuća, iznosi popisivač Marko Brkić

- Osim regularnih demografskih čimbenika, na neravnomjernu naseljenost značajno je utjecao i Domovinski rat. Tako su primjerice, Lika i Kordun, koji su i prije rata bili područja demografske regresije i rijetke naseljenosti, snažno depopulirana u razdoblju 1991. do 2011., te se dvostruko smanjila i onako rijetka naseljenost. Hrvatska ima preko 6.000 ruralnih naselja i nerealno da je moguće provesti revitalizaciju svih naselja. Takva mreža naselja više neće moći demografski opstati. Nakon ozbiljne analize treba izabrati ona naselja koja imaju perspektivu - navodi Sanja Klempić Bogadi. Podsjeća da je u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku 2011. živjelo 38,7% stanovništva dok su istovremeno, srednji i mali gradovi (primjerice Sisak, Gospić, Knin itd.) ostajući bez industrijske proizvodnje, doživjeli depopulaciju. Bit će intrigantan podatak koliko će biti zabilježeno nenaseljenih naselja, odnosno naselja s nula stanovnika, smatra Filip Škiljan s Instituta za migracije i narodnosti.

Nikad manje ljudi nije trebalo fizički popisati – Sanja Klempić Bogadi (Foto: Grgo Jelavić/PIXSELL)

- Prije deset godina bilo je zabilježeno 150 nenaseljenih naselja. Najveći broj takvih naselja bez ljudi, njih 46, bila su ona u kojima je bila većina pripadnika srpske manjine, i to pogotovo na području Zapadne Slavonije odnosno bivših, predratnih općina Požega i Podravska Slatina. Vjerujem da će broj naselja bez ljudi još više brojčano skočiti - navodi Škiljan. Pretpostavlja da će pad srpskog stanovništva iznositi oko 15 posto, odnosno da će broj Srba u Hrvatskoj iznositi oko 160.000.

- Ruralne zone će ostati u dalekosežnoj budućnosti potpuno ljudski devastirane. Zanimljivo da je srpska zajednica najviše stanovnika imala 2001. godine - 201.600 - kada prvobitni proces povratka nije bio ni na vrhuncu. Sasvim sigurno će novi Popis pokazati da su novi bazeni srpske zajednice urbane sredine koje su sklone asimilaciji što dugoročno nije dobro za zajednicu. Kako ruralne sredine izumiru, teško će doći do novog doseljavanja Srba u velike gradove što će rezultirati nastavkom negativnog trenda za naredni popis. Gdje nema ljudske mase, nema ni promjena nabolje - zaključuje Filip Škiljan.

Između dva popisa mnogi pripadnici srpske zajednice su zbog Zakona o prebivalištu izgubili pravo na osobnu iskaznicu s adresom svoje imovine u Hrvatskoj, a time i pravo da budu evidentirani na popisu stanovništva 2021. Kad se tome doda faktor starosne dobi stanovništva po ruralnim krajevima, a po posljednjem popisu stanovništva je 21 posto stanovnika starije od 70 godina, prognoze da će rezultati ovogodišnjeg popisa donijeti još veći brojčani pad Srba u Hrvatskoj, zaista su realne.

Pad udjela u ukupnom broju stanovnika povlači za sobom i pad prava Srba kao nacionalne zajednice, propisanih Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, ali i međunarodnim konvencijama. Na Popisu stanovništva iz 2011. srpska zajednica izgubila je pravo na zamjenika župana u Zadarskoj županiji, na zamjenike gradonačelnika u gradovima Benkovac, Gospić, Daruvar i Lipik te na zamjenike načelnika u općinama Polača, Lišane Ostrovičke, Zemunik Donji, Đulovac i Voćin. Pred objavu rezultata najnovijeg popisa pod znakom pitanja su mjesta zamjenika župana u Primorsko-goranskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Virovitičko-podravskoj, Požeško-slavonskoj županiji, ali i u Gradu Pakracu.

Na prošlom Popisu, Srbi u Požeško-slavonskoj županiji činili su šest posto stanovništva, a za mjesto zamjenika župana granica iznosi pet posto. Na istom području, pod znakom pitanja mogao bi biti i opstanak zamjenika gradonačelnika Pakraca iz srpskih redova za kojeg je granica 15 posto, a na prošlom popisu srpska zajednica činila je 15,84 posto stanovnika. Sadašnji zamjenik župana iz srpskih redova Nikola Ivanović ističe da se velik broj stanovnika na njihovom području samopopisao, čak i u selima.

Nestanak čitavih ruralnih područja – Ivan Čipin (Foto: Igor Kralj/PIXSELL)

- Siguran sam da ćemo izgubiti učešće u izvršnoj vlasti na županijskoj razini ali i u Pakracu. Bit će nas i sve skupa manje, ali imat ćemo realni prikaz stanovništva na terenu. Po nekim selima županije ima toliko malo ljudi, da ih znamo napamet nabrojati - ističe Ivanović. Sličnog razmišljanja je zamjenik župana iz srpskih redova Petar Mamula iz Primorsko-goranske županije.

Filip Škiljan pretpostavlja da će pad broja srpskog stanovništva iznositi oko 15 posto, odnosno da će broj Srba u Hrvatskoj iznositi oko 160.000

- Rezultati popisa neće biti takvi da se sa njima možemo pohvaliti. I dalje nije popularno biti Srbin pa čak ni u multikulturalnoj Rijeci. Gorski kotar je iseljen, Rijeku je zahvatila asimilacija, tu su situacije miješanih brakova, ali i sveprisutnog straha za egzistenciju zbog izjašnjavanja nacionalnosti - nabraja Mamula, čija politička funkcija također vjerojatno neće opstati nakon novih rezultata.

Sa sadašnjih 34,87 posto, Srbi Vukovara s neizvjesnošću očekuju rezultate popisa. Ukoliko ih i dalje bude iznad 33 posto, sadašnje, politički osporavano pravo dvojezičnosti i dalje će im biti zakonski omogućeno barem na papiru. Iako su na samoj granici, zamjenik gradonačelnika Grada Vukovara Srđan Kolar, vjeruje da će srpska zajednica zadržati sadašnji postotak u ukupnom stanovništvu.

- Sve nas je skupa manje ovdje. Nakon 18.11. naša svakodnevnica je polumrtvilo na ulicama. Gradska vlast koja je već u trećem mandatu, sve je učinila da iz Vukovara odu ne samo Srbi, nego i Hrvati. U Vukovaru je i dalje mnogo miješanih brakova, veze između ova dva naroda i dalje su jake. No odlaze svi. Vjerujem da ćemo i poslije ovog popisa ostvarivati pravo na dvojezičnost, ali da to pravo kao ni do sada nećemo uspjeti realizirati - kaže Srđan Kolar.

Pad broja stanovnika trebao bi biti zabrinjavajući za cjelokupnu lokalnu zajednicu u ruralnim krajevima. Velik pad stanovnika očekuje sve pustiju Liku. Srba u Lici po popisu iz 2011. bilo je 6.900. Zamjenik župana Ličko-senjske iz srpskih redova Milan Uzelac, nakon zadnjeg popisa ne očekuje više od 4.000 Srba.

- Odlaze Srbi i Hrvati, ali s obzirom na starije srpsko stanovništvo, mi ipak imamo veće gubitke. Skoro nas je pola nestalo za deset godina. Devedeset i pete udbinska osnovna škola brojala je oko 400 djece i 95 posto bila su srpske nacionalnosti, a sada u Udbini ima 80 đaka i od toga ih je samo 15 srpske nacionalnosti. Te brojke su kataklizmične - govori Milan Uzelac. Ističe da će zbog velikog pada broja stanovnika, sve teže biti ekonomski opravdavati infrastrukturne projekte.

Gorivo za desničare – Antonija Petričušić (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)

- Da bi izgradili vodovod, trebamo imati odgovarajući broj stanovnika koji će taj vodovod koristiti jer u protivnom taj višemilijunski projekt bit će u gubitku. Naravno, treba taj vodovod i održavati u pustim selima. Na području Udbine poduzimamo infrastrukturne projekte. Sve je to potrebno za ljepši izgled mjesta, ali ti projekti su tek mrvice i ne zadržavaju mlado stanovništvo. Čak smo doveli i par firmi, ali džaba. Jednostavno treba promijeniti politiku države - poručuje Uzelac. Antonija Petričušić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta vjeruje da će "Popis stanovništva 2021. biti crvena crta koja će pokazati realno demografsko stanje Hrvatske kojeg smo svi svjesni nerado ga prihvaćamo".

- Pitanje je kakve će demografske brojke Popis donijeti u Vukovaru zbog tamošnje uzavrele atmosfere. Znamo jako dobro i kako su institucije deset i više godina omogućavale izvrdavanje zakonskih propisa. Ukoliko srpska zajednica ne prijeđe prag od 33%, pripadnici desne opcije će dobiti dodatno gorivo za tvrdnje kako su cijelo vrijeme bili u pravu i kako su oni ustvari cijelo vrijeme štitili zakon - ističe Antonija Petričušić. Navodi da su rezultati popisa stanovništva važni pripadnicima nacionalnih manjina radi sudjelovanja u političkim institucijama kako bi na taj način osigurali prostor da se njihov glas i potrebe kao prvo, čuju, a zatim i uvaže kod kreiranja politike, pogotovo lokalne. Petričušić navodi da će smanjenje broj pripadnika srpske zajednice na terenu utjecati i na samu političku strukturu Srba u Hrvatskoj.

- Jako dobro znamo da se još od samih početaka političkog predstavljanja srpskog naroda na području Hrvatske, politički kadrovi regrutiraju iz lokalnih bazena čija je brojnost sve manja. To će sasvim sigurno u budućnosti utjecati i na kvalitetu predstavljanja krajiških krajeva. Tko bolje zna koji kraj ima kakve probleme, ako ne sami ljudi koji potiču iz tih mjesta - navodi Antonija Petričušić.