Kako komentirate aferu s riječkim kafićem "Tri majmuna"?
Premijer pokušava popraviti sliku o HDZ-u, mnogi se slažu da u tome i uspijeva. Međutim, u posljednje vrijeme, a čini mi se da je tome razlog neprestana izloženost aferama članova njegove stranke, postaje nervozan i zabija autogolove. Premijeru jedne države tema ne bi trebao biti kafić, ali očigledno je veliki pritisak skorih lokalnih izbora. Svi koji se bavimo javnim poslom, pa i premijer, moramo biti svjesni toga da smo za stanje i odnose među određenim društvenim skupinama ponajprije odgovorni mi koji te skupine predstavljamo. Ako četvrt stoljeća nije bilo dovoljno vremena da političari normaliziraju odnose u društvu, da se primjerice status Srba i drugih marginaliziranih društvenih skupina popravi, onda je razumljivo da ni mandat jedne Vlade ne može biti dovoljan da se popravi slika o politici koja je za takvo stanje najodgovornija. Ljudi su ogorčeni činjenicom da je za bilo kakvo napredovanje u ovom društvu potrebna stranačka iskaznica, pa se eto desi da netko od tih ljudi kaže "e, pa ta stranačka iskaznica vam je u slučaju mojeg kafića otegotna okolnost". A zašto je na tapeti baš iskaznica HDZ-a, ostavljam čitateljima da zaključe.
Što je problem s provođenjem Zakona o brdsko-planinskim područjima, o čemu ste govorili ovog tjedna?
Problem je u tome što imamo Zakon koji je stupio na snagu pred dvije godine, a država koja ga je donijela sama ga krši! Rokovi koji su zakonom propisani, a vezani su uz donošenje provedbenih akata, nisu ispoštovani. Zakon je zbog toga mrtvo slovo na papiru. Zapravo sve u vezi ovoga zakona pokazuje koliko je u Hrvatskoj sve ispolitizirano. Kada je bivši Zakon o brdsko-planinskim područjima ukinut imali smo brojna negodovanja na lokalnoj razini. Mi smo sa županijskog nivoa upozoravali da to nije dobro i da će to imati negativne učinke na proračune naših goranskih općina i gradova. Prosvjedovalo se na Markovom trgu. Nakon toga, nova Vlada HDZ-a i partnera obećala je izraditi novi Zakon i putem njega omogućiti mjere i sredstva za razvoj brdsko-planinskih područja. Danas, dvije godine od donošenja Zakona, imamo situaciju da se projekti i programi goranskih samouprava sufinanciraju kroz ad hoc ustanovljene Programe određenih ministarstava. To nije u funkciji razvoja, to je način da se prikupljaju glasovi i održava politički mir.
Koliko je nepovoljan položaj onih koji žive u tim područjima?
Nepostojanje Strategije, vizije i sukladnih mjera razvoja brdsko-planinskih područja, zapravo politike odnosa države prema svojem ruralnom području, dovela je do toga da nam je gotovo dvije trećine teritorija ispražnjeno od stanovništva. To je zapravo najvidljivije u kontinuiranom procesu depopulacije i razvojnog zaostajanja po svim parametrima. Kao što možete pretpostaviti, život na tim područjima je skuplji nego u ostatku države. Troškove koje imaju ljudi u tim područjima, bilo da se tiču ogrjeva, prijevoza, pa čak i većih cijena istih artikala u lokalnim trgovinama, samo su dio onoga zbog čega ljudi odlaze. Udaljenost visokoobrazovnih ustanova, nedostatak radnih mjesta za one koji završe više i visoko obrazovanje, dovelo je do loše obrazovne strukture stanovništva, što zapravo predstavlja jedan od osnovnih razvojnih problema. Sve to rezultira gubitkom socijalnog kapitala i osipanja zajednice kao jednog od preduvjeta razvoja i uvjeta za stvaranje ugodnog mjesta za življenje. Za poduzetnike na tim područjima rad je upravo zbog tih problema skuplji, i tu je kraj razvoja poduzetništva, jer biznis nema sentimenta. Kapital ide tamo gdje mu je ugodnije, a trenutno mu je najugodnije u Zagrebu i drugim velikim gradovima.
Kakav je odnos države spram potpomognutih i brdsko-planinskih područja?
Rekao bih - maćehinski. Bitno je samo da je što veći dio države obojan određenom političkom bojom. I sve je podređeno tome. Kada je politika u prvom planu, odnosno kad ona predstavlja cilj a ne sredstvo, onda odgovara nepostojanje Strategije i vizije razvoja brdsko-planinskih, ali i ostalih potpomognutih područja. I u drugim zemljama se ovi prostori susreću sa sličnim ili istim problemima, naprosto zato jer smo svi skupa izloženi istim globalnim trendovima i utjecajima. Ono po čemu se Austrija, Italija, Slovenija i druge susjedne zemlje razlikuju od nas, način je na koji pristupaju razvoju svojih brdsko-planinskih područja. Oni na svoj Gorski kotar i Baniju gledaju kao na razvojni resurs, a naša centralna država ih doživljava kao problem i trošak. A to su miljama udaljeni stavovi.
Da li se zbog tog odnosa samo povećava jaz između razvijenih sredina i potpomognutih područja, među kojima je i Banija?
Hrvatska je država velikih razvojnih nejednakosti. Često spominjem u kontekstu Gorskog kotara, činjenicu kako se taj dio Hrvatske u odnosu na Baniju ili pojedina druga područja, ipak može smatrati razvijenijim područjem. Ta se moja tvrdnja možda mojim Goranima nije svidjela, međutim nedavni potres na Baniji i bliži fokus na to područje svima je pokazao da su to zapravo najzaostalija i najzapuštenija područja u našoj zemlji. U tom smislu Ministarstvo regionalnog razvoja, prvenstveno kao koordinativno tijelo, ima ogromnu važnost unutar Vlade. Tu svoju ulogu, za sada ne opravdava u potpunosti.
Kako ste kao županija pomogli unesrećenima na tom potresom pogođenom području?
Primorsko-goranska županija pomogla je gradovima Sisku, Glini i Petrinji, te Sisačko moslavačkoj županiji sa po 100.000 kuna svakom, neposredno nakon potresa, a timovi naših vatrogasnih postrojbi, Crvenog križa i Gorske službe spašavanja, pomagali su na terenu od prvoga dana. Ovom prilikom ću posebno istaknuti doprinos ljudi našega kraja, koji su se kao i građani iz drugih dijelova zemlje angažirali i pomagali unesrećenima na terenu. I sam sam u dva navrata bio na terenu, nosio potrepštine i pomagao u radovima oko sanacije krovišta. To je ono što je najoptimističnije u cijeloj ovoj teškoj situaciji za Baniju.
