Kako komentirate rezultate popisivanja stanovništva za Primorsko-goransku županiju i Rijeku?
Rezultati su poražavajući u cijeloj državi, pa tako i ovdje. Od 2011. do posljednjeg popisa izgubili smo 4.469 građana srpske nacionalnosti te spali na manje od pet posto stanovnika po tom kriteriju, odnosno na 10.419 osoba ili 3,93 posto u ukupnom broju. To nosi posljedice, poput gubitka zajamčenog mjesta zamjenika župana nakon sljedećih lokalnih izbora. To su podaci vezani za Županiju. Rijeka je pak ostala bez 2.900 Srba, pa nas je sada 5.537 ili 5,13 posto; tu smo dakle iznad pet posto, pa zadržavamo prava. Ipak, strahujemo da će do sljedećeg popisa i taj broj biti manji. Naime, nije problem u tome da je uglavnom riječ o ljudima starije životne dobi ili da mlađi učestalo odlaze, problem je u asimilaciji i neizjašnjavanju. S tim u vezi, veći broj osoba je iskazao svoju pripadnost pravoslavnoj vjeroispovijesti nego srpskoj zajednici: razlog tome nije nesigurnost, nego to što ljudi žele živjeti 'normalno', da im se ugodan način života ne remeti mogućim prozivanjima izjasne li se kao Srbi.
Hoće li se ti rezultati odraziti na neke politike lokalnih vlasti?
Još nismo razgovarali s predstavnicima lokalnih i županijske vlasti o toj temi, ali ćemo uskoro sjesti i vidjeti što dalje, pogotovu stoga što je problem širi, a to je smanjenje ukupnog broja stanovnika Hrvatske: Rijeka je tek jedan od triju gradova s više od sto tisuća stanovnika, a to je poražavajuće. Da ne kažem da se drastično povećao broj starijih od 65, takvih je sveukupno čak 22 posto. VSNM na razini županije će organizirati tematsku tribinu o nacionalnim manjinama, pa pokušati doznati kako najbolje utjecati na nacionalnu osviještenost i kako mladi "manjinci" koji počinju graditi vlastiti život razmišljaju o egzistencijalnim i drugim problemima koji ih potiču na iseljavanje. Politika Grada i Županije je korektna, ali obični nas ljudi u svakodnevnoj komunikaciji nerijetko izdvajaju izrazom "vi Srbi". S druge strane, ovdašnje mlade mahom ne zanimaju aktivnosti naše zajednice i nastoje biti što dalje od te priče, čak i time što se uključuju u KUD-ove, navijačke skupine ili druge organizacije koje nemaju veze sa srpskom nacionalnom pripadnošću. Znamo za porodice u kojima se roditelji izjašnjavaju kao pripadnici zajednice, a djeca se ne žele neće time ograničavati.
Kako onda uspijevate organizirati tako bogat kulturni život?
U Rijeci smo dvije godine korona-pauze iskoristili za osmišljavanje načina aktivacije društvenog i kulturnog života cijele Županije, u kojoj imamo povezanost kakve dugo nije bilo, pa je sve što radimo sinkronizirano u dogovoru Rijeke i Gorskog kotara. Nastojimo se povezati i s Istrom, jer ondje nema naših manjinskih vijeća, a mnogi nemaju ni svijest o važnosti SNV-a, koji nas prati financijski i podrškom. Mislim da radimo jako dobar posao, ne samo s Prosvjetom nego i svim drugim našim organizacijama. Stoga se stalno nešto zbiva: pored druženja, prikazujemo dokumentarce srpske produkcije, promoviramo knjige i izložbe autora Žarka Lastrića, Stefana Gužvice, Sergeja Trifunovića, Pece Popovića, kao i npr. Antifašistički vodič za ljepši život. Zanimljiva je bila i šetnja Rijekom kroz koju se upoznaju lokacije važne srpskoj zajednici, a uskoro počinju Dani srpske kulture. Počinju i pripreme gradnje našega kulturnog centra: zemljište, inače u državnom vlasništvu, već je kupljeno i ima riješene vlasničke odnose, idejni projekt je također odobren, a sva dokumentacija za građevinsku dozvolu i ostalo pripremljena. Ukratko, mogu reći da se uz ljude pune entuzijazma, koji u svakom trenutku daju svoj maksimum, rezultati moraju vidjeti. Pored svih tih aktivnosti vidljivih široj publici, u riječkoj smo Osnovnoj školi Srdoči uspjeli organizirati nastavu srpskog jezika i kulture po nastavnom modelu C, a to nas uistinu jako veseli.
