Kakvo je učešće žena u političkom životu i aktivnostima srpske zajednice u Primorsko-goranskoj županiji?
Mogu reći da smo u izvršnim i predstavničkim tijelima jako malo zastupljene. Zapravo imam osjećaj da se muškarci nas žena boje jer možemo biti daleko bolje političarke. Imamo žensku energiju i kad s nečim krenemo, napravimo posao do kraja, što kod muškaraca često nije slučaj. Naša županija obuhvaća Rijeku s prstenom, otoke i Gorski kotar, ali imamo tek četrdesetak aktivistica koje su uglavnom penzionerke. Mladih žena ima jako malo; izbjegavaju se uključiti u rad Aktiva, ali i manjinskih vijeća. Što zbog straha i situacije koja je loša u zemlji, a ponešto od toga dopire i do Rijeke, neke se jednostavno asimiliraju i prestaju se osjećati pripadnicama srpske zajednice. U Gorskom kotaru ima malo aktivnih žena, jer najviše nas je s područja Rijeke, Kraljevice, Kastva i Viškova. U Aktivu kojem sam na čelu, već dvije godine radimo najviše na pripremi izbora, odnosno dokumentacije, materijala te pozivnom centru. Osim toga, članice Aktiva i županijskog VSNM-a čija sam članica, odradile su veliki posao radeći na štandu u Rijeci. Bile smo uključene u akciju ‘Niste sami. Milijun potpisa za raznolikost u Europi’ u svrhu prikupljanja potpisa koji su upućeni Europskoj komisiji i Europskom parlamentu da na dnevni red uvrste usvajanje seta pravnih akata koji se odnose na jezik i zaštitu kulture nacionalnih manjina. Osim toga, imale smo sastanak vezan uz Istanbulsku konvenciju, kada smo upoznale naše članice o čemu se stvarno radi jer su se u javnosti valjale raznorazne teorije zavjere i spinovi. Dio aktiva se priprema za gradske izbore, a pomalo se pripremamo i za državne izbore koji će nas čekati naredne godine jer ćemo tada, kao na svim dosadašnjim izborima, odraditi velik dio posla. Imale smo brojne sastanke i znamo da bi na liste, pogotovo za manjinska vijeća, trebalo uključiti barem 40 posto žena, ali moram reći da interes žena nije takav. Nastojat ćemo da na listama bude što više ženskih imena, ali ako nema interesa žena s jedne, a ima velikog interesa muškaraca s druge strane, ne znam kako će to ispasti.
Spomenuli se slab interes mladih žena za politiku; kakva je situacija u kulturi?
U KUD-u ‘Vreteno’ ima ženske populacije jer su ljudi željni pjesama i druženja. Naravno, najviše je umirovljenica koje imaju vremena i volje. Jer ako si zaposlen, zadovoljavaš barem dio potreba za druženjem.
Koliko je srpska zajednica integrirana u gradska zbivanja?
U velikoj mjeri. Lani smo proslavili 300 godina pravoslavlja u Rijeci uz niz događanja; od naučnih skupova, predstave, gostovanja, pa sve do gastronomske ponude. Za sve je vladao velik interes i bila je velika posjećenost. Nedavno su u Rijeci održani Dani srpske kulture uz velik odaziv, naročito na predstavu banjalučkog teatra ‘Gospođa ministarka’, a često se događaju gostovanja umjetnika iz Srbije. Riječani inače vole srpsku kulturu i rado dolaze na manifestacije, a vole također srpsku kuhinju i šljivovicu. Ovo je ipak višenacionalan grad, a bez obzira na sve strahote koje su se događale u ratu, ljudi su se ipak međusobno povezali. Srbi sa svoje strane vole sastav Let 3 koji njeguje specifičnu rok glazbu i oni često gostuju po Srbiji, ne samo po Beogradu, nego i po malim mjestima.
Jedan od zadataka Aktiva žena SDSS-a bio bi da zajedno s manjinskim vijećima organiziraju humanitarne akcije. Znamo za mnoge takve slučajeve iz povratničkih krajeva; kakva je situacija u Rijeci?
Razmišljale smo o akcijama jer ljudi i po Rijeci kopaju po kontejnerima zato što imaju penzije ispod razine dostojanstva - od 1.700 do 2.300 kuna. To su penzije od kojih se ne može živjeti. Razmišljale smo o tome da prije Božića organiziramo akciju skupljanja pomoći – poklona i hrane, pa ćemo se u tom smislu aktivirati da pomognemo pogotovo starijima, bolesnima, malo im približimo dah Božića i boljeg sutra. Kako sam optimist, uvjerena sam da će nam u 2019. biti bolje i da će aktivnosti naše zajednice izazvati veći interes uz omasovljenje članstva.
