Koliko se položaj srpske zajednice Primorsko-goranske županije razlikuje od onog u drugim dijelovima zemlje?
Srbi naše i Istarske županije u puno su boljoj situaciji zato što iza sebe nemaju hipoteku rata: ovdje nije pala krv i nije uništavana imovina. Smatram da smo za status koji imamo zaslužni i mi i većinski narod. U ratnim smo vremenima imali kontinuiranu komunikaciju koja je pridonijela tome da do rata ne dođe, pa je i danas lakše održati dobre odnose. Što se pak stambenog zbrinjavanja tiče, najviše ga je bilo u općini Viškovo, gdje je i najviše povratnika koji su ostvarili to pravo. U tome im je veliku pomoć pružao riječki ured SNV-a. Nije, nažalost, tako dobro s upotrebom manjinskog jezika i pisma, jer u Rijeci nema inicijative da se pokrene nešto po tom pitanju. Međutim, na području Vrbovskog održava se nastava po modelu C i vjeronauk. A kad je riječ o proporcionalnom zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina u javnim službama, u dijelu županijskih tijela više je Srba od zakonski određenog minimuma, no drugdje bi se još dalo poraditi na tome. Valja reći da primjena tog prava i nije tako jednostavna: ljudi se trebaju i javno nacionalno opredijeliti, ali se rijetko na to odlučuju, a ponekad i zaziru od toga.
Kako ocjenjujete protekli mandat zamjenika župana?
Moram reći da je u četiri godine dosta toga urađeno, ponajprije u vezi očuvanja i unapređenja rada naših institucija, koje bi ipak mogle biti ujedinjenije na državnom nivou. Uspjeli smo povećati sredstva za Prosvjetine pododbore u Rijeci, Viškovu, Gomirju i Moravicama i zahvaljujući tome odrađivali neke projekte bitne za zajednicu. Zgrada nekadašnje škole u Moravicama sada je mjesto sastajanja tamošnjih članova SKD-a i Udruženja žena, a planiramo urediti i knjižnicu, jer je puno ćirilićnih naslova bilo uskladišteno u neadekvatnim uvjetima Prosvjetinih prostora. Zajedno s kolegama iz našeg SKD-a i udruga u Gomirju izdvojili smo novac za obnovu tamošnjeg manastira, a do kraja godine započinje jedan od najvažnijih projekata za Gorane - uređenje društvenog doma za mlade u Kosanovićima kod Gomirja. U taj projekt Županija ulaže pet milijuna proračunskih kuna, a u sklopu njega će u početnoj fazi biti zaposleno desetak osoba iz okolice.
Ipak, svojim najvećim uspjehom smatram to što sam s kolegama s kojima sam surađivao uspio promijeniti sliku o srpskom narodu koja je prevladavala od ‘90-ih godina naovamo i koja je zasigurno pridonosila tome da se mladi ovdje ne žele izjašnjavati kao pripadnici te nacije. S tim u vezi će biti još puno posla i to na razini cijele države. Uspijemo li u tome da se mladi ljudi ponose svojim nacionalnim identitetom, bit će to presudno za opstanak našeg naroda u Hrvatskoj, pa će to, uz pomaganje zajednici, biti moj zadatak i u narednom mandatu.
Kakva je bila suradnja zajednice s lokalnim i županijskim vlastima, ali i Srbijom?
Suradnja je dobra, ali bi ona unutar naših institucija mogla biti bolja. Županija prilično redovito financira projekte i potrebe svih svojih manjina, pa tako i srpske. Odlična je suradnja Županije i Udruženja hrvatsko-srpskog prijateljstva s Čačkom, a otvara se prostor suradnje s drugim gradovima i krajevima Srbije, dijelom i stoga što naši ljudi izrazito vole gostovanja i nastupe kulturno-umjetničkih društava iz matice.
Kako teku pripreme za obilježavanje 300. godišnjice prisutnosti Srba u Rijeci?
Svi su voljni pomoći, a Županija je već izdvojila 120.000 kuna za obilježavanje jubileja čiji će se centralni dio održati u oktobru: planiran je stručni skup u suradnji s profesorom Dragom Roksandićem i Filozofskim fakultetom te niz gostovanja KUD-ova iz Srbije i Republike Srpske. Iznimno je važno da se oko toga, uz podršku riječkih i županijskih vlasti, ujedine sve srpske institucije i organizacije. Vrijedan jubilej nam svima mora biti podjednako važan, bez obzira na različita politička opredjeljenja i moguća neslaganja. Sve će aktivnosti, kolikogod to bude bilo moguće, pratiti lokalni i nacionalni mediji, a riječki ogranak Hrvatske gospodarske komore obećao je u sklopu jubileja organizirati i Dane Skadarlije u središtu grada, na Rivi ili Korzu, što će biti privlačno i dostupno svima, a ne samo našim sunarodnjacima.
