Potpuno su pogrešne tvrdnje hrvatskih negacionista i revizionista da je logor Jasenovac nastavio postojati i nakon oslobođenja, izjavio je povjesničar i ravnatelj Spomen područja Jasenovac Ivo Pejaković u novoj epizodi emisije Kontrapovijest na kanalu Vida. U polusatnom razgovoru s voditeljem Kontrapovijesti, povjesničarem Hrvojem Klasićem, Pejaković redom opovrgava teze koje relativiziraju i negiraju zločinačku narav ustaškog režima i njegova logora smrti u Jasenovcu. Dinamičan i podacima nabijen razgovor dvojice stručnjaka možete pogledati na ovoj poveznici.
Pejaković je ravnatelj Spomen područja Jasenovac od 2017., nakon dugogodišnjega kustoskog rada u toj instituciji. Javnost ga pamti i po tome što je skupini negacionista 2016. pokušao zabraniti da u Jasenovcu polože vijenac s natpisom "Stradalima od 1941. do 1951.", ali je njegovo protivljenje osujetila tadašnja ravnateljica Nataša Jovičić, dopustivši unošenje negacionističkog kukavičjeg jajeta u spomen područje.
"Nikakva istraživanja nisu pokazala da su na tom području nakon rata počinjene masovne egzekucije", naglasio je Pejaković u emisiji, objasnivši i funkcioniranje Jasenovca za vrijeme ustaškog režima, kao i uzroke kasnijih višedesetljetnih sporova oko broja žrtava logora.
Netočno je da su u Jasenovcu zatvarani samo neprijatelji režima. Ustaše su i prije rata bili "teroristička, ekstremistička, crnokošuljaška organizacija" koja je svoj cilj, samostalnu hrvatsku državu, željela ostvariti "nasilnim metodama", a kao glavne neprijatelje već su tada označili "Srbe, masone, Židove i komuniste". Čim su došli na vlast donijeli su rasne zakone protiv Židova i Roma te počeli masovno ubijati Srbe.
"Masovne egzekucije bile su osnovna karakteristika logora Jasenovac, sagrađenog po uzoru na nacistički logor Sachsenhausen u Njemačkoj", kazao je Pejaković. "U Jasenovcu nije bilo industrijskog načina ubijanja. Ustaše su koristili hladno oružje za egzekucije, noževe i maljeve, a bilo je i strijeljanja", dodao je.
Neprimjeren je termin "radni logor" koji koriste revizionisti, jer je to bio logor prisilnog rada. A kakav je to logor bio, ilustrira podatak da su tek oko polovina ubijenih bili odrasli muškarci: mnogo žena i djece ubijeno je ili umrlo u Jasenovcu. Prema nacionalnoj strukturi, najviše je ubijenih Srba, oko 47 tisuća; oko 16 tisuća Roma i 13 tisuća Židova, te oko četiri tisuće Hrvata. U bazi žrtava Spomen područja Jasenovac trenutno je upisano nešto više od 83 tisuće imena, ali Pejaković naglašava kako konačan broj nije moguće utvrditi. Ističe da ustaše nisu činili masovne zločine samo u logorima, iako se "iz nekog razloga debata uvijek vraća na Jasenovac".
Kazao je kako je oko glavnoga jasenovačkog stratišta, Donje Gradine u današnjoj BiH, "više od stotinu masovnih grobnica", a u Uštici, stratištu Roma, postoji 21 masovna grobnica.
Podsjetimo, stručnjaci Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust (IHRA), kojim do ožujka ove godine predsjedava Hrvatska, preporučili su Vladi RH da "izvidi mogućnosti za arheološke radove međunarodnog tima eksperata kako bi se istražili ostaci iskustva svakodnevnog života žrtava logora i potencijalno pronašli materijali za izložbu".
