"Istra, Rijeka, Dalmacija – talijanske zemlje" – transparent je to talijanske desnice koja je u središtu Bologne održala povorku povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve fojbi i egzodusa Talijana iz Istre, Rijeke i Dalmacije tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Transparenti u kojima se svojataju hrvatski teritorij nosili su članovi talijanskog pokreta Gioventù Nazionale (Mladež nacionalne stranke) povezane s desničarskom strankom premijerke Giorgie Meloni Fratelli d'Italia (Braća Italije).
I koliko se god desnica u Hrvatskoj busala u svoja „hrvatska“ prsa, agresivno nametala svim građanima muzički ukus, uz ustaške povike po domaćim ulicama i trgovima opjevavali krajeve koji ne pripadaju Republici Hrvatskoj, na izazov talijanske desnice ostali su bez reakcije, zatvoreni u svojim rupama. Da je kojim slučajem negdje neka grupa, bez policijskog osiguranja, zapjevala partizansku "Po šumama i gorama" ili možda "Oj Mosore, Mosore", ta ista hrvatska desnica podigla bi svoj nacionalni naboj do fašističkog usijanja bez obzira na to što su ti partizani 1945. oslobodili Istru, Rijeku i Dalmaciju i svrstali te krajeve u okvire granica današnje Republike Hrvatske.
Povjesničar Dragan Markovina ističe da ignoriranje hrvatske desnice talijanskih pretenzija na hrvatski suverenitet, teritoriju i granice nisu uopće čudo i hrvatska novost i dodaje da za svoju suverenističku ravnodušnost u ovom slučaju hrvatska desnica nema logično obrazloženje niti konzistentan odgovor.
- Hrvatska desnica će ove incidente prešutjeti, reagirat će jedino ljudi s ljevice. Znamo da hrvatska desnica simpatizira mađarsku i talijansku desnicu koje svojataju hrvatski teritorij. Mi, s lijeve, liberalne, građanske opcije, uporno tražimo logiku u djelovanju radikalnih desničara prema povijesnom nasljeđu, a te logike nema. Hrvatsku desnicu jedino uzrujava srpski nacionalizam i srpska desnica, oni nemaju nikakav problem s Mađarima i prisvajanjem teritorija Baranje, Međimurja; nikakav problem nemaju ni s Talijanima. Desničari čak realno smatraju da sve to nije tema – navodi Markovina.
- Svijet hrvatskoj desnici počinje od '91 i sve prije toga njih - ne zanima. Logika hrvatske desnice ne ide dalje od toga da su partizani mrzili Hrvate a bili za Srbe, za Jugoslaviju s kojima smo se mi Hrvati eto, od '91 do '95. borili. Oni smatraju da bi Istra, Rijeka i Dalmacija svakako bile oslobođene i bile hrvatske, i bez partizanske pobjede. Ali puno je veći problem šutnja hrvatske vlade i diplomacije. Zašto nitko od službenih hrvatskih vlasti, ministarstva vanjskih poslova iliti premijera ne reagira na ovakve poruke s talijanskih ulica – napominje Markovina.
S druge strane, u drugom, kontra prosvjedu desničarima, talijanski antifašisti nosili su zastave sa zvijezdom petokrakom, zastave Sovjetskog Saveza i SFR Jugoslavije, zastave koje da se na hrvatskim ulicama kojim slučajem zavijore (osim u Kumrovcu) izazvale bi opću pobunu.
Povjesničar Markovina ističe da u Italiji postoji snažna komunistička tradicija koja je preživjela zahvaljujući i činjenici da komunisti nikad nisu bili na vlasti.
- U Italiji komunisti nisu imali ni priliku postati ozloglašeni talijanskoj desnici za razliku kod nas gdje se zvijezda petokraka svodi samo na "komunistički totalitarizam" koji je vladao 45 godina, ubijao ljude... Cijeli narativ suvremene Hrvatske nastao je na neprijateljskoj retorici prema svemu što smo ostavili iza sebe. I gdje god ljevica na Zapadu ima demonstracije uvijek će se vidjeti sovjetske zastave sa srpom i čekićem, osim na našim prostorima – objašnjava povjesničar Markovina.
Povjesničar sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Hrvoje Klasić ističe da se brojni talijanski desničari, ali i Talijani koji su živjeli na prostorima istočne jadranske obale, nikada neće pomiriti da su nakon kapitulacije Italije 1943. i stvaranjem nove Jugoslavije '45. izgubili te teritorije.
- Partizani ne samo da su oslobodili Istru, nego ona nije uopće bila u igri da bude hrvatska za vrijeme NDH. Nema ni spora da su i '43. i '45. godine počinjeni zločini pobjedničke partizanske vojske, najviše prema talijanskim fašistima, pripadnicima vojnog i političkog života na tom prostoru, ali te se brojke višestruko preuveličavaju. S druge strane potpuno se prešućuje razlozi i kontekst tih događaja, a to je teror koji su talijanski fašisti provodili na području Dalmacije, Istre i Slovenije za vrijeme Drugog svjetskog rata. Talijanska desnica će govoriti o genocidu, etničkom čišćenju tih krajeva tijekom ’44., a zanemarit će da je polovica stanovništva otišla svojevoljno već '43. a posebno '45. jer nisu htjeli živjeti u komunističkoj državi i ja bih rekao i zbog vrlo rasističkih razloga - nisu htjeli živjeti u državi kojom će upravljati po njima niža rasa, a to su Slaveni. Komunistički, jugoslavenski revizionizam je prešućivao sve žrtve partizanskog pokreta, a s druge strane, revizionizam iz Italije je jednostavno prešućivao talijanske zločine a naglašavao talijanske žrtve - objašnjava Klasić duboke ponore povijesti naših krajeva koje u interpretaciji desničarskih krugova dobivaju zanimljive međunacionalne kombinacije.
- Kad god je to potrebno, hrvatski, srpski, mađarski, talijanski nacionalisti nađu zajednički jezik pa i na štetu vlastitih nacionalnih tekovina prešućujući stvari koje su im neugodne i potom se prebace na teren antikomunizma ili prije antijugoslavenstva kao zajedničkog neprijatelja. Najteže je kad krenemo tražiti smisao u iracionalnom ili racionalizirati iracionalno, ali to već više nije pitanje za moju struku nego za neke medicinare – poručuje Klasić.
