Pavel Luzin ruski je politolog, doktor međunarodnih odnosa i neovisni stručnjak koji se najviše bavi ruskom vanjskom politikom te njezinom vojnom i svemirskom industrijom.
Na dan ovog razgovora, u ponedjeljak, činilo se da je blitzkrieg Rusije na Ukrajinu propao s obzirom na to da se ruska vojska, nakon prethodnog brzog napredovanja, na dva dana bila zaustavila nadomak Kijeva. Možete li pretpostaviti što se dogodilo?
Zaista je tako izgledalo, ruski propagandni medij Ria Novosti u rano jutro 26. veljače objavio je pripremljen članak da je ruska vojska pobijedila, a malo nakon toga taj je članak uklonjen jer je bilo jasno da se to nije dogodilo. Čini se da je Rusija planirala pobijediti Ukrajince do petka navečer ili subote ujutro, dakle prema originalnom planu u roku od dva dana, ali to se pokazalo nemogućim jer su se ruske vojne snage suočile s dosta otpora. Ako je blitzkrieg u jednom trenutku propao, razlog za to su krivo planiranje i krivo analiziranje. Po mom mišljenju, rat nije planiran od strane vojske, nego od strane vodstva obavještajne službe FSB, ne samo njegovog vojnog krila nego i političkog, s obzirom na to da se FSB infiltrirao u sve dijelove ruske vlade, jednako kao i u sve značajne dijelove ruske ekonomije. No aktivni ili bivši oficiri FSB-a mogu obavljati formalne funkcije vojnih planera, ali to ne znači da oni to zaista jesu. Čini se da je na djelu svojevrsna psihologija sekte koja je dovela do pogrešnog načina razmišljanja o potencijalnoj reakciji ukrajinske strane, dok su vojne snage, s druge strane, dobile naređenje da pokrenu ofanzivu ali bez pravog razumijevanja što bi tamo trebali raditi i što ako se suoče s otporom.
Smatram da instaliranje marionetske vlade u zemlji kakva je Ukrajina nije moguće ni politički ni fizički. Vjerujem da je ultimativni plan stvaranje neke vrste zajedničke države Rusa, Ukrajinaca i Bjelorusa koji će svi živjeti u jednom carstvu
Smatrate da je jedan od problema upravo obrazovanje ruske vojske?
Kada je 2009. započela reforma i modernizacija vojske kupilo se puno novog oružja i oružanih sustava, povećale su se plaće, ali nije započeta reforma vojnog obrazovanja, a vojno vodstvo taj je problem uočilo tek prije nekoliko godina. Jedan od generala objavio je 2017. godine u stručnom časopisu Vojna misao članak u kojem tvrdi da ruski vojni oficiri ne znaju razmišljati neovisno i fleksibilno i da zato nisu spremni nositi se s kompliciranim i nepredviđenim situacijama. Vojska zato djeluje prema unaprijed dogovorenom planu, ali ako se situacija na terenu promijeni oni nisu sposobni promijeniti plan jer ne znaju kako to učiniti, boje se političkog vodstva i čekaju nove naredbe. Također, oni ne razumiju razlog ovog rata, odnosno zašto se Rusija bori protiv Ukrajine, a i bazični moral samih vojnika relativno je nizak. Kremlj se boji političke konkurencije vojnog vodstva, što je ujedno i razlog zašto nije donio odluku da se modernizira i njezino obrazovanje. Logika je bila da vojni oficiri ne smiju biti pametniji od političke birokracije; ako im damo neovisnost i mogućnost za samostalno i fleksibilno razmišljanje, suočit ćemo se s političkom konkurencijom. Zato su odlučili kupiti njihovu lojalnost. Vojnici se zbog toga ponašaju po principu "talijanske sabotaže", to je situacija kada se djeluje isključivo po pravilima i instrukcijama ali bez vlastite inicijative. Oni ne žele neovisno razmišljati nego samo uzeti svoje plaće i vratiti se kući.
Cilj invazije
Koji je po vašem mišljenju krajnji cilj ove invazije, jedna od teorija je instaliranje marionetske vlade u Kijevu?
To možda i jest cilj u užem smislu, iako smatram da instaliranje marionetske vlade u zemlji kakva je Ukrajina nije moguće ni politički ni fizički. Vjerujem da je ultimativni plan stvaranje neke vrste zajedničke države Rusa, Ukrajinaca i Bjelorusa koji će svi živjeti u jednom carstvu. Bojim se da tako razmišlja kremaljska sekta koja je uvjerena u svoju povijesnu misiju. Bilo je i prije u povijesti Rusije takvih ljudi. Ali moramo izbjegavati razmišljanje prema kojem je Putin jedini odgovoran. Potrebno je obračunati se s kompletnom vladajućom strukturom i svim njezinim institucijama, ne samo političkim, nego i ekonomskim jer i one imaju svoju političku ulogu u tom sistemu.
Kažete da smo u prvim danima rata svjedočili znakovima svojevrsne dezintegracije ruskih elita, čudnim reakcijama ministra obrane Sergeja Šojgua, šefa obavještajne službe Sergeja Nariškina i zamjenika predsjednika Vijeća sigurnosti Dmitrija Medvjedeva. Može li se očekivati ozbiljniji razdor unutar te elite?
Teško je predvidjeti akcije svakog njezinog pojedinog faktora. Ljudi koje spominjete svoj su integritet odavno Putinu ponudili na srebrnom pladnju, a integritet se ne može vratiti u roku od nekoliko dana. Čak i ako razumiju da se događa katastrofa, oni psihološki nisu u stanju ništa poduzeti. Ako netko od njih i poželi nešto učiniti, mislim da će prvo pokušati pobjeći. Ali situacija se može promijeniti svaki dan. Ruski politički režim trenutno prolazi kroz nepredvidive promjene. Čini se da je civilna vlada potpuno izgubila vlast, ona i dalje ima formalne funkcije, ali ne i faktičku moć. Moguće je da je na djelu tranzicija moći i da će ljudi oko Putina koji danas vjeruju u ovo što on radi jednog dana odlučiti da je postao balast za sistem i da je došlo vrijeme da ga se ukloni.
U nedjelju je nuklearno oružje stavljeno u stanje pripravnosti. Što to znači?
Ruske obrambene snage sastoje se od dva dijela, konvencionalnog i nuklearnog, koji se također sastoji od dva dijela. Glavni dio su strateške nuklearne snage, a imamo i nestrateške, odnosno taktičke nuklearne snage. Postoji dokument, predsjednički dekret iz 2017. godine, koji govori o takozvanoj nuklearnoj deeskalaciji, u okviru mornaričke vojne strategije do 2030., dakle dugoročno. Jedan članak toga dokumenta potvrđuje postojanje koncepta nuklearne deeskalacije koji podrazumijeva da, u slučaju da se oružane snage suoče s prijetnjom poraza u vrijeme konvencionalnog sukoba, one mogu koristiti taktičko nuklearno oružje na nenaseljenom teritoriju ili na moru kako bi demoralizirali protivnika. To je eskalacija radi deeskalacije, demonstriranje protivniku spremnosti i volje da se upotrijebi nuklearno oružje. Bojim se da bi u sadašnjoj situaciji kremaljska elita mogla biti spremna to učiniti. Kremlj vjeruje da raspolaže funkcionalnim sistemom prema kojemu se uspješno može upotrijebiti taktičko nuklearno oružje ukoliko neprijatelj ne kapitulira uslijed napada konvencionalnim.
Ako se antiratni protesti nastave treba očekivati jačanje represije. Ni sam nisam siguran koliko ću još dugo moći komentirati ono što se događa, s obzirom na to da je to sada de facto već zabranjeno, a uskoro će možda biti i zakonski
Konstantno se u raspravama postavlja pitanje o tome je li ponašanje Vladimira Putina "iracionalno". Što vi mislite o tome i je li pitanje ukrajinske neutralnosti iskorišteno samo kao alibi za napad?
U smislu ruske vanjske politike ovaj rat je potpuno iracionalan. Čak i da on dovede do ukrajinske neutralnosti, to nije sve što je ruska vlada htjela postići. Nije postojala prijetnja da će Ukrajina postati članica NATO saveza u nekoj bliskoj budućnosti, nije bilo ni prijetnje američkih projektila u Harkovu, na primjer, a ni od takozvanog vremena leta projektila do Moskve jer vam to i ne treba kada imate interkontinentalne balističke projektile koji mogu pogoditi metu. Također, ako se vratimo u prosinac 2021. i ponovno pažljivo pročitamo ruski ultimatum zapadu, nećemo vidjeti da se traži samo ukrajinska neutralnost, već i da se NATO ne širi dalje na istok, a to ne uključuje samo Ukrajinu i Gruziju, nego i Finsku i Švedsku. Kada Vladimir Putin govori o tome da je Ukrajina prijetnja, to je ili propaganda ili ludost. Michel Faucault napisao je knjigu o povijesti ludila, spominjući između ostalog kolektivnu halucinaciju. Moguće je da trenutno imamo poslala s takvim fenomenom, barem jednog značajnog dijela ruske političke elite.
Degradacija Rusije
Vladimir Putin govorio je o takozvanom post-Jalta svijetu. Poručio je zapadu da je prekršio dogovore koji su postignuti nakon Drugog svjetskog rata, pa sada i Rusija ima pravo okrenuti novu stranicu povijesti. Kako bi izgledao taj svijet, a kako Rusija o njemu?
Kakve god bile njegove fantazije o tom svijetu, jedina realna vizija je kompletna izolacija i samoizolacija Rusije i njezina posvemašnja degradacija. Uz sankcije kakve se sada nameću protiv bankarskog sustava Rusije, njezinih valutnih rezervi i njezine industrije, Rusija ekonomski može postati samo Centralnoafrička Republika. Ona se može nastaviti pretvarati da je i dalje značajan igrač u svijetu, ali to može činiti samo zato što ima nuklearno oružje. No pitanje je dokle će i to moći u takvim uvjetima. Ruska industrija će uskoro biti jako pogođena, ona neće moći imati dovoljno nuklearnog oružja jer su za to potrebni industrija, tehnologija i motivirani ljudi, inženjeri, kojih već sada sve manje želi imati posla s nuklearnom vojnom industrijom. Post-Jalta je, dakle, moguća jedino na način da Rusija degradira u smislu ekonomskog i društvenog razvoja. A što se tiče Kine, čini se da ona Rusiju koristi kao samoubojicu koji preuzima na sebe kompletnu pažnju svijeta, a kada se svijet koncentrira na taj rat, ne vodi računa o kineskoj vanjskoj politici. Čini se i da Kina trenutno trguje sa zapadom u vezi razine neformalnih sankcija koje će protiv nje poduzeti.
Kakav će utjecaj imati sankcije na ekonomsko i socijalno stanje zemlje?
Zapad je već zamrznuo sredstva ruske središnje banke, izgubili smo velik dio stranih rezervi. Financijski embargo je bolan, ali dugoročno gledajući, on se može i ukloniti na temelju humanitarnih razloga, kao što je to bio slučaj s Irakom u vrijeme Sadama Husseina. Ali još bolniji će biti industrijski embargo jer će Rusija izgubiti svoju tehnološku, nuklearnu, avijacijsku i pomorsku industriju. Rusija je te industrije gradila cijelo 20. stoljeće, a sada bi sve to mogla izgubiti. Sustav razmjene financijskih informacija SWIFT je važan za trgovanje naftom i plinom, a iako trenutno postoje iznimke u tom embargu i Rusija još uvijek može prodavati, čak i Evropi, uskoro će se možda i na to odnositi. Amerikanci će investirati velika sredstva u LNG terminale i učiniti sve da se Evropa osamostali od ruske nafte i plina, a Kina to tržište ne može nadomjestiti.
Svakoga dana organiziraju se protesti i potpisuju peticije u kojima se traži zaustavljanje invazije? Kakva je atmosfera u Rusiji?
Puno ljudi osjeća potrebu istaknuti svoje protivljenje ratu, ali mnogo njih je i u strahu pa radije šute. Zadnjih dana mnogi poznanici i ljudi koji su mi bliski, čak i ako su do prije tjedan dana podržavali Putina, sada se nalaze u psihološkom stanju pregovaranja. To znači da većina Rusa trenutno osjeća sumnje u vezi budućnosti i u vezi odluka koje je Putin donio, i da se boje da će izgubiti sve što imaju. Nakon te faze ući će u neku drugu fazu, a nije isključeno da će to biti faza unutrašnjeg lova na vještice u cilju da se pronađe netko koga će se okriviti za ovu katastrofu. Možda će to biti vlast, ali možda i Židovi ili ljudi druge boje kože ili drugačijeg svjetonazora. Danas ne vidim potencijal za značajan revolt, ali ne mogu reći što će biti za par mjeseci ili godina ako ljudi izgube sve što imaju u materijalnom smislu. Što se tiče reakcije vlasti, ukoliko se protesti nastave treba očekivati jačanje represije. Ni sam nisam siguran koliko ću još dugo moći komentirati ono što se događa s obzirom na to da je to sada de facto već zabranjeno, a uskoro će možda biti i zakonski.
