Nakon što je došao u posjed skoro 12 milijuna povjerljivih dokumenata iz 14 različitih izvora, Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), novinarska mreža više od 150 medija i 600 novinara iz cijelog svijeta, objavio je dosad najveće istraživanje o financijskim tajnama najbogatijih ljudi iz svijeta politike, sporta i industrije zabave. Novinari su 336 političara i javnih dužnosnika iz 91 države povezali s 956 različitih kompanija u poreznim oazama, a Pandorini dokumenti sveukupno otkrivaju prave vlasnike više od 29 tisuća offshore kompanija, od kojih su većina državljani Rusije, Velike Britanije, Argentine i Kine. Mediji su već izvijestili o najzvučnijim imenima i njihovih bogatstvima, pa je tako otkriveno da je češki premijer Andrej Babiš prikriveni vlasnik 22 milijuna dolara vrijednog dvorca u Francuskoj, dok je jordanski kralj Abdulah II. preko 36 kompanija nakupuvao 14 luksuznih nekretnina u SAD-u i Velikoj Britaniji. Bivši britanski premijer Tony Blair i njegova supruga Cherie kupovinom offshore kompanije s Britanskih Djevičanskih otoka – i to od ministra industrije Bahreina – postali su vlasnici 6,45 milijuna funti vrijedne viktorijanske zgrade u Londonu, čime su izbjegli plaćanje 312 tisuća funti poreza. U istraživanju se spominju i najbliži suradnici ruskog predsjednika Vladimira Putina i više od 130 milijardera iz SAD-a, Rusije, Turske i drugih država, a našli su se tu i top-modeli, sportaši i pjevačice, kao i bivši šef talijanske mafije Camorra Raffaele Amato. Dokumenti navode i niz sadašnjih političkih dužnosnika, poput pakistanskog premijera Imrana Khana i kenijskog predsjednika Uhurua Kenyatte, koji su se vlasti dočepali jašući na antikorupcijskoj retorici, da bi sada i sami osvanuli u Pandorinim papirima.
Iako u većini država svijeta nije protuzakonito držati novac u poreznim oazama, ova praksa predstavnicima elita omogućava da profite premještaju u zemlje s niskim ili nikakvim porezima, što se obično kompenzira povećanim porezima u matičnim zemljama koje plaćaju svi stanovnici. Prema podacima organizacije Tax Justice Network, iznosi neplaćenih poreza svake godine dosegnu oko 370 milijardi eura, dok OECD vrijednost bogatstva skrivenog u poreznim oazama procjenjuje na najmanje 11,3 bilijuna dolara. Nakon objave otkrića, novinari iz pojedinih zemalja bacili su se na pretresanje dokumenata kako bi pronašli protagoniste iz svojih država, a ubrzo su se mogle pročitati i kritike da se u istraživanju spominje upadljivo malen broj političara iz zapadnih zemalja, čime se aludira na pristranost ICIJ-a. ICIJ-jeva interaktivna mapa zaista i pokazuje da od 336 političara koji se pojavljuju u Pandorinim papirima nijedan, primjerice, nije državljanin SAD-a, dok ih je tek nekolicina iz Francuske, Njemačke i Velike Britanije. No ovakav raspored snaga ocrtava arhitekturu i tokove globalne mreže pranja novca i utaje poreza u kojoj političari iz "drugog" i "trećeg" svijeta izvlače novac iz vlastitih zemalja i skrivaju ga uz pomoć multinacionalnih banaka, odvjetničkih tvrtki i računovodstvenih firmi mahom lociranih u bogatim zapadnim zemljama.
Pandorini papiri tako otkrivaju da je upravo najveća američka odvjetnička firma, Baker McKenzie, najzaslužnija za "kreiranje modernog offshore sistema", a iako porezne oaze obično asociraju na otočne državice, najčešće u Karibima, dokumenti pokazuju da su američke savezne države poput Delawarea, Južne Dakote, Nevade i Aljaske "posljednjih godina preuzele vodstvo u biznisu financijske tajnovitosti". Štoviše, prošle godine 17 od 20 "najmanje restriktivnih jurisdikcija za trustove" bile su upravo američke savezne države. Također, više od dvije trećine kompanija koje za utaju poreza koriste političari diljem svijeta locirano je na Britanskim Djevičanskim otocima, a procjenjuje se da je Velika Britanija sa svojih 18 prekomorskih teritorija odgovorna za trećinu iznosa ukupno utajenog poreza na globalnoj razini.
