KOMPRADORSKE ELITE. Komprador (kupac) je riječ iz španjolskog jezika – povijesno opterećena nasljeđem kolonijalizma – kojom se označava vrsta agenta, domaćeg posrednika između inozemne kompanije i trgovaca na nacionalnom tržištu, a na koje inostrana tvrtka želi plasirati svoje proizvode ili usluge. Komprador za takvo posredovanje biva plaćen dogovorenim postotkom od prodajno-kupovnog iznosa izvedene poslovne transakcije. Za takvu ulogu kvalificiraju ga društveno-poslovne veze, korisna poznanstva, poznavanje tržišta, kulture, jezika i običaja prostora na kojemu se biznis odvija, ali i okretnost, spretnost i komunikacijske vještine u ophođenju s inozemnim poslovnjacima.
Elita (lat. eligere – izabrano, birano) je pak klasičan sociološki pojam koji se odnosi na pripadnike društvenih grupa s posebnim statusom, odnosno privilegiranim socijalnim položajem koji stječu posjedovanjem nekog tipa kapitala – ekonomskog, društvenog, kulturnog ili simboličkog – a koji im omogućuje različite tipove društvenih utjecaja i moći. Stoga bismo kompradorske elite u najkraćem mogli definirati kao privilegirane posrednike u poslovnim transakcijama između inozemnih i domaćih subjekata, za što zauzvrat ostvaruju dobit, zaradu. Za takve su upravo tranzicijska područja i razdoblja idealna prilika i pravi trenutak. Iako ne postoje dijelovi planeta koji bi bili u potpunosti izolirani od djelovanja kompradorskih elita, kolonijalni i neokolonijalni prostori najočitije su premreženi ovim procesima (npr. autokratski vladari i uže svite koje ih okružuju, u brojnim zemljama tzv. trećeg svijeta).
Tako je i kompradorske elite naše regije – koje se najčešće regrutiraju iz političkih krugova – dopala posebna uloga u tranzicijskim procesima, bilo da govorimo o ranim fazama ratne tranzicije ili o mutnim korumpiranim poslovima poraća u sklopu privatizacijskih procesa, prijelaza s društvenog vlasništva na kapitalističku tržišnu ekonomiju. Stoga na kompradorske elite otpada veliki dio odgovornosti za tranziciju ovakvu kakvu smo prošli i još je uvijek prolazimo.
Ipak, povijest naših kompradorskih elita seže unatrag, dalje od markacijske točke tzv. tranzicije – a to je kraj nominalnog režimskog socijalizma u ranim 1990-im – pratimo je barem do razdoblja s kraja 1960-ih i ranih 1970-ih. Epoha je to konačnog oblikovanja tzv. crvene buržoazije, ‘klase po sebi’ sastavljene od partijske elite, bilo da je riječ o njenim partitokratskim ili tehnokratskim frakcijama. Upravo će takvi trasirati trendove koji će uslijediti, tranziciju u kapitalizam preko nacionalizama i ratova, ali i kroz pljačku nekadašnjeg društvenog vlasništva u ime ‘povijesne neminovnosti’ prijelaza na kapitalizam.
