Bolivijski predsjednik Evo Morales podnio je u nedjelju navečer ostavku, tri tjedna nakon održavanja izbora na kojima je trebao dobiti četvrti predsjednički mandat. Tada je, pod zasad još uvijek nejasnim okolnostima, izborna komisija nakratko prekinula prebrojavanje glasova, uslijed čega su započeli nasilni protesti u kojima ga je opozicija optužila za izbornu prevaru i od njega tražila da hitno odstupi s dužnosti.
Za razliku od predsjednika Venezuele Nicolasa Madura, kojega desničarska opozicija već više od godinu dana bezuspješno pokušava svrgnuti, Moralesa su vojska i policija počeli napuštati praktički čim su objavljeni rezultati izbora prema kojima je on pobijedio u prvom krugu. Stoga je jedan od najdugovječnijih ljevičarskih predsjednika u Latinskoj Americi i prvi koji je došao iz redova sjedilačkih naroda objavio da se povlači kako bi izbjegao daljnje krvoproliće.
Protesti su počeli 21. listopada, dan nakon održavanja izbora, kada je regionalna asocijacija Organizacija američkih država (OAS), čiji su promatrači nadgledali izbore, objavila priopćenje u kojemu konstatira da je prilikom prebrojavanja došlo do ‘drastične i teško objašnjive promjene u trendu preliminarnih rezultata, otkrivene nakon zatvaranja birališta’.
Iako dosad nisu predstavljeni dokazi da se izborna prevara zaista dogodila, istoga dana planuli su nasilni protesti u desetak gradova
Bolivijska izborna komisija u sedam sati navečer objavila je rezultat koji je uključivao 83 posto prebrojanih glasova, a prema kojemu je Morales pred protukandidatom Carlosom Mesom vodio s manje od 10 posto glasova razlike, koliko mu je potrebno za pobjedu bez održavanja drugog kruga izbora (Morales 45 posto glasova, a Mesa 38 posto). Nedugo nakon toga prebrojavanje je bez objašnjenja prekinuto, da bi 24 sata kasnije izborna komisija objavila rezultat prema kojemu Morales vodi s više od 10 posto glasova razlike i tako pobjeđuje u prvom krugu. Prema konačnim rezultatima Morales je dobio 47,08 posto glasova, a Mesa 36,51 posto, a posljednji prebrojani glasovi stigli su iz ruralnih krajeva, koji čine tradicionalnu bazu Moralesovih birača.
Unatoč tome što promatrači OAS-a tijekom izbornog dana nisu prijavili nepravilnosti, nakon neobjašnjenog prekida prebrojavanja glasova organizacija je objavila izjavu u kojoj ‘izražava zabrinutost i iznenađenje’ tim potezom, a sličnim porukama oglasile su se i delegacija Evropske unije i nekoliko diplomatskih misija. Iako dosad nisu predstavljeni dokazi da se izborna prevara zaista dogodila, istoga dana planuli su nasilni protesti u desetak gradova, u mnogima od njih zapaljena su birališta, a organiziran je i generalni štrajk.
Organizacija američkih država, inače, najvažnije je regionalno tijelo, no u posljednje vrijeme odnos snaga u njoj promijenio se u korist desničarskih, proameričkih vlada koje ga koriste kao mehanizam za nametanje latinoameričke politike predsjednika Donalda Trumpa i skupine američkih desničara s porijeklom iz tamošnjih zemalja.
Događaji koji su se posljednjih dana odvijali svojom, pak, brzinom i efikasnošću upućuju na organiziranost, zbog čega ih je Morales odmah nazvao pokušajem puča, a sam Moralesov glavni protukandidat Carlos Mesa već je i prije izbora objavio da će opozicija osporavati njihove rezultate. Mesa je, inače, bio predsjednik Bolivije od 2002. do 2005, a u njegovo vrijeme zemlju je potresao takozvani Bolivijski plinski rat, serija socijalnih nemira usmjerena protiv privatizacije plinskih resursa. U jeku višemjesečnih protesta, u kojima je u pokrajini El Alto uvedeno izvanredno stanje praćeno žestokom policijskom represijom, Mesa je bio prisiljen podnijeti ostavku, a na sljedećim izborima pobijedio je Morales, čija je vlada nacionalizirala plinske resurse.
Ovog puta već dan nakon izbora pripadnici vojske i policije masovno su se stali pridruživati prosvjednicima, napustili su čak i predsjedničku palaču koja je ostala bez policijske zaštite, a ključni Moralesovi saveznici u pojedinim pokrajinama počeli su davati ostavke. Prosvjednici su odmah zaposjeli zgradu državne televizije, koja je prestala s emitiranjem informativnog programa, a vrhovni zapovjednik vojske Williams Kaliman dao je izjavu u kojoj je ustvrdio da se vojska ‘neće sukobljavati s narodom’.
Naročito mučna epizoda s evidentnim obilježjima rasizma dogodila se u gradu Vintu u središnjoj Boliviji, gdje su prosvjednici oteli Patriciju Arce, gradonačelnicu iz Moralesove stranke Pokret prema socijalizmu (MAS), polili je crvenom bojom i prisilili je da bosa kilometrima hoda kroz špalir prosvjednika koji su je vrijeđali i udarali. U tim sukobima ubijen je jedan 20-godišnjak, a ozlijeđeno je 90 ljudi.
Morales je vrlo brzo nakon početka prosvjeda prvo opozicijske stranke pozvao na pregovore te ponudio da u njima sudjeluju i predstavnici međunarodnih organizacija i crkve, no opozicija je to promptno odbila, nastavivši prosvjednike poticati na nasilje. Nedugo zatim objavio je i da će sazvati nove izbore, no opozicijskim vođama ni to nije bilo dovoljno već su tražili ostavku, da bi general Kaliman u nedjelju preko televizije Moralesa pozvao da odstupi, što je ovaj nedugo zatim i učinio.
Uz protukandidata Carlosa Mesu, kao vođa prosvjeda nametnuo se Luis Fernando Camacho zvani Macho, biznismen iz Santa Cruza, inače tradicionalnog bastiona desničarske opozicije, odnosno oligarhije koja upravlja ovom regijom naseljenom bijelcima evropskog porijekla. Camacho je prvo vojsku i policiju pozivao na neposluh, a potom i Moralesu dao ultimatum od 48 sati da odstupi s dužnosti. Za ponedjeljak je bio najavio prosvjedni marš na predsjedničku palaču, no Morales je podnio ostavku dan prije, procijenivši da bi daljnja eskalacija situacije mogla dovesti do još krvavijih sukoba.
Pravnik Luis Fernando Camacho također je i vođa takozvanog Građanskog odbora Santa Cruza, labave organizacije protivnika MAS-ovih ekonomskih i socijalnih politika, te vođa Unije omladine Santa Cruza, nasilne organizacije koja je 2008. pokušala atentat na Moralesa te predvodila pokret za odcjepljenje ove regije. Drugog dana prosvjeda Camacho je na televiziji Unitel priznao da je jednom članu Unije omladine Santa Cruza platio oko 180 dolara da zapali zgradu izborne komisije u Santa Cruzu, rekavši da i dalje ‘namjerava podržavati svaki oblik mobilizacije protiv vlade’. U vlasništvu njegove obitelji je kompanija Grupo Empresarial de Inversiones Nacional Vida, koja se bavi financijskim uslugama, telekomunikacijama, osiguranjem i plinskim biznisom, nad kojim je do nacionalizacije industrije u Santa Cruzu imala monopol, nakon čega je upala u višemilijunske dugove i gubitke.
Uz formalno Mesu i neformalno Camacha, vođe opozicije su i senator Óscar Ortiz iz pokreta ‘Bolivija kaže ne’, ekonomist koji se istaknuo borbom protiv nacionalizacijskih politika Moralesove vlade, te evangelički pastor korejskog porijekla Chi Hyun Chung, predstavnik konzervativne svjetonazorske desnice.
Bolivija je lani sa 4,5 posto imala jednu od najvećih stopa rasta bdp-a na kontinentu, dok je prosječni rast u periodu od 2006. do 2017 iznosio 4,9 posto, dvostruko više od prosjeka Latinske Amerike
Pokret prema socijalizmu bivšeg sindikalnog vođe uzgajivača koke Eva Moralesa preuzeo je vlast 2006. godine. Njegova vlada odmah je poduzela niz dubokih ekonomskih i društvenih promjena te mjere za socijalnu inkluziju marginaliziranih skupina, prije svega stoljećima obespravljenih sjedilačkih naroda, kao i ekspanziju prava žena. Osmišljena je agrarna reforma u korist siromašnog ruralnog stanovništva, nacionaliziran je dio naftne i plinske industrije, provedena je redistribucija nacionalnih prihoda koji su ulagani u infrastrukturu, zdravstvo, obrazovanje i socijalne programe te napisan novi ustav kojim je zemlja postala ‘plurinacionalna’ i kojim se osigurava zaštita ‘Majke prirode’.
Te su mjere za posljedicu imale smanjenje stopa siromaštva sa 60,6 posto 2005. godine na 34,6 posto prošle godine i smanjenje Gini koeficijenta kojim se mjeri ekonomska nejednakost sa 0,6 na 0,45. Bolivija je lani sa 4,5 posto imala jednu od najvećih stopa rasta BDP-a na kontinentu, dok je prosječni rast u periodu od 2006. do 2017 iznosio 4,9 posto, dvostruko više od prosjeka Latinske Amerike.
Kako je u reportaži uoči izbora objavio američki magazin The Nation, bolivijsko društvo također je i jedno od ‘najmobiliziranijih na svijetu’, s dvostruko većim sudjelovanjem ljudi u protestima od, primjerice, građana SAD-a. U protestima održavanima posljednjih desetljeća Bolivijci su se služili masovnim demonstracijama, ekonomskim blokadama, uličnim borbama s policijom pa i otmicama i uništavanjem imovine u borbi protiv vladajućih oligarhija, što uključuje i svrgavanje dvaju Moralesovih prethodnika.
Prije tri godine Moralesova vlada raspisala je referendum na kojemu je većina odbila prijedlog o ukidanju ograničenja broja predsjedničkih mandata, ali je Ustavni sud unatoč tome odlučio suprotno, nakon čega je uslijedila mobilizacija opozicije i optuživanje Moralesa za diktatorske tendencije.
Morales se našao na meti kritika i ljetos kada je katastrofalni požar zahvatio Amazonsku prašumu pa ga se optuživalo za pogodovanje industriji soje i stočarstva nauštrb zaštite okoliša. MAS-ova ekonomska stabilnost i socijalni programi mahom su, naime, oslonjeni na crpljenje i izvoz sirovina, što je imalo negativne posljedice na okoliš. Na društvenim mrežama ljetos je pokrenuta kampanja u kojoj se Moralesa, ali ne i brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara, optuživalo da je odgovoran za većinu požara koji je zahvatio Amazoniju, unatoč tome što je bolivijska vlada među prvima, u samo tjedan dana, ugasila požare na svojim područjima amazonske prašume.
Dan nakon svrgavanja Moralesa policija je uhapsila niz dužnosnika izborne komisije, a dvadeset vladinih dužnosnika zatražilo je azil od Meksika, čija ga je vlada ponudila i Moralesu. Još nije izvjesno tko će privremeno preuzeti predsjedničku funkciju, no zasad se čini da će to biti Jeanine Añez iz stranke desnog centra Demokratski socijalni pokret. Nakon toga će biti raspisani novi izbori, na kojima će, kao i do sada, jedina socijalistička stranka biti MAS Eva Moralesa.
