U prisustvu porodice, velikog broja prijatelja i mještana, kao i predstavnika Javne ustanove spomen područje (JUSP) Jasenovac, Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Udruge antifašističkih boraca i antifašista iz Čazme, na mjesnom groblju u Gornjem Marinkovcu sahranjen je Bogdan Petković, čovjek koji je zbog svog ratnog i logoraškog iskustva u Drugom svjetskom ratu do zadnjeg časa zadržao neslomljivi duh i upornost u borbi protiv ustaškog revizionizma.
Prije sahrane predstavnica SNV-a Aneta Vladimirov podsjetila je na Petkovićev bogat, ali težak životni put, ističući njegovu predanost u ustanovljavanju istine o zločinima počinjenima u Jasenovcu. Na samom grobu od njega se govorom oprostio Ivo Pejaković, ravnatelj JUSP-a Jasenovac s kojom je Petković surađivao do zadnjeg časa.
- Kad sam prije deset godina došao u JUSP, jedno od prvih svjedočenja logoraša bila je Petkovićeva knjiga ‘Sto trideset pet dana u logoru Jasenovac’. Petković je često bio u kontaktu s našom ustanovom, šaljući nam tekstove i članke, između ostalog o također preživjelom logorašu Josipu Hercegu s kojim je dijelio logorske muke - rekao je Pejaković i evocirao sjećanje na zadnje zajedničko istupanje na konferenciji za medije održanoj krajem oktobra u Zagrebu.
- Na nama je da nastavimo ono za što se Petković borio - rekao je ravnatelj JUSP-a.
Kustos JUSP-a Đorđe Mihovilović rekao nam je da je Petković bio jedan od najaktivnijih bivših logoraša koji je dao veliki doprinos u prikupljanju popisa žrtava u periodu od 2005. do 2010. godine.
- Donosio nam je opise i sam prikupljao podatke o žrtvama iz ovog kraja, bivajući u tome aktivniji od nekih institucija i boračkih organizacija koje nam se nisu javljale. Bio je pogođen manipulacijama oko karaktera i žrtava logora, a njegova želja bila je da se sučeli s revizionistima - rekao je Mihovilović.
Podsjetimo, Bogdan Petković rođen je 16. oktobra 1923. godine u selu Gornji Marinkovac. U novembru 1942. godine Nijemci su ga poslali na prisilni rad u Beč, a zbog očeve teške bolesti dozvoljeno mu je da se vrati u svoje selo, iako je takvo što ustaški režim rijetko odobravao. Preko poznanika se potom priključio Narodnooslobodilačkom pokretu. Nakon primanja u SKOJ, potkraj ljeta 1943. godine, priključio se Moslavačkom partizanskom odredu gdje je vrlo brzo postao komesar čete. Tu je dužnost obavljao i u Trećem bataljonu brigade ‘Matija Gubec’, a sredinom marta 1944. godine priključio se Drugoj moslavačkoj brigadi. Tu su brigadu 29. marta razbile njemačko-ustaške snage kod Oborova, pri čemu su poginula 152 partizana, a velik broj ih je bio zarobljen, među kojima i Bogdan koji je u toj borbi tri puta ranjen. S drugim ranjenicima upućen je u zagrebačku bolnicu Sveti Duh, a odatle u zarobljenički logor gdje ga je početkom avgusta uhapsila ustaška policija. Nakon brojnih saslušanja po zatvorima u Zagrebu, početkom oktobra otpremljen je u Jasenovac u kojem je proveo 135 dana. Bio je u grupi logoraša koja je sredinom februara 1945. poslana u radni logor kod austrijskog grada Linz, gdje je ostao sve dok Amerikanci nisu ušli u grad. U junu 1945. godine vratio se u oslobođenu Jugoslaviju, nakon čega je vrlo brzo raspoređen u diviziju KNOJ-a u Beogradu kao oficir-radiotelegrafist.
Tokom svoje vojne karijere služio je u Knjaževcu, Splitu i Ljubljani, a njezin kraj zasluženo je dočekao kao upravnik tehničke baze i samostalnog tehničkog skladišta u Travniku 1972. godine. Krajem 1980-ih bio je član Komisije za logoraše Grada Zagreba. U ratu se odselio u Banjaluku gdje je postao član Udruženja logoraša Drugog svjetskog rata i gdje mu je štampana knjiga o 135 dana koje je proveo u Jasenovcu. Uvijek je bio spreman da odgovara na pitanja novinara, a zbog brojnih revizionističkih manipulacija, napisao je tekst o razlici između Jasenovca i njemačkih radnih logora koji je u septembru prošle godine objavljen na našem portalu.
