Regionalna liberalna javnost povratak Donalda Trumpa na mjesto američkog šefa države uglavnom ocjenjuje negativno, kao i moguće posljedice na geopolitičku stvarnost zapadnog Balkana. Nije teško naći fakte koji govore tome u prilog. Novoizabranom predsjedniku SAD-a pohrlili su čestitati lokalni autoritarni vođe poput predsjednika Srbije Aleksandra Vučića ili premijera Albanije Edija Rame, dok je gazda Republike Srpske Milorad Dodik u čast Trumpove pobjede organizirao koktel-parti.
Bliskim vezama s Trumpom hvale se i makedonski premijer Hristijan Mickoski i mađarski autokrat Viktor Orbán za kojeg se smatra da ovdje ima određeni utjecaj. Iz prvog Trumpovog mandata zapamćen je Richard Grenell: tadašnjem posebnom izaslaniku za odnose Beograda i Prištine pripisuje se guranje plana po kojem bi Srbija i Kosovo odnose normalizirali uz razmjenu teritorija te uključenost u rušenje vlade Albina Kurtija, zato što se Kurti tome protivio.
Ne treba zanemariti ni veze organizacija bliskih Trumpu s paneuropskom ekstremno-konzervativnom mrežom Agenda Europe, u kojoj sudjeluju i hrvatski fundamentalisti i ekstremni desničari. Oduševljenje ne krije ni ekstreman dio srpske javnosti. U Beogradu su se pojavili plakati s likovima Trumpa i Elona Muska, porukom "Make Serbia Great Again" i kartom Velike Srbije, dok se kanadsko-srpski aktivist i huškač Boris Malagurski nada da će izbor velike kritičarke vojnih intervencija Tulsi Gabbard na mjesto nadglednice obavještajnih službi Washingtona značiti i povratak Kosova pod vlast Beograda.
Realniji komentari ističu da Balkan neće biti prioritet nove američke administracije te da ne treba očekivati tektonske promjene. Međutim, Trumpov povratak lokalnim autokratima otvara priliku za daljnje učvršćivanje vlastite moći.
- Teško je išta predviđati, ali svakako, postoje sporazumi dve vlade u regiji, Srbije i Albanije, s Trumpovim zetom Jaredom Kushnerom. Prvi podrazumeva da se kompleks Generalštaba u Beogradu pretvori u hotelski kompleks. Drugim se na albanskoj obali planira izgradnja ogromnih marina i rezorta. I Rama i Vučić žele da odobrovolje hegemona zapada, i to kroz posao koji bi Trumpovoj familiji omogućio velik dobitak. Tajna služba BIA posetila je Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, koji je izdao saopštenje kojim se osporava valjanost skidanja Generalštaba s liste kulturnih dobara. To je dokaz koliko je vlastima u Beogradu stalo da ispune obećanje prema Trumpu – stalo čak i više nego do sporazuma o saradnji u oblasti litijuma koji je potpisan s Evropskom unijom, odnosno nemačkim kancelarom Olafom Scholzom. Litijum je uvelike izgubio na ceni, a po nekim izjavama se i Rio Tinto premišlja da iziđe iz projekta u Srbiji. Ali sporazumi potpisani s Kushnerom od centralnog su značaja za Vučića i Ramu, jer na taj način žele da se ugrade u Trumpov sistem - komentira za Novosti analitičar Dušan Reljić, stručnjak za Evropsku uniju i jugoistočnu Evropu te izuzetan poznavatelj ovdašnjih političkih odnosa.
Drugim riječima, lokalni autoritarni vođe kupuju milost predsjednika SAD-a i to prodajući nacionalno društveno blago privatnicima iz Trumpove porodice, pri čemu se Vučić dodatno nastoji približiti zapadu prodajom oružja Ukrajini i Izraelu. Eventualno smanjivanje američkog interesa za Balkan – koji ni Bidenovoj administraciji nije bio prioritet – ovdašnjim političarima ostavlja više prostora za samostalniju vladavinu. Istovremeno, najvažnije zemlje EU-a prema Srbiji vode potpuno šizofrenu politiku, ističe Reljić.
- Nedavni Izveštaj Evropske komisije pokazuje da u Srbiji nema napretka po pitanju najvažnijih tema. Nakon toga Ursula von der Leyen u Beogradu hvali Vučića zbog napretka u oblasti vladavine prava i demokratije. Nova komesarka za proširenje Marta Kos ističe kako je i Vučić rekao da će više da se založi oko tih stvari. To su takve proturečnosti gde pobeđuje ogoljeni interes. Sporazum o litijumu je potpisan u julu, u januaru treba da se pretvori u akcioni plan. Birokratija EU-a će izaći još jedan korak bliže Vučiću – ne u smislu da bude bliže učlanjenju, nego u smislu tolerancije bilo kakvog ponašanja ako isporuči to što je obećao - dodaje.
Razlika između Albanije i Srbije je u tome što Vučić zna da je eventualno priključenje EU-u na dugom štapu, objašnjava Reljić. Međutim, i Kos i povjerenica za vanjsku politiku Kaja Kallas istakle su kako očekuju završetak pristupnih pregovora s Crnom Gorom u 2026., a s Albanijom u 2027. godini, odnosno kako u narednih pet godina proširenje EU-a treba pokazati neki uspjeh. Da li će prema proširenju skeptične zemlje poput Nizozemske i Francuske to i dopustiti, drugo je pitanje. Reljić smatra da su predviđanja o obnovi Grenellovih planova puka nagađanja te da zasad ne izgleda kao da Grenell visoko kotira u novoj administraciji, koja se tek treba formirati. Izgledi za trajnije rješenje odnosa Srbije i Kosova su tanki.
- U ovom je trenutku problem Kurti, koji maksimalistički insistira na svojim ciljevima te Srbima na Kosovu sistematski zagorčava život. Toj politici je pragmatizam posve stran. Ponešto ga ograničavaju strani ambasadori, a možda će naredni američki ambasador imati još manje razumevanja za Kurtija. Ne očekujem nikakve ozbiljne sukobe. U svakom trenutku NATO može dopremiti dovoljno vojnika da to spreči, a ne vidim ni da je to u Vučićevom interesu. On želi da uđe u istoriju tako šta će da sagradi nacionalni stadion koji će se zvati njegovim imenom. Nije realno ni da Amerika posve napusti Kosovo. Iz toga nema nikakvog dobitka, a sadašnja situacija nastala secesijom ništa ih ne košta. Ona naviše pogađa EU i Evropljane u celini. Dugoročno u regiji nema stabilnosti jer nema nikakve naznake rešenja problema. Nijedan predsednik Srbije neće potpisati da se slaže sa secesijom, a ni nekoliko država EU-a neće da priznaju Kosovo. Tako da secesiju nije moguće pretočiti u punopravnu državnost potvrđenu u UN-u - kaže analitičar.
Prvih mjeseci SAD vrlo vjerojatno neće pokretati akcije prema jugoistočnoj Evropi. Pitanje je i koliko je regija uopće na Trumpovom radaru, no to ne znači da američki vladar u jednom trenutku neće pokušati isposlovati nekakav "deal" - kao što je bio sporazum o ekonomskoj normalizaciji odnosa Beograda i Prištine s kraja Trumpovog prvog mandata – ukoliko mu se učini da bi iz toga mogao profitirati.
Osim periodičnog podizanja tenzija, Reljić ne smatra realnim ni izbijanje stvarnih sukoba u Bosni i Hercegovini. Dodik će provocirati Sarajevo i Hrvatsku, ali "to nisu pripreme za konflikt". Srbija na projekt svjetskog sajma EXPO 27 namjerava potrošiti 19 milijardi eura, a takva enormna ulaganja ne idu zajedno s vanjskopolitičkim avanturama. Lokalnim vođama veći manevarski prostor omogućuje i slabljenje zapadne Evrope – narednih mjeseci će se Njemačka baviti sobom, a u čitavoj EU mogla bi se intenzivirati sukobljavanja oko eventualnog privođenja rata u Ukrajini kraju.
- Sve to omogućava Vučiću, Rami i njima sličnima da energično slede svoje ciljeve. Najveći cilj im je svakako da ostanu na vlasti, i da ih izvana ne diraju, odnosno tolerišu - a da oni rade svoje poslove, ako žele hapse ljude, šta god treba. A kako od EU ne očekuju puno, gledat će da budu šta bliže Washingtonu - zaključuje Reljić.
