Koja su obilježja programa ovogodišnjeg izdanja ZFF-a, koje se održava od 4. do 10. studenog?
Za filmove koji žele sudjelovati u Glavnom programu i natjecati se za nagradu Zlatna kolica primamo prijave, dok ih za druge programe mi sami tražimo. Ove godine smo imali najviše prijava do sada – po nekoliko stotina filmova u svakoj od kategorija – pa je proces selekcije bio dug, ali smo jako zadovoljni odabranim. I u dugometražnoj i kratkometražnoj konkurenciji prikazujemo po deset filmova, od kojih je film zatvaranja izvan konkurencije.
Izbor je prilično šarolik i publika će moći pogledati po našem sudu izvrsne filmove iz svih krajeva svijeta – od Tajlanda preko Litve do Srbije – koji se razlikuju po odabranim temama i redateljskim pristupima. Prikazat ćemo i feel good filmove i zanimljive obiteljske drame, naslove koji se bave odrastanjem i one koji se bave određenim povijesnim periodom. Uz Glavni program, tu su i stalni programi – natjecateljski "Ponovno s nama", u kojem se autori čije smo prve ili druge filmove prikazali na prijašnjim izdanjima festivala bore za nagradu Zlatni bicikl. Tu je i "Velikih 5", u kojem prikazujemo uratke iz pet najvećih europskih zemalja, "Kino Kino", program za najmlađe, a imamo i novi-stari "Program plus", koji je namijenjen srednjoškolcima i malo starijima od njih. Taj se program ponovo vraća u kinodvorane i postaje natjecateljski, a o najboljem filmu će odlučivati tzv. mladi žiri.
Naš stari program je i "Festivali pod reflektorima", u sklopu kojeg dio filmova također "vraćamo" u kino, a dio prikazujemo online. Uz više od sto filmova, važan dio festivala je i naš program "Industrija" u kojem smo pripremili cijeli niz radionica, predavanja, predstavljanja, konferencija. I moram dodati jedan od važnijih noviteta ZFF-a: svi kratki filmovi, i međunarodni i domaći iz programa "Kockice", natjecat će se za kandidaturu za nagradu Europske filmske akademije. U svakom slučaju, spremili smo vrlo "vruć" filmski tjedan, a sve po uzoru na naš slogan "Hot in November".
Budući da se radi o hrvatskim premijerama, očekujete li da će nekim filmovima ZFF biti odskočna daska za njihov daljnji život?
Ove godine ćemo imati i dvije svjetske premijere kratkih filmova u međunarodnom programu, dok su u "Kockicama" gotovo sve svjetske premijere. I za ostale filmove ZFF će biti odskočna daska – stranim filmovima koji će imati distribuciju u Hrvatskoj, a domaćim na sve moguće načine. O tim filmovima se nakon prikazivanja na festivalu priča, dobiju određeni medijski prostor i tako mogu doprijeti do šire publike. A nagrade su svima važne, s jedne strane kao priznanje za dobro napravljen posao, a s druge kao važna stavka u biografiji autora koji se za financiranje svojih budućih radova natječu na raznim nacionalnim i međunarodnim filmskim fondovima.
Dva zatvorena gradska kina strašno su bolna tema. Žao mi je da nadležni u Zagrebu nisu pronašli neku alternativu koja bi makar malo premostila nedostatak tih dviju značajnih dvorana, ne samo za festivale, nego i za redovitu kinodistribuciju
Za "Kockice", na kojima će biti prikazano osam filmova, prijavljeno ih je 75. Prati li pokazani interes i kvaliteta prijava?
Brojka od 75 prijavljenih domaćih kratkih filmova je zaista nevjerojatna ako je usporedimo s brojkom od prije desetak godina, kada ih je bilo dvadesetak. Selektor "Kockica" Vladimir Gojun ove godine nije imao lak zadatak, ali vjerujem da je izabrao najbolje. Program je od samih početaka jako utjecao na kvalitetu domaćih kratkih filmova jer je autorima postalo stvar prestiža prikazati film u "Kockicama", a kamoli još i dobiti nagradu. Iz tog našeg programa proizašla je i naša platforma croatian.film.
Mogu reći da je na projekcijama uvijek posebna, navijačka atmosfera. Kako publici naizmjence prikazujemo strane i domaće radove, inozemni autori sa ZFF-a kući nose posebne dojmove i nerijetko nam kažu da na takvim projekcijama nisu nikada bili. Što se tiče mladih autora i u Hrvatskoj i, koliko je poznajem, široj regiji, ne trebamo se brinuti za budućnost. Ima jako dobrih, pametnih i talentiranih mladih autorica i autora.
Kakva je situacija s hrvatskim i regionalnim filmovima ove godine? Kako ste se odlučili za međusobno prilično različite filmove "Za danas toliko" Marka Đorđevića i "Među bogovima" Vuka Ršumovića?
Kao i uvijek, pomno smo pratili što se protekle godine događalo u regiji i odabrali one filmove za koje nam se činilo da ih publika treba vidjeti. Đorđevićev film, koji je netko prozvao bajkom za odrasle, sigurno ima nešto slično filmu "Ime: Dobrica, prezime: nepoznato" Srđe Penezića, prikazanom 2016. na ZFF-u, iako su redateljski pristupi različiti. Jako volim "pozitivne" filmove, tako da sam bio sretan kad su ovaj film prijavili. Film Vuka Ršumovića, koji je svojedobno za svoj prvijenac osvojio nagradu publike na ZFF-u, potpuno je drugačiji i bavi se uvijek aktualnom temom izbjeglica. Sjajno je napravljen i odglumljen i borit će se za nagradu Zlatni bicikl u programu "Ponovno s nama".
U istom programu, ali izvan konkurencije jer smo koproducenti, prikazat ćemo slovenski film "Promatranje" Janeza Burgera, koji na izuzetno zanimljiv način, gotovo u formi trilera, progovara o istinitom brutalnom ubojstvu koje je izravno prenošeno putem Facebooka. Festival ćemo otvoriti filmom "Proslava", rađenom po knjizi Damira Karakaša, koji je ljetos nakon premijere u Karlovim Varima osvojio sve važne nagrade u Puli. Meni je film izvrstan, ali sam već čuo da ga se različito tumači od onoga kako sam ga ja vidio, tako da vjerujem da će biti razgovora na tu temu.
Kako ZFF premošćuje nedostatak adekvatnih kinodvorana?
Naše glavne dvorane za prikazivanje će biti u Cinestaru u Branimir centru, kao i lani kada je zatvoreno kino Tuškanac. Imali smo 20 posto više prodanih ulaznica i publika i autori bili su sretni s udobnim stolicama, dobrom slikom i zvukom. Ali dva zatvorena gradska kina su strašno bolna tema. Ne znam kada bi trebala biti otvorena, ali se bojim da to neće biti još nekoliko godina. Žao mi je što nadležni nisu pronašli neku alternativu koja bi makar malo premostila nedostatak tih dviju značajnih dvorana, ne samo za festivale, nego i za redovitu kinodistribuciju.
Što se tiče dvorane SC-a, u kojoj smo pred dvadesetak godina započeli festivalsku avanturu, pa otišli, da bismo se pred dvije godine vratili zbog pandemije i zbog zatvorenog kina Europa, problem je što je dvorana u lošem stanju. Tamo se ništa nije mijenjalo 20 godina, a ni tada nije bila reprezentativna. Izuzev Cinestara, filmove ćemo prikazati i kinu Kinoteka, MSU-u i u KIC-u, a za druženje i dio programa "Industrija" smo dogovorili sa Scenotekom (bivša Scena Vidra) da nas ugoste za vrijeme festivala.
Neki filmovi sa ZFF-a bit će prikazani u više gradova u Hrvatskoj. Hoće li neki od njih u redovnu distribuciju ili biti otkupljen za neku od televizija?
I ove godine u okviru našeg programa "ZFF putuje" prikazat ćemo nekoliko filmova po hrvatskim gradovima. Obično se u to uključi 15 do 20 gradova i njihovih kina, a reakcije su odlične. U prošlosti smo filmove prikazivali i u zagrebačkim kvartovima, kao što su Dubrava ili Travno, ali nam se čini da događanja te vrste sada fale u centru grada. Koji će filmovi iz programa biti prikazani na TV-u ovisi o njihovim distributerima. ZFF je godinama distribuirao filmove i uvijek bi HRT otkupio po nekoliko naslova iz programa nakon festivala. Sada zbog nedostatka kinodvorana u gradu u kojima bi te filmove vrtjeli i tijekom godine, naprosto se ne isplati kupovati prava za kino i TV distribuciju, već ih uzimati samo za festival.
Među partnerima ZFF-a su i Novosti i Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba. Što to znači u vremenima kad traje hajka na kulturne događaje srpske zajednice u Hrvatskoj?
Mi imamo odličnu suradnju s Novostima i s VSNM-om, i to već duže vrijeme. Zahvalni smo na tome i ponosimo se tom suradnjom. Čitao sam o zabrani izložbe ("Susret na Tromeđi" u sinjskoj Galeriji Sikirica, op. a.), koju podržava SNV i ne mogu vjerovati kako pojedinci mogu koristiti kulturna događanja za jeftino prikupljanje bodova kod javnosti i nekih budućih glasova na nekim budućim izborima. Užasno mi je to i žalosno. Zato ZFF i treba postojati kao kontrapunkt takvim i sličnim glupostima.
U kojoj mjeri su se tokom ovih godina etablirali program "Industrija" i radionica "Moj prvi scenarij"?
"Moj prvi scenarij" je samo jedna od mnogobrojnih radionica koje imamo u okviru "Industrije". Možda je najzvučnija jer smo u proteklih 11-12 godina dosta filmova koji su prošli kroz našu radionicu prikazali na ZFF-a. Čini nas ponosnim što je festival mogao participirati i nadamo se pomoći u realizaciji nekog projekta. S obzirom na broj prijava koje nam pristižu za tu, ali i za druge radionice, usudio bih se reći da se naša "Industrija" prilično etablirala.
