Uoči 21. Zagreb Film Festivala (ZFF), koji će se održati od 6. do 12. novembra, razgovaramo s njegovim osnivačem i direktorom Borisom T. Matićem. Uz brojne programe i filmove, ovogodišnje izdanje obilježit će i činjenica da je broj nezavisnih kino dvorana sve manji.
Je li u posljednjih godinu dana bilo nekih promjena i izazova u domaćoj, evropskoj i svjetskoj kinematografiji?
Filmovi koji su ove godine imali svoje premijere većinom su snimani za vrijeme pandemije koja je zasigurno bila jedan od većih izazova na svjetskoj razini u posljednjih 30-ak godina otkad se bavim ovim poslom. Međutim i nakon smirivanja situacije uzrokovane virusom, Hollywood se suočio sa štrajkovima scenarista i glumaca, a europska kinematografija s financijskom krizom i poskupljenjem dobara i usluga. Jačanje streaming platformi još traje pa klasični modeli proizvodnje i distribucije filmova pokušavaju pronaći pravi put prema budućnosti i zasigurno će proći još neko vrijeme dok se ne prilagode novonastaloj situaciji. No, unatoč svemu, i dalje je velik broj sjajnih filmova koji su nastali izvan Hollywooda o čemu svjedoči i bogat ovogodišnji program našeg festivala.
Koliko je lako ili teško dobiti neki film za festival, naročito ako je već negdje nagrađen?
Dobivanje filma za prikazivanje na festivalu ovisi o nizu okolnosti. Kada je i gdje film premijerno prikazan, kakav je njegov komercijalni uspjeh i kakve planove s njim imaju distributeri – međunarodni ili oni koji drže prava za našu zemlju. Na našu sreću ZFF je već prilično etabliran festival, pa se rijetko dogodi da imamo problema s dobivanjem prava za prikazivanje filma.
Svake godine za sve programe ZFF-a u igri je nekoliko stotina naslova od kojih onda biramo koji će biti prikazani zagrebačkoj publici. Ove godine se samo za jedan film nismo uspjeli dogovoriti s distributerima zbog njihovih planova, a radi se o dugometražnom debitantskom ostvarenju naše pobjednice iz programa "Kockice" za 2015. s filmom "Zvjerka" Daine Oniunas-Pusić, koja je u britansko-američkoj produkciji snimila vrlo lijep i zanimljiv film "Utorak".
Prošlu godinu obilježila je navala kvalitetnih hrvatskih filmova, od kojih su neki prikazani u natjecateljskom programu ZFF-a. Kakva je situacija s hrvatskim filmovima ove godine?
I ove godine ćemo festival i njegov "Glavni program" otvoriti s hrvatskim filmom. Bit će to film "Sedmo nebo" redateljice Jasne Nanut, koja je sa svojim kratkim filmovima već sudjelovala na ZFF-u u programu "Kockice". A u drugom natjecateljskom programu "Ponovno s nama", naša će publika moći pogledati film redatelja Nevia Marasovića "Pamtim samo sretne dane" u kojem je svoju posljednju ulogu odigrao veliki slovenski glumac Radko Polič. Uz većinske hrvatske filmove, prikazat ćemo i nekoliko manjinskih koprodukcija.
Kakvo je stanje u regionalnoj, odnosno eks jugoslavenskoj kinematografiji i kako ste odlučili da osim Perišićevog filma "Lost Country" prikažete i Bjelogrlićeve "Čuvare formule"?
Već sam spomenuo hrvatske manjinske koprodukcije od kojih ćemo u "Glavnom programu" prikazati čak tri, a sve su iz regije. Uz "Lost country" Vladimira Perišića za nagradu "Zlatna kolica" natjecat će se još jedan hrvatska koprodukcija koja je ujedno i BiH kandidat za nominaciju za nagradu Oscar, film Une Gunjak "Ekskurzija". Izvan konkurencije, ali također u "Glavnom programu" prikazat ćemo sjajan film nagrađen Queer Lionom na festivalu u Veneciji, a to je "Domaćinstvo za početnike", koji je snimljen u koprodukciji Sjeverne Makedonije, Poljske, Hrvatske, Srbije i Kosova.
To je redatelju Goranu Stolevskom treći film pa se zato ne može natjecati za nagradu, ali se nama jako dopao i smatrali smo da ga zagrebačka publika mora pogledati. Odluka da festival zatvorimo s filmom "Čuvari formule" redatelja, producenta i glumca Dragana Bjelogrlića bila je vrlo jednostavna. Radi se o izvrsnom filmu koji je nagrađen u Locarnu, a prestižni filmski časopis Variety proglasio ga je vrhunski izgrađenim povijesnim trilerom usporedivši ga pritom s "Oppenheimerom" Christophera Nolana.
U kojoj mjeri su se tokom godina etablirali program "Industrija" i radionica "Moj prvi scenarij"?
"Industrija" već godinama raste i razvija se i postaje ili je već postala gotovo jednako važna na ZFF-u kao i prikazivanje filmova. Ove godine je bogatija nego ikada s najvećim brojem događanja, domaćih i međunarodnih sudionika i institucija s kojima surađujemo. Redovito od naših kolega filmaša, što iz Hrvatske, što izvan nje, dobivamo informacije koliko su sretni što su na nekim programima naše "Industrije" proširili svoje vidike i koliko im je to pomoglo u daljnjem profesionalnom radu. A nas najviše veseli kad se na velikom platnu pojavi neki uradak koji se kod nas razvijao. Tako je i s radionicom "Moj prvi scenarij" s koje dolazi i ovogodišnji film otvaranja, već spomenuto "Sedmo nebo".
Umjesto "dogodine u kinu Europa", sada možemo reći "ostadosmo i bez Tuškanca". Zbog toga ste za ovogodišnje izdanje morali osvojiti nove prostore. Koliko nezavisna filmska scena pati zato što su te dvije dvorane izvan pogona? Očekujete li da bi uskoro mogla biti puštena u upotrebu bar jedna od njih? Koliko Grad Zagreb može na to utjecati?
To je jako bolna tema za nezavisnu filmsku scenu i njezine dionike, ali i za građane Zagreba. Ja sam nažalost jako pesimističan kada je u pitanju skora budućnost gradskih kina. Kino Europa je zatvoreno prije četiri godine i očigledno neće biti otvoreno još najmanje dvije, a koliko će trajati obnova kina Tuškanac ne usudim se prognozirati. Zbog zatvaranja kina Europa, pandemije i jačanja streaming platformi već smo izgubili veliki broj gledatelja koje smo godinama stvarali i bojim se da će taj gubitak u budućnosti biti još veći. I nenadoknadiv.
ZFF će, kao i ostali zagrebački festivali pronaći svoj dom za vrijeme trajanja festivala i tu Grad Zagreb i njegovi uredi pomažu i pokušavaju pronaći rješenja. Nas je, recimo, ove godine ugostio CineStar Branimir s kojim je suradnja u pripremama bila i više nego ugodna i veseli nas izvrsna tehnička opremljenost i udobnost dvorana. Ali redovna, cjelogodišnja kino distribucija nezavisnih filmova, uključujući i domaću produkciju, u najtežoj je situaciji u posljednjih 15 i više godina.
Aktualna gradska vlast zbog tisuća Zagrepčana, pa i državna zbog domaćih dugometražnih igranih i dokumentarnih filmova, morala bi pod hitno, doslovno sutra, u partnerstvu s filmskom zajednicom pronaći neko privremeno rješenje dok se dva spomenuta kina ponovno ne otvore. Ja sam uvjeren da je to moguće ako kod njih postoji svijest o veličini tog problema. I da se neki prostor, neko "vatrogasno" rješenje zahvaljujući kojem bi se svakodnevno mogli prikazivati isključivo filmovi, u Zagrebu može pronaći.
Hoće li neki filmovi sa ZFF-a biti prikazani u nekim drugom gradovima? Hoće li neki od njih u redovnu kino distribuciju ili biti prikazani na TV-u?
U okviru programa "ZFF putuje" mi već godinama po nekoliko filmova prikazujemo diljem Hrvatske, pa će tako biti i na ovom izdanju. Nešto od komercijalnih naslova doći će u multiplekse i u nezavisna hrvatska kina izvan metropole ili će naknadno biti otkupljeni za TV. No zbog zatvorenih kina Europa i Tuškanac, zagrebačka publika će većinu filmova moći pogledati isključivo u okviru ZFF-a.
Kakav je interes za dječje filmove iz programa "KinoKino", kao i za platformu www.kinoeuropa.hr?
"KinoKino" je nakon sedam godina postojanja od ove godine cjelogodišnje događanje zahvaljujući kojem djeca do 14 godina u Zagrebu, ali i u cijeloj Hrvatskoj, može vidjeti 30-ak igranih i animiranih filmova uz kulminaciju za vrijeme ZFF-a na kojem se dio njih bori za nagradu dječjeg žirija. Za ovaj program u okviru ZFF-a vlada veliki interes i te projekcije se u pravilu prve popune ili u potpunosti rasprodaju. To nas jako veseli jer na taj način pokušavamo nove generacije zadržati u kino dvoranama i osigurati publiku za naše buduće festivale. Naša platforma kinoeuropa.hr genijalan je instrument za širenje ZFF-a jer naslove iz programa "Festivali pod reflektorima" prikazujemo samo tamo, jer fizički nemamo prostora da ih drugdje prikažemo, a omogućujemo i gledateljima u cijeloj Hrvatskoj da dio ZFF-a pogledaju kod kuće.
