"Zadnji aprila" sintagma je kojom stanovnici Lipe, sela u Primorsko-goranskoj županiji na samoj granici sa Slovenijom, označavaju dan povijesnog stradanja sela 30. aprila 1944. Tada su nacisti ušli u Lipu te mučili i ubili svih 269 stanovnika koje su tamo zatekli, a potom spalili sve kuće. Među ubijenima je bilo i 121 dijete u dobi do 15 godina. Od stradanja o kojemu svjedoče individualna svjedočanstva, odnosno kazivanja preživjelih prošlo je 80 godina, a u Lipi danas živi stotinjak stanovnika.
Godine 1968. u Lipi je otvoren spomen-muzej koji s radom prestaje 1989., a prije gotovo deset godina je obnovljen i djeluje pod imenom Memorijalni centar "Lipa pamti". Kako navodi Tamara Mataija, ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, pod čijim okriljem djeluje Memorijalni centar, premda je 1989. spomen-muzej formalno zatvoren, zajednica ga je nastavila održavati, a nakon četvrt stoljeća ponovno je oživljen kao izraz iskrenog truda lokalne zajednice.
Muzej je 80. godišnjicu stradanja Lipe obilježio izložbama, predavanjima i komemoracijom. Jedna od dviju izložbi, "Lipa pamti" autorica Vane Gović Marković i Tee Perinčić, postavljena je na postamentima riječkog Korza, a tematizira stradanje Lipe, ali se i osvrće na 80 godina kolektivne memorije sela. Na izložbi je predstavljena fotografska i dokumentarna građa, kao i individualna svjedočanstva preživjelih koja govore o stradanju, ali također i o poslijeratnoj obnovi. Osim toga, u sklopu ove izložbe je javnosti prvi put predstavljeno tridesetak sačuvanih fotografija stradalih Lipljana koje je Memorijalni centar "Lipa pamti" kroz proteklih devet godina prikupio iz obiteljskih arhiva preživjelih sumještana i njihovih potomaka.
Imamo vrlo lijep i uredan Memorijalni centar, naša Vana to dobro vodi, to puno znači za Lipu. No mladih je malo u Lipi, a što je krivo, ne bih znao reći. Puno je djece stradalo onaj dan, a danas se rađa svake druge ili treće godine po jedno – zaključuje Simčić
"Nakon zadnji aprila" naziv je druge izložbe, prostorne instalacije otvorene u utorak, 29. aprila u Memorijalnom centru "Lipa pamti", čiji autori su fotograf Karlo Čargonja i pisac Goran Ferčec. Izložba je koncipirana kao mjesto promatranja, dijaloga i razmjene, a rezultat je upoznavanja autora s Lipljanima i Lipom te tematizira njihovu svakodnevicu. Kako je objasnila Vana Gović Marković, kustosica izložbe, prva je to radna faza projekta ovog autorskog dvojca koji će cijelu godinu obilaziti Lipu te bilježiti i dokumentirati.
- Namjera nam je bila uhvatiti jedan period od četiri generacije preživjelih Lipljana, onih s kojima se život nastavlja i prenosi dalje u budućnost. Namjera nam je bila uhvatiti i tihe, nezamjetne odjeke stradanja, u naizgled svakodnevnom i uobičajenom pronaći pukotine kroz koje ta trauma i memorija i dalje izlaze na vidjelo - kazala je Gović Marković.
Fotografije i tekstovi postavljeni su u središtu prostorije Centra, a tiskani su u velikim nakladama kako bi ih posjetitelji, osim razgledanja, mogli ponijeti sa sobom u formatu otvorene knjige. Time sami postaju svojevrsni kustosi ove izložbe, a izložbeni materijal služi kao ishodište za kreiranje fotografskog i tekstualnog narativa koji se može nadopunjavati i otvarati za nova tumačenja i značenja. To je izrazito važno, govori Gović Marković, jer se time posjetitelje uključuje u kreiranje kulture sjećanja i potiče na preuzimanje uloge pripovjedača, ne bi li ih materijal nagnao da i sami daju pogled na život Lipe danas. Osim toga, Gović Marković podsjeća kako Lipa nije mjesto gdje ćemo upirati prstom, već se okrenuti sebi, jer mir počinje sa svakim od nas ponaosob.
Projekt "Nakon zadnji aprila" provodi se u sklopu umjetničkog programa "Prepoznavanje odsustva", a prema riječima Gorana Ferčeca, prepoznavanje i odsustvo, fotografija i tekst te povijest i sjećanje parovi su pojmova koji se vrlo lako vezuju za Lipu.
- Novim promišljanjem nas podsjećaju na 1944., ali i usmjeravaju ka sadašnjem trenutku, prema onome u čemu smo i kako smo u tome, kako živimo s prepoznavanjem toga odsutnog, kako to odsutno aktiviramo da bude prisutno, a da ne bude nužno kolektivna socijalna trauma. Prepoznavanje odsustva je jedan način da se ono što bi inače bila pojedinačna i kolektivna trauma prebaci u kreativni impuls - objasnio je Ferčec.
Obrat perspektive – tekstovi Gorana Ferčeca (Foto: Tanja Kanazir)
Ne želeći, kao netko tko u Lipu dolazi izvana, zauzimati poziciju subjekta, Ferčec je u svojim tekstovima odlučio obrnuti stvari i staviti naglasak na objekt – njivu, psa, uže, sjekiru, prometni znak, mobitel. Vrlo je važno, naglasio je Ferčec, i za Lipu i za Memorijalni centar, pustiti druge da čitaju i vide. Tekstove su velikim dijelom inspirirale Čargonjine fotografije, a u njima objekt tretira kao subjekt, odnosno promatrača, što se manifestira u obliku napisanog pitanja i odgovora, primjerice: "Što je vidjelo stablo? Pomicanje grana uvijek mijenja perspektivu."
Autorski je rad u ovom kontekstu konstruktivan, a izlazi izvan čistog dokumentiranja i povijesnog te stručnog bavljenja temom. Fotograf Karlo Čargonja kroz ovaj je rad upoznao brojne Lipljane, a kako je istaknuo, većina radova s kojima se ranije susretao o Lipi obrađivali su prošlost i traumu te ju interpretirali u suvremenom mediju. Upravo je zbog toga htio dati glas onim ljudima koji su u Lipi sada, kako bi pokazao da Lipa ne živi samo tu traumu, već i brojne druge stvari – vrtove, voćke, garaže, kuhinje – cijeli niz motiva prikazan na Čargonjinim fotografijama.
- Puno sam toga saznao, a postoji još puno stvari koje vjerojatno još nisam saznao jer smo tek na pola puta. Mještani koje sam viđao bili su jako susretljivi, no tek je sada počelo proljeće i sve je više ljudi vani, tako da će biti još puno priča koje su neizrečene. Isto tako smatram da je ova izložba zapravo jako dobar poziv tim ljudima do kojih još nismo došli, a kojih, kako smo na otvorenju vidjeli, ima i žele da dođemo k njima. Poziv je to da se jave i ispričaju nam svoju priču koju ćemo mi interpretirati kroz medij teksta i fotografije - objasnio je Čargonja.
Instalacija predstavlja prvu, radnu fazu jednogodišnjeg umjetničko-istraživačkog projekta koji će biti dovršen u studenom 2024. objavom knjige umjetnika koja će, osim što će biti krajnji dokument lipanjskog života, biti i trajni spomen na 80. godišnjicu stradanja.
Nekoliko desetaka metara od Memorijalnog centra žive Josip i Slava Simčić koji su u Lipi proveli većinu svojih života. Kažu nam kako smatraju da je lijepo napraviti ovakvo događanje za Lipu jer su mještani to svakako i zaslužili. Slava nam govori kako joj se čini da je za vrijeme Jugoslavije, kada je tek otvoren, tadašnji spomen-centar bio puno posjećeniji, što smatra štetom jer sada itekako ima izvrsno vodstvo i odlično je opremljen, s čime se slaže i Josip.
- Imamo vrlo lijep i uredan Memorijalni centar, naša Vana to dobro vodi, to puno znači za Lipu. No mladih je malo u Lipi, a što je krivo, ne bih znao reći. Kada gledamo stradanje Lipe, puno djece je stradalo onaj dan, a danas se rađa svake druge ili treće godine po jedno dijete - zaključuje Josip, ali ipak dodaje kako Lipu ne bi mijenjao ni da mu netko ponudi.
