Već 14 godina u Fažani se odvija Vladimir Film Festival, jedan od rijetkih festivala posvećenih skejtanju, underground skejt video produkciji i DIY projektima. Festival se ove godine održao od 19. do 22. rujna, a istakle su se dvije podteme, hommage Tomislavu Gotovcu te solidarnost s Palestinom. Iako je Fažana mjesto od svega par tisuća stanovnika, njezina povijest krije brojne interesantne priče, uključujući održavanje čak dvaju performansa Tomislava Gotovca, koji je 1989. godine sa zidova menze političke škole brisao grafite te obučen u kostim Supermana budio ljude pjesmama Billie Holiday. Performansi su rekreirani ove godine u sklopu festivala, a moglo se pogledati i nekoliko filmova Toma Gotovca, umjetnika koji, koliko se zna, nije skejtao, no kao i skejteri ukazivao je na značaj javnog prostora koristeći ga u svojem radu.
U istoj menzi koju je Gotovac degrafitirao, a koja je kasnije prozvana Kasarnom, radila je baka osnivača i voditelja festivala Nikole Racana. U Kasarni je također osnovan i Skateboard klub August Šenoa, a po piščevom je romanu "Vladimir" ovaj festival i dobio ime. Sitni su to, naizgled nevažni detalji iz ne toliko davne fažanske povijesti, no koji ovo mjesto, posebice Kasarnu, u kojoj se odvijao dio festivala, oblikuju tako da se o prostorima razmišlja dublje, u kontekstu njihovog društvenog značaja. Kako nam je ispričao Racan, Kasarna je jedini prostor u Fažani gdje se mogu napraviti koncert i fešta; u njoj su odrasle generacije.
- Mislim da je u njoj kulturno naslijeđe te stare političke škole koja je još uvijek živa, samo u nekom drugom obliku. Željeli bismo da taj prostor ostane za buduće generacije, a ako bismo to uspjeli napraviti, to bi bila najveća pobjeda, da se ti prostori koji su skvotirani i korišteni 20 godina napokon legaliziraju – kazao nam je Racan te dodao da ni Vladimir ni Skateboard klub nisu projekti, već njihova interna priča koja živi godinama.
Nas nije briga kako netko izgleda, što radi ili tko ili što jeste. Ništa od toga nije važno ako skejtaš, to je univerzalni jezik s univerzalnim i obostranim poštovanjem – zaključio je Mike Mag, redatelj filma "Curved universe"
Ipak, za jednu internu priču dogurali su daleko, jer je Vladimir i ove godine ugostio nekoliko stotina ljudi iz cijeloga svijeta. Glavna nit koja lako može povezati sve programe i reakcije koje izazivaju jeste ta da heterogenost skejterske zajednice nije prepreka njihovom zajedništvu i ujedinjenosti. Neki skejtaju jer samo žele skejtati, drugi to pak vide kao formu otpora i umjetnosti, treći samo kao sport, ali i umjetnost, no ne i politički čin – mišljenja samih skejtera o značaju skejtanja su raznolika, no to ih ne sprječava da jedni druge bodre, navijaju i pomažu si. Dijelom je o ovome bilo govora i na radionici koje je održao savez Skateboarders for Palestine, a na kojoj je jedan od zaključaka bio da skejtanje nije i ne treba biti industrija, već ekosustav.
Osim toga, ove je godine Vladimir u suradnji s organizacijom SkatePal uspio ugostiti nekolicinu skejtera iz Palestine te održati panel "Resistance and Palestinian Existence", koji je istražio načine na koji skejtbording i umjetnost mogu poslužiti kao oblik otpora za Palestince pod okupacijom. Panel je moderirala redateljica i antropologinja Sabah Haider koja je radila sa zajednicama palestinskih izbjeglica u Libanonu, ali i kao urednica u magazinu TransWorld SKATEboarding Business. S Haider smo razgovarali u hladu šumarka kraj skate parka, a prvo što je istaknula kada se govori o otporu jeste to da otpor nije jedna stvar.
- Ne postoji jedan oblik protesta i otpora, postoji puno oblika koji nastaju iz različitih mjesta i perspektiva, imaju drukčije ciljeve i postoje u različitim kontekstima. Mnogo ljudi govori o pasivnom svjedočenju koje se događa kada ljudi imaju osjećaj da ne mogu napraviti promjenu, i to je bio cilj panela, pokazati ljudima da mogu napraviti promjenu. Ljudi su zatvorili tvornice oružja u SAD-u, zatvorili su autoceste, zatvorili su banke, Starbucks umire – kazala je Haider te dodala kako je Vladimir Film Festival dao platformu za razgovor o ovim temama, dok drugi nisu, čime i oni rade promjenu.
Na panelu je sudjelovao i Mohammed Zakaria, umjetnik i skejtborder iz Jordana koji je osnovao prvu arapsku tvrtku za skejtbordanje Philadelphia Skateboards, a suosnivač je nevladine organizacije Seven Hills, posvećene izgradnji inkluzivnih skejt parkova. Dok se kraj parka odvijala radionica, sa Zakarijom smo pričali o skejtanju kao praksi koja zbližava ljude.
- Skejtanje je još pomalo nova stvar u arapskom svijetu. Kada sam počeo skejtati, u Jordanu je bilo možda još pet ljudi koji su to radili, isto i u Lebanonu i u Siriji, i svi smo se poznavali. Razlog iz kojeg sam osnovao Philadelphia Skateboards je taj što sam htio skejtbordove, a kada smo ih htjeli, morali smo čekati da nam ih donese netko iz Europe. Nakon što smo dobili skejtove, u Ammanu nam je falio skejt park, pa smo ga odlučili izgraditi sami. Sada sa Seven Hills radimo slične stvari, koristimo skejtbordanje kao alat koji zbližava djecu, jer je Amman dosta raznoliko mjesto, ali se ne može vidjeti ljude zajedno jer nemamo javnih prostora – pojašnjava Zakaria.
- U skejt park donosimo skejtbordove besplatno učimo ljude skejtati, što znači da imamo veliki miks ljudi i djece iz siromašnih i bogatih dijelova grada, i zaista se vidi promjena. Primjerice, kada smo tek počeli, nije bilo puno djevojčica, no sada po gradu možemo vidjeti male grupice djevojčica i način na koji ih dječaci poštuju u javnom prostoru. Ili primjerice djecu koja su izbjeglice iz Sudana kako se igraju s bogatom djecom iz zapadnog Ammana – ispričao je Zakaria. Govorio je i o tome da u poslu biraju ne raditi s ljudima ili kompanijama koje su uključene u rat na strani Izraela, ali ni s onima koji govore da postoje dvije strane priče jer žele ostati neutralni i apolitični, smatrajući da takav stav također omogućava trenutnu situaciju.
DJ-ica, producentica i autorica Mayys Naber iz Jordana također je gostovala na panelu te je pričala o svom podcastu Dreaming Live, koji je posvećen beskompromisnom kreativnom izražavanju. U usputnom razgovoru nakon projekcije filmova Naber nam je ispričala kako joj je izrazito važno sanjati van sustava. Pri tome se koristi glazbom kako bi osnažila i poticala sanjare oko sebe i diljem svijeta, no, kako nam kaže, cijeli je svijet iznevjerio Gazu, a sanjari tu ne mogu puno učiniti. Premda nije skejterica, kazala je da ju inspirira ova zajednica.
- U kapitalizmu bi svaki park mogao više zaraditi da su na tom mjestu apartmani jer je geografija definirana time što je profitabilnije. Iako sam s glazbene scene, inspiriraju me skejteri koji su toliko posvećeni stvaranju javnih i dostupnih prostora. Upoznala sam toliko ljudi koji su došli u Jordan i Palestinu da pomognu graditi takve prostore i dirnuta sam zajednicom skejtera, toliko su uključeni u borbu protiv geografije kapitalizma – objasnila je Naber.
U nedjelju, tijekom zaključne večeri festivala u Titovom kinu na otvorenom na Brijunima prikazano je posljednjih pet filmova ovogodišnjeg festivala. Prisutan je bio redatelj svakog filma, katkad čak i cijeli timovi, što se rijetko kada vidi na filmskim festivalima, a publika je tijekom projekcija navijala, komentirala izvedene trikove, jasno, glasno i javno reagirala. Kako nam je kasnije rekao redatelj filma "Curved Universe" Mike Mag iz Brazila, buka je dobra – strahuje od toga da će njihov film biti praćen tišinom. Govoreći o jednakosti i inkluzivnosti skejterske zajednice Mag je kazao da je skejtanje uvijek bilo za "frikove", zbog čega i jeste gostoljubivo.
- Nas nije briga kako netko izgleda, što radi ili tko ili što jeste. Ništa od toga nije važno ako skejtaš, to je univerzalni jezik s univerzalnim i obostranim poštovanjem – zaključio je Mag.
Dok su se kamperi idućeg jutra pakirali, a poneki još uvijek skejtali u parku napravljenom za 10. obljetnicu Vladimir Film Festivala, nazirali su se počeci radova na novom skejt parku koji Fažana čeka već deset godina, a na kojemu, što je za njih najvažnije – rade i sami skejteri.
