Nakon što su Novosti u prošlom broju otkrile da je u peticiji udruge Lipa dio imena lažiran, i to mahom onih poznatih pojedinaca iz politike i s estrade, udruga Lipa u svojem je priopćenju optužila ovaj tjednik i potpisanog novinara da je osobno naštancao imena Franje Tuđmana, Zorana Milanovića, Severine Vučković i drugih kako bi time ‘narušio vjerodostojnost Lipine akcije’. Iz Lipe predbacuju Novostima da pokušavaju ‘sabotirati i diskreditirati demokratski proces hrvatskih poreznih obveznika, tih istih od čijeg novca Novosti žive’. Kao argumente za svoje optužbe navode da su falsificirana imena u njihovu peticiju upisana u dva navrata, i to 11. i 14. kolovoza, zbog čega ‘Lipa osnovano sumnja da su gore navedena imena planski ubačena uoči pisanja ovog teksta’. Poručili su da ‘Lipa odlučno odbacuje sve neosnovane optužbe Novosti i proziran pokušaj da se obezvrijedi informativna peticija protiv poreza na nekretnine’.
Lipa nije demantirala nijedno slovo iz teksta u Novostima, a nije ni mogla jer je veliki broj lažnih potpisa u njenoj peticiji činjenica. Umjesto toga, u Lipi su prionuli priglupim klevetama, tvrdeći da su Novosti ubacivanjem imena u njihovu peticiju same kreirale povod za priču koju će napisati. Te klevete su priglupe zato što u istom priopćenju udruga Lipa priznaje da je u svojoj peticiji i sama detektirala lažne potpise.
‘Svjesni smo da nisu svi koji dođu na stranicu Lipe dobronamjerni, odbili smo i jedan hakerski napad zbog kojeg su web stranica Lipe i peticija bile nedostupne gotovo 24 h. Sve potpise na peticiju redovito pregledavamo i eliminiramo očigledne provokacije kojih je, dosad, bio zanemariv postotak’, kaže se u Lipinom priopćenju.
Na svašta se može naići u novinarstvu, ali optužba za vlastoručno kreiranje povoda za priču koja će se potom napisati, e to je moglo doći samo iz primozga ljudi poput čelnika Lipe Davora Huića. Uđimo, ipak, na trenutak u to područje što se skriva ispod lubanje bivšeg savjetnika Ive Josipovića i Tihomira Oreškovića, koristeći, međutim, logičko zaključivanje.
Da su Novosti, naime, doista upisale lažna imena estradno-političkih ličnosti u peticiju, onda bi zasigurno to i obznanile legitimno time dokazujući da Lipin sustav nema nikakvog osiguranja od prevare. Međutim, ta imena su bila tu danima, kao što u svojem priopćenju priznaje sama Lipa, ona su tu stajala od 11. i 14. kolovoza i Lipini tobože revni administratori nisu ih detektirali i eliminirali kao ‘očigledne provokacije’ sve dok Novosti nisu pisale o tome. Naprotiv, ona su bila dio broja prikupljenih potpisa kojim se Lipa hvalila u javnosti. Novosti su te lažne potpise uočile zato što se radilo o imenima poznatih ličnosti, ali što ćemo s onim lažnim imenima koja nisu tako očigledna, s imenima ‘običnih’ ljudi koja su istom metodom mogla biti unesena u Lipinu peticiju? Koliko je još takvih imena? Kao što smo napisali u tekstu, svatko je, zahvaljujući Lipi, tu mogao s jednog računala upisati ili generirati nebrojenu količinu lažnih ili tuđih imena, prezimena i e-mail adresa, jer Lipa protiv toga nije osigurala nikakvu zaštitu.
Iako u našem slučaju potpuno promašena, Lipina teza o vlastitoj proizvodnji povoda za priču mogla bi se pravilno upotrijebiti na nekim drugim primjerima. Optužbe bi bile opravdane kada bi se odnosile, primjerice, na nekog tko je 2009. godine bio član izbornog stožera tadašnjeg predsjedničkog kandidata Ive Josipovića i u isto vrijeme suvlasnik PR agencije koja je sudjelovala u izradi kontroverzne analize o prisutnosti predsjedničkih kandidata na televizijama – analize koju je Večernji list nazvao ‘kompilacijom koja graniči s falsifikatom’. Zbog navedenog bi takav pojedinac bio prisiljen otići iz izbornog stožera, uz izliku da to čini u želji da zaštiti integritet predsjedničkog kandidata SDP-a’. Sve to se u stvarnosti desilo Davoru Huiću.
‘Ne smatram to sukobom interesa’, rekao je Huić nakon objave priče u Večernjem listu, oštro negirajući falsificiranje te medijske analize i nedugo potom odlepršao s mjesta Josipovićeva savjetnika, pod obrazloženjem da je ‘nehotice ušao u sukob interesa’.
Huić će nekoliko godina nakon te zgode osnovati Lipu, propulzivni inkubator za razmnožavanje i promociju tržišnih fanatika, koji zazivaju neregulirani kapitalizam, rasturanje socijalne države, rasprodaju kompanija u javnom vlasništvu, drastično rezanje poreza, otpuštanja u javnom sektoru i smanjenje radničkih prava onima koji prežive njihov razigrani proračunski masakr. Nije li, utoliko, divno i u istu ruku očekivano da ta nejač neoliberalnog ideologa Miltona Friedmana, ti notorni zaštitnici i promotori interesa potkožene poduzetničko-bankarske kaste, koji djeluju nauštrb radnika i njihovih prava, sada tobože zastupaju interese svih ‘hrvatskih poreznih obveznika’, koristeći ih kao priručnu pretorijansku gardu protiv svakog tko argumentirano propitkuje njihove inicijative?
