Sam konac aprila vrijeme je kada ulice Lipe preplave dječji glasovi. Generacije školaraca iz Primorsko-goranske i Istarske županije posljednjih pedesetak godina posjećuju ovo mjesto smješteno između Ćićarije i Plišivice, na gotovo samoj granici sa Slovenijom, kako bi se poklonile svojim vršnjacima ubijenima tokom Drugog svjetskog rata.
Zbog strahovitog zločina koji je tu počinjen, Lipa se uz francuski Oradour sur Glane i češke Lidice, vodi kao jedno od tri mjesta koja su potpuno spaljena i uništena u tom ratu. Pošto su partizani nekoliko sati ranije na obližnjoj cesti otvorili paljbu na fašističku miliciju, pri čemu su smrtno stradala i četiri nacistička vojnika, nacisti su u znak odmazde 30. aprila 1944. oko 15 sati, upali u ovo selo, čije je stanovništvo sudjelovalo u formiranju NOP-ovog 2. udarnog bataljuna. Nakon što su ubili dio stanovnika, vojnici su u dva sata opljačkali i spalili gotovo sve kuće. Potom su preživjele proveli seoskom cestom uz objašnjenje kako će biti odvedeni u logor. No nakon što su im oduzeli preostalu imovinu, strpali su ih u posljednju kuću i žive zapalili.
Nakon što su partizani ubili četiri njemačka vojnika, nacisti su uništili čitavo selo i ubili 269 osoba, od čega 121 dijete u dobi do 15 godina
Toga dana nacisti su ubili 269 osoba, od čega 121 dijete u dobi do 15 godina. Najmlađe dijete, Bosiljka Iskra, imala je tek šest mjeseci. Upravo zbog toga je ovogodišnja komemoracija, kojoj su osim preživjelih boraca NOB-a iz Hrvatske, Italije i Slovenije prisustvovali i veterani iz posljednjeg rata, bila posvećena djeci.
- Današnjim spomenom ‘Lipa pamti’ još jednom ćemo odati počast stradalima i poručiti svima, a posebno mladim naraštajima, da trebaju graditi društvo u kojem djeca i mladi neće ignorirati povijest, već će reagirati na poruke mržnje, fašističke simbole, nasilje i netoleranciju. Povijesno nasljeđe moramo prenijeti, a to možemo jedino znanjem i činjenicama, jasnom porukom da je zločin uvijek zločin, bez obzira tko ga je počinio – poručio je pred okupljenima Josip Simčić, predsjednik Mjesnog odbora Lipa.
Novi Memorijalni centar ‘Lipa pamti’ nalazi se u samom središtu mjesta, u prostorijama nekadašnjeg muzeja koji je bio u funkciji od 1968. do 1989., a koji je svoja vrata povremeno otvarao i narednih godina. Tome svjedoči knjiga utisaka koja se nalazi na ulazu u novo zdanje. Naime, pored poruka školaraca iz osamdesetih, koji su izražavali ponos jer ‘žive u sretnoj i slobodnoj domovini’, a istodobno tugovali zbog ‘tragično stradalih vršnjaka’ tu su i morbidno-cinične poruke iz ratnih devedesetih. ‘Uvijek smo se ubijali i uvijek ćemo se. To! Bravo!’, zapisano je na obljetnicu masakra 1992.
Autorski dvojac Antun Sevšek i Damir Gamulin je kao osnovu za izgradnju novog muzeja postavio upravo stanovnike Lipe, pri čemu je naglasak stavljen na regeneraciju samog mjesta i zajednice. Tako je prizemlje memorijalnog centra, prikladno izrađeno u bijeloj boji, posvećeno životu i kulturno-povijesnom razvoju Lipe prije i nakon stradanja.
Prvim stupanjem na stepenice, koje vode na kat muzeja, aktiviraju se jaki zvuk basa i koračnica koji kod posjetitelja izazivaju osjećaj nelagode te ih istodobno pripremaju za ulazak u dvije sobe tame. U prvoj, ‘ratnoj sobi’ načinjen je povijesni prikaz događaja koji su prethodili, a potom i uzrokovali stradanje koje je prezentirano u sljedećoj prostoriji.
U novootvorenom Memorijalnom muzeju nalaze se fotografije masakra koje su snimile ubojice i potom ih uoči završetka rata razvile u radnji Maroš u obližnjoj Ilirskoj Bistrici
‘Soba stradanja’ podijeljena je na dva dijela. S jedne strane nalazi se onoliki broj replika kućica koliko je 30. aprila 1944. uništeno stambenih objekata, a na svakoj od njih se osim broja kuće nalazi prezime obitelji koja je živjela u njoj s imenima i godinama rođenja svih ubijenih. Na taj način je istaknut broj ubijene djece. Kao kontrapunkt, na drugoj se strani nalaze fotografije masakra koje su snimile ubojice i potom ih uoči završetka rata razvile u radnji Maroš u obližnjoj Ilirskoj Bistrici. Zahvaljujući sestri vlasnika, koja je načinila kopije i potom ih nakon rata izložila u izlog radnje, nekadašnji dokumentirani ratni trofej, svojevrsna serija morbidnih ‘selfija’, uskoro je postao trajni simbol osude.
Pri uređenju novog prostora, autori Memorijalnog centra ‘Lipa pamti’ odlučili su zadržati uspomenu na prijašnji muzej. Tako su na mračnom katu ostavljena dva prozora koja posjetiteljima pružaju pogled u sadašnjost, ali i prošlost. Naime, kako dio stambenih objekata u Lipi nikada nije obnovljen, ruševni temelji do danas tvore svojevrstan spomenik kobnoj 1944. godini. U njihovoj blizini okuplja se lokalno stanovništvo koje danas brojem gotovo odgovara broju djece ubijene od nacističke ruke. Iako je mahom riječ o starijoj populaciji, arhitekt Sevšek i dizajner Gamulin objašnjavaju da u Lipi još uvijek ima i mladih koji su prisustvovali otvorenju novog Centra. Kako kažu, skupina djece sudjelovala je i u ‘nadziranju’ radova.
- Dok smo uređivali prostor, navraćala nam je skupina lokalne djece koja je prostor ispunjavala smijehom. Zbog toga smo cijelo vrijeme imali osjećaj da je to što radimo uistinu korisno. Uostalom, želja nam je bila da zajednica bude uključena u rad centra koji je namijenjen prvenstveno njoj – zaključio je Gamulin.
