Vijest je bila klasični clickbait: pojedini mediji u BiH objavili su kako je administracija Evropske unije započela razgovore oko statusa Ureda visokog predstavnika za BiH i kako su na stolu ostale opcije: smanjenje ovlasti OHR-a, njegovo izmještanje i/ili čak zatvaranje Ureda visokog predstavnika. Unatoč tome što su poznati stavovi pojedinih zemalja EU-a, kao što su Francuska i Italija, koje su i ranije artikulirale svoje zamisli, a koje su uključivale i smanjivanje ovlasti visokog predstavnika, tome se protive Velika Britanija, Njemačka i naročito SAD. Isti ti mediji navode kako je priču o zatvaranju OHR-a inicirao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je za svoje posjete Parizu u travnju o tome razgovarao sa francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, te da je o istoj temi s Macronom nekoliko dana kasnije razgovarao i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Ti razgovori, zaključak je, rezultirali su i zvaničnim pokretanjem priče o statusu OHR-a na razini EU-a.
Vjerovatnoća da će se takvo što desiti u dogledno vrijeme izuzetno je mala. Zapravo – i unaprijed se ispričavamo čitateljicama i čitateljima zbog užasne mentalne slike koja slijedi – veća je vjerovatnoća da Milorad Dodik istrči na stadion nag kao od majke rođen. Ili još nevjerojatnije – da na stadion istrči u dresu nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Naime, prošloga tjedna, na sjednici Vijeća za implementaciju mira u BiH (PIC), međunarodnog tijela nadležnog za rad Ureda visokog predstavnika, doista je bilo riječi o sudbini OHR-a, no čini se da je aktualni šef Bijele kuće na obali Miljacke sa sastanka izašao jači nego što je bio. U prilično ekstenzivnom komunikeu izdatom nakon dvodnevnog zasjedanja Upravnog odbora Vijeća izrijekom su osuđeni napadi vladajuće koalicije u RS-u na Opći okvirni sporazum za mir, suverenitet i teritorijalni integritet BiH, koja je pozvana i da povuče zakone o kriminalizaciji klevete i druge mjere koje ugrožavaju politički pluralizam i slobodu medija.
Osim toga, u dokumentu se naglašava potreba za popunjavanjem Ustavnog suda BiH, osuđuje pritisak na pravosuđe i poziva na suradnju s visokim predstavnikom. "Entiteti unutar Bosne i Hercegovine nisu države, oni postoje isključivo na osnovu Ustava BiH i nemaju nikakav vlastiti suverenitet. Stoga, UO PIC-a poziva vladajuću koaliciju u RS-u da obustavi sve aktivnosti koje podrivaju državu, njene organe vlasti i njen multietnički karakter. UO PIC-a ponavlja da međunarodna zajednica zadržava neophodne instrumente za osiguranje poštivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir", navodi se u dokumentu i eksplicitno dodaje kako "Republika Srpska nije potpisnica Općeg okvirnog sporazuma za mir". "Strane u Sporazumu obavezale su se da će u potpunosti poštovati suverenu jednakost, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine i da će u potpunosti poštovati i promovirati ispunjavanje obaveza preuzetih aneksima Općeg okvirnog sporazuma za mir, uključujući i njen Ustav", navodi se u komunikeu UO-a PIC-a.
Sam Christian Schmidt održao je nakon sjednice poprilično slavodobitan govor, u kojem je potvrdio da nikakvih odluka o promjeni statusa OHR-a nije bilo. Naprotiv. "Razgovarali smo", kaže Schmidt, "o tome kako možemo kombinirati europsku integraciju BiH i prisustvo OHR-a." "Reći ću da se meni ne bi dopalo da budem ovdje još nekih 30 godina. Narednih 20 godina treba biti vrijeme promjena. Bit ću ovdje onoliko koliko budem vidio da postoji obaveza da izvještavam Vijeće sigurnosti UN-a. O tome da stvari nisu dovoljno održive da ove države bude bez prisustva međunarodne zajednice na osnovu Daytona", rekao je.
Priča o ukidanju OHR-a u Bosni i Hercegovini nije nova i pitanje je koje svako malo izaziva različite rasprave unutar države, a naročito u izbornim godinama. Podsjećamo, u BiH će se najesen održati lokalni izbori, na kojima su tradicionalno dominantne visokopolitičke teme koje sa lokalnim politikama nemaju puno veze. Treba imati na umu da su visoki predstavnik i Ured OHR-a sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, čiji je aneks 4 zapravo sam Ustav BiH. OHR je osnovan kako bi nadgledao sprovođenje sporazuma i pomogao u obnovi zemlje. Valja imati na umu i da visoki predstavnik ima ovlašćenja da interveniše u slučaju kršenja Dejtonskog sporazuma, što znači da može nametati odluke i zakone, smjenjivati političke zvaničnike ili suspendirati zakone za koje smatra da ugrožavaju mir i stabilnost. Neki političari i građani BiH smatraju da je OHR postao suvišan i da bi trebalo da se ukine. Isto to se odnosi i na pojedine međunarodne čimbenike. Nedavno su Rusija i Kina predložile rezoluciju u Vijeću sigurnosti UN-a kojom se traži ukidanje OHR-a u narednih godinu dana. No, ta je rezolucija odbijena, a većina članica je ostala suzdržana. Argumenti za ukidanje uključuju to da je prošlo više od dvije decenije od potpisivanja Dejtonskog sporazuma i da je BiH napredovala u mnogim aspektima. Međutim, postoje i oni koji se protive ukidanju OHR-a, a to je ujedno i stav SAD-a i ogromne većine zemalja EU-a. Oni tvrde da BiH i dalje ima ozbiljne izazove, kao što su korupcija, etničke tenzije i nefunkcionalnost institucija.
K tome, netočna je tvrdnja da BiH ne može ući u EU dok postoji OHR, jer europski put BiH u ovoj fazi insistira na rješavanju pitanja državne i vojne imovine. Međutim, tačna je tvrdnja da sa ovakvim ustavnim uređenjem BiH ne može postati članica EU-a. To eksplicitno nalažu presude Europskog suda za ljudska prava, koji domaćim političkim liderima nalaže izmjenu Ustava, naglašavajući da bez tih izmjena BiH ne može postati članica EU-a. Prema tome, da bi se uopće započela priča o ukidanju OHR-a, neophodno je načeti bolnu temu reforme Ustava BiH, koja je nekako pala u drugi plan, iako postoje relevantne i obvezujuće presude Europskog suda za ljudska prava, po kojima – a to se naročito odnosi na presude u slučajevima "Sejdić i Finci protiv BiH" te "Slaven Kovačević protiv BiH" – BiH mora riješiti institucionalni ustavni rasizam i etnokratski princip. Pored toga, neophodno bi bilo adresirati nedostatak suglasnosti u vanjskoj politici, kao i nefunkcionalnost postojećeg Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH, koji je već više puta došao u fokus u posljednje dvije decenije.
Dejtonski ustroj BiH, kao američko čedo, u SAD-u i dalje ima najjaču podršku, a to se odnosi i na samo postojanje OHR-a. Predstavnici SAD-a konstantno naglašavaju da OHR treba ostati dok se ne stvore uvjeti za drugačiji dogovor. Drugim riječima, jedini preduslov za izlazak iz pat-pozicije u kojoj se poslijeratna BiH nalazi već tri decenije jest izmjena dejtonskog Ustava, koja ne može doći na red bez nekog svojevrsnog "Dejtona 2", a onda ni bez dvotrećinske podrške u državnom parlamentu, kao i podrške sva tri etnička kluba iz Doma naroda. Ni za jedno ni za drugo trenutno ne postoji politička volja ni na međunarodnom ni na domaćem političkom terenu.
Tzv. "aprilski paket" ustavnih promjena iz 2006. bio je posljednji reformski pokušaj preuređenja BiH. Predloženi dokument je bio pun manjkavosti i trulih kompromisa, a same predviđene promjene bile su više kozmetičke nego suštinske. Predviđao je uvođenje jednog predsjednika BiH i dva potpredsjednika, jačanje pravosuđa na državnoj razini, povećanje broja poslanika u parlamentu i slično. Međutim, značaj tog paketa promjena ogledao se više u simboličkoj činjenici da je nekakav dogovor i kompromis u Bosni i Hercegovini, ipak, moguć. Ono što se dogodilo danas je svima poznato: gotovo svi ključni akteri u BiH su pristali, ali je paket propao sa samo dva glasa manjka na sjednici Parlamenta BiH 26. travnja 2006, a za njegovo obaranje bili su najzaslužniji tadašnji predsjednik Stranke za BiH Haris Silajdžić i predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić. Propast "aprilskog paketa", koji je predstavljao posljednji pokušaj reforme ustavnog poretka, ove je godine napunila 18 godina, čime je stekla punoljetstvo. Prema važećim zakonima u BiH, sad ima puno pravo da u trgovini legalno kupi alkohol, da se od muke pošteno napije.
