Premijer Andrej Plenković puna tri mjeseca ne uspijeva donijeti bilo kakvu odluku o odgovornosti za štetu od blizu 15 milijuna eura koju je pretrpjela Hrvatska elektroprivreda na akcijskoj prodaji viškova prirodnog plina, viškova koji su nastali zahvaljujući Vladinoj uredbi iz jeseni prošle godine. HEP je, podsjetimo, bio obavezan da kupuje sav plin koji INA proizvodi na hrvatskim poljima po cijeni od 47 eura za megavatsat, no kako je krajem svibnja i u lipnju pala potražnja, a HEP-ovi skladišni kapaciteti bili napunjeni, tako se plin moralo prodavati po prosječnoj cijeni od oko 14 eura i otud gubitak od blizu 15 milijuna eura. Puna tri mjeseca, ustvari, premijer Plenković ne uspijeva smijeniti Franu Barbarića, predsjednika Uprave HEP-a, premda nema dileme da je on prvi među odgovornima za učinjenu štetu.
Barbarić je u travnju poslao dopis Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja u kojem je upozorio da će se pojaviti višak plina ako se ne promijeni Vladina uredba te da će HEP u tom slučaju koristiti taj plin za vlastite potrebe i da će ga prodavati na domaćem i međunarodnom tržištu. Ministar gospodarstva Davor Filipović nije reagirao na upozorenje, mada su i on i njegov državni tajnik za energetiku Ivo Milatić morali znati da uredba zabranjuje takvo raspolaganje domaćim plinom kupljenim od INA-e. Morao je to znati i Barbarić, ali ako nekim slučajem nije znao u travnju, kad je poslao obavijest ministru Filipoviću, nedvojbeno je saznao u tjednima koji su uslijedili, jer niti je HEP upotrebljavao taj plin za rad svojih postrojenja, niti ga je prodavao na tržištu. Barbarić o tome nije nikoga informirao, odnosno dosad nismo vidjeli ni jedan uvjerljiv dokaz da je ikome javio o stvaranju viškova i o tome da se plin plaćen 47 eura za megavatsat prodaje po automatizmu – radi uravnoteženja sustava – za višestruko niže iznose.
Ne treba, naravno, sasvim isključiti ni mogućnost Plenkovićevog odustajanja od izbacivanja Barbarića iz HEP-a, jer ankete pokazuju da plinska afera nije nimalo naštetila rejtingu HDZ-a
Tako je u otprilike mjesec dana prodano više od 300 tisuća megavatsati, a dvije trećine te količine kupilo je Prvo plinarsko društvo Pavla Vujnovca po prosječnoj cijeni od oko 11 eura. PPD je, naime, imao dovoljno prostora za skladištenje HEP-ovog plina, a istražitelji još utvrđuju je li se radilo o slučajnosti ili o tome da je PPD dobivao povlaštene informacije iz HEP-a. Na ovom mjestu valja spomenuti da je nedavno otkriveno kako je Tomislav Šambić, član Uprave HEP-a, prije dvije godine kupio stan u Zagrebu baš od Vujnovca po cijeni koja je bila vrlo prijateljska. Otprije su, pak, poznate dobre poslovne veze Vujnovca i Barbarića.
Tko zna koliko bi još plina bilo prodano na isti način, i koliko bi PPD još zaradio, da krajem lipnja Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) nije alarmirao Ministarstvo gospodarstva. Druga je stvar što su Filipović i Milatić, neovisno o zabludi u koju ih je bio doveo Barbarić, i bez HROTE morali znati što se događa, i što su odmah morali reagirati da se zaustavi proizvodnja gubitaka: to što nisu znali, ako nisu znali, ne može im biti uvjerljivo opravdanje. Milatić, inače, plasira svoje vino, koje proizvodi na Hvaru, preko Vujnovčevog Konzuma.
Da bi se ustanovilo tko je poslovno i politički odgovoran za HEP-ov gubitak, nije bilo potrebno više od tri dana, a Plenkoviću evo nisu dovoljna ni tri mjeseca. "Odluke ćemo donositi kad mi budemo htjeli", ponavlja premijer već danima – posljednji put u ponedjeljak – ono što je ionako razumljivo samo po sebi, ali nema odgovor na pitanje zašto oklijeva i koje mu to okolnosti trebaju za donošenje odluke. Čeka da splasne javni interes za ovu temu? Čeka da opozicija zaboravi HEP-ovu plinsku aferu, da se sve razblaži i relativizira? Elementarna politička logika nalaže da se ovakve afere razriješe i završe što prije, pogotovo u situaciji kad su izbori za najduže nekoliko mjeseci. Mora postojati vrlo ozbiljan razlog za iznevjeravanje osnovnih postulata političkog operiranja, a Plenković je političar izrazito nesklon stazama koje nisu dobro utabane.
Premijer se, prema svemu sudeći, želi riješiti Barbarića, ali boji se da to neće proći bezbolno za njega osobno i za njegovu vladu. On bi da problem s Barbarićem riješi netko drugi umjesto njega, a u ovom slučaju to mogu samo Državno odvjetništvo, koje istražuje šefa HEP-a u dva ili tri predmeta, i sudska instanca kojoj se Barbarić žalio na rješenje Državnog inspektorata po kojem mora srušiti svoju bespravno izgrađenu kuću na Hvaru. Premijeru treba kakvo-takvo formalno pokriće za smjenu ili iznuđenu ostavku Frane Barbarića i svakako želi izbjeći da ga makne zbog curenja HEP-ovih milijuna, na čemu je najviše profitirao Pavao Vujnovac, jer bi se time otvorilo pitanje odgovornosti ministra Filipovića i državnog tajnika Milatića, što bi značilo dizanje problema na još višu političku razinu.
No ključna je stvar kako će se Barbarić postaviti prema smjeni neovisno o tome kakvo će objašnjenje biti isporučeno javnost: zasad ne pokazuje da je spreman za predaju, baš naprotiv, što je najvjerojatniji Plenkovićev motiv za nelogično odgađanje obračuna. Premijer se očito nada da će se oko Barbarića stegnuti obruč i da će vrijeme učiniti da dotični shvati da mu je mirno povlačenje najpametnije što može poduzeti.
Ne treba, naravno, sasvim isključiti ni mogućnost Plenkovićevog odustajanja od izbacivanja Barbarića iz HEP-a, jer ankete pokazuju da plinska afera nije nimalo naštetila rejtingu HDZ-a. Ako bude tako, jedini zaključak koji će se moći izvući jest taj da je Andrej Plenković premijer samo do crte na kojoj počinje interesna zona Pavla Vujnovca i ljudi unutar državnog aparata i državnih firmi s kojima je razvio skladne poslovne odnose. Frane Barbarić jedan je od najistaknutijih pripadnika te družine.
