1. Annette (r: Leos Carax) – Jedan od najmračnijih i najboljih mjuzikala u povijesti žanra prvi je anglofoni film nekadašnjeg prvaka francuskog neobaroka, vizualno fascinantno, glazbeno impresivno, djelomično metatekstualno postavljeno ostvarenje snažnih emocija koje propituje granice zbilje i fikcije, ali i subverzije.
2. Rupa / Il buco (r: Michelangelo Frammartino) – Dugi kadrovi i odsustvo riječi značajke su ovog prirodoslovno-etnografskog dragulja jedinog stvarnog genija talijanske kinematografije nakon 1970-ih. Slikama posve oslonjenima na realitet postižu se transcendentni učinci i kazuje mnogo o radu i egzistenciji kroz praćenje jedne speleološke ekspedicije i jednog umirućeg starca.
3. Godine super osmice / Les années Super-8 (r: Annie Ernaux i David Ernaux-Briot) – Aktualna dobitnica Nobelove nagrade za književnost u poznoj je dobi debitirala kao filmska autorica, jednim od najboljih dokumentaraca zadnjih godina. Sa sinom je skupila obiteljske filmove iz 1970-ih i sjajnim pratećim tekstom povezala ih u izuzetnu cjelinu o kratkoj, ali emotivno nezaboravnoj povijesti vlastite male obitelji koja se raspala početkom 1980-ih. Distancirana intimnost, ali ne manje dirljiva i naposljetku potresna.
4. Nikako / Nope (r: Jordan Peele) – Vjerojatno najsporiji SF-horor u povijesti žanra djelo je najpoznatijeg afroameričkog autora današnjice, a za razliku od njegovih ranijih radova, ovaj put je riječ o cjelovito impresivnom uratku. Samosvojno ostvarenje začudne naracije i atmosfere, filmskopovijesno i multikulturalno samosvjesno, maestralno povezanih žanra i arta.
5. Sparta (r: Ulrich Seidl) – Austrijski genijalac Seidl u prošloj je godini iznjedrio dva snažna filma o dvojici braće čiji je otac starac nacističke prošlosti. "Sparta" se bavi mlađim bratom, pedofilom koji svoje čežnje zadovoljava u rumunjskoj provinciji. Protagonist iz srednjeeuropskog centra bespoštedno se kritički secira, ali ljudi s periferije ispadaju još gori, što je šokiralo vladajuću ideologiju političke korektnosti.
6. Trokut tuge / Triangle of Sadness (r: Ruben Östlund) – Svaki pravi ljevičar svisoka će se nabaciti na novi film jednog od prvaka europskog art-kina kao na reprezentanta banalne (građanske) ideologije koja sve (klase) izjednačuje bez osjećaja za finese, u ime "fikcije" o ljudskoj prirodi. Dijelom opravdane, dijelom ne, te kritike ne mogu dokinuti činjenicu da je riječ o izvanredno zabavnom te sjajno režiranom i glumljenom ostvarenju.
7. Avatar: Put vode / Avatar: The Way of Water (r: James Cameron) – Nastavak tehnički prevratničkog Avatara film je koji jednostavno obara s nogu. Vizualni stil je zadivljujući, spoj etnografske bonace i pustolovno-akcijskog vatrometa optimalan, a afirmacija individualne obitelji kao posljednjeg utočišta plemenita.
8. Afterwater (r: Dane Komljen) – Za Komljena, prvog postjugoslavenskog predstavnika tzv. slow movieja, voda je esencijalni element kao i za Camerona, samo što on svoje ideje oblikuje u kudikamo hermetičnijem modu. Drugo njegovo dugometražno ostvarenje prati ljude u trokut-odnosima usred jezerskih ambijenata, dojmljivo inzistirajući na poetičnosti iskaza.
9. Spisateljičin film / So-seol-ga-ui yeong-hwa (r: Sang-soo Hong) – Još jedan metafilmski rad jednog od prvaka južnokorejske kinematografije oslanja se, kao i obično kad je on u pitanju, na duge razgovore, montažu unutar kadra i snažne ženske likove. Sve se čini tako jednostavno, a polučuju se tako sumblimni rezultati.
10. Ratni konj / War Pony (r: Gina Gammell i Riley Keough) – Dobitnik Zlatne kamere za najbolji debi u Cannesu ne kotira naročito kod kritičara, no riječ je o još jednom svježem izdanku američki nezavisne produkcije. Dokumentaristička poetika s dodirom nadrealnog kompetentno je primijenjena na praćenje života dvojice mladih Indijanaca u rezervatu Sijuksa.
