Britanski sud IPT, koji je zaprima žalbe na rad tajnih službi, u petak je donio presudu u kojoj stoji da se prisluškivanjem od strane britanskih službi i dijeljenjem informacija s američkim službama ne krše ljudska prava. Zajedničku tužbu protiv Vladine službe za komunikacije (GCHQ) podnijele su organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava, poput Amnesty Internationala, Liberty Internationala i drugih. Prema anglosaksonskom pravnom sustavu ne postoji mogućnost žalbe na ovu presudu, pa su tako tužitelji najavili da će isti slučaj pokušati pokrenuti ispred Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Udruge civilnog društva tvrdile su kako je njihova privatna komunikacija mogla biti nadgledana od strane službe GCHQ u sklopu programa nadziranja elektronične pošte koje je otkrio Edward Snowden. Ovaj je bivši zaposlenik američke tajne službe NSA otkrio operacije poput 'Prisme', u kojoj su tajne službe nadzirale internetsku komunikaciju milijuna pojedinaca. Tužitelji su smatrali da NSA-a i GCHQ-a dijele podatke bez ikakvog odobrenja pravne ili izvršne vlasti te da je takav postupak nelegalan.
Glavni ravnatelj britanskog ureda za sigurnost i protuterorizam Charles Farr u jednom od dokumenata obrane tvrdi kako je nadzor pretraživanja i komunikacije putem Googla, Facebooka, Twittera, YouTube, kao i email pošte od strane ili prema državljanima drugih zemalja, legalno bez dobivanja pojedinačne dozvole za svaki slučaj jer je riječ o 'vanjskoj komunikaciji'.
- Vlada je uspjela izblefirati svoj put iz ovoga, povlačeći se u zatvorena saslušanja i konstantno igrajući na kartu nacionalne sigurnosti - rekla je Rachel Logan, pravna savjetnica Amnestya, komentirajući suđenje u kojem su neki dokazi bili izneseni na zatvorenim zasjedanjima na kojima tužitelji nisu mogli prisustvovati. S obzirom na to da je na kontinentu stupanj zaštite privatnosti veći nego u Britaniji, organizacije civilnog društva nadaju se drugačijoj presudi u Strasbourgu.
Dokumenti koje je javnosti otkrio Snowden pokazali su kako 90 posto ljudi čija je internetska komunikacija presretana i nadzirana od strane NSA-a nisu bili inicijalne mete prisluškivanja tajnih službi. Dakle, za devet od deset slučajeva internetskog nadziranja od strane NSA-a, nije izdana nikakva dozvola, no to tajnu službu ne sprječava da tako dobivene podatke obradi i zadrži, a ponekad i podijeli s bratskim službama u inozemstvu. Sukladno tome, čini nam se prikladnim završiti ovaj tekst rečenicom Ilije Čvorovića iz 'Balkanskog špijuna': 'Oće centrala da pogreši jednom, al ne sto puta. Slušajte druže, možda ste dobili pogrešan broj, al' ste dobili onoga kog ste tražili'.
