Na jednom Facebook-profilu objavljena je fotografija snimljena 10. veljače 2024. godine u centru Bolonje. Na njoj vidimo namrgođena i mladolika lica koja drže upaljene baklje i poziraju gledajući u objektiv. Fotografijom dominira transparent na kojem piše "Istria, Fiume, Dalmazia – terre d'Italia". U prijevodu: "Istra, Rijeka, Dalmacija – talijanske zemlje". Cijeli događaj, u kojem je glavna poruka ta da je jug Hrvatske vlasništvo Italije, organizirala je Nacionalna omladina, politički juniori vladajuće stranke Braćo Italije. Vođa povorke zove se Stefano Cavedagna. On je glasnogovornik Nacionalne omladine i šef kluba vijećnika talijanske vladajuće stranke u Bolonji. Cavedagna je na šestom mjestu liste Braćo Italije za nadolazeće evropske izbore. Galeazzo Bignami, čovjek koji je preko Facebooka podijelio ovu sliku, sa 161 tisućom pratitelja, član je iste stranke i jedan od najbližih suradnika Giorgije Meloni. I još važnije: zamjenik je ministra prometa i infrastrukture Mattea Salvinija.
U bližoj prošlosti, hrvatska vlada je diplomatskim notama i priopćenjima znala reagirati na slične političke provokacije u susjednim zemljama. Naspram njih, prizor u kojem ogranak partije koja vlada Italijom organizira profašistički dernek, uz potporu talijanskog državnog dužnosnika, doista nalikuje na prvorazredni diplomatski skandal. Izuzev bolonjskih antifašista, koji su organizirali kontraprosvjed zato što su prepoznali marš kao fašistoidni historijski revizionizam, s hrvatske strane nitko se nije oglasio. Istom su šutnjom popraćeni marševi prethodnih godina, u kojima su isti protagonisti ulicama Bolonje vucarali identičan višemetarski plakat: "Istria, Fiume, Dalmazia – terre d'Italia".
Delegacija Mosta, u sastavu Božo Petrov, Nino Raspudić i Zvonimir Troskot, otišla je u Rim na ciljani sastanak, dogovoriti savezništvo s Braćom Italije na evropskoj razini. Mostovce su doveli Hrvatski suverenisti, članovi Evropskih konzervativaca i reformista (ECR)
Može biti da tih dana i godina hrvatski diplomati u Italiji nisu čitali medije koji su pisali o navedenim događajima. Treba vidjeti hoće li štogod poduzeti nakon što smo im ih prinijeli pozornosti ovim tekstom. Od hrvatske parlamentarne desnice, kojoj je graktanje protiv unutarnjih i vanjskih ugroza jedini politički posao, ne treba očekivati ništa. Upravo suprotno. U ponešto tradicionalnom duhu, koji seže duboko u četrdesete godine 20. stoljeća, kad su ustaše originalnim fašistima predali Dalmaciju, naši desničari svrstali su se opet uz sljednike okupatora.
U prosincu 2023., manje od tri mjeseca uoči ove skandalozne bolonjske povorke, koja se uz iste poruke redovno odvija najmanje zadnjih pet godina, predvodnici Mosta i Hrvatskih suverenista, uz predstavnika Domovinskog pokreta Stjepu Bartulicu, gostovali su u Rimu na desničarskom festivalu Atreju. Festival organizira mladež i stranka Braćo Italije, koja po Italiji do danas simbolički svojata hrvatske teritorije. Nisu pritom bili samo puki sudionici rasprava o teoretskoj budućnosti međunarodnih ekstremističkih koalicija: delegacija Mosta, u sastavu Božo Petrov, Nino Raspudić i Zvonimir Troskot, onamo je otišla na ciljani sastanak, dogovoriti savezništvo s Braćom Italije na evropskoj razini. Mostovce su doveli Hrvatski suverenisti, članovi Evropskih konzervativaca i reformista (ECR), političkog kluba ekstremno desnih stranaka u Evropskom parlamentu kojim predsjeda upravo talijanska premijerka.
Sastanak je inicirao "suverenist" Marko Milanović Litre, u pratnji donedavne članice iste stranke Vesne Vučemilović. Domovinski pokret se još nije izjasnio oko toga hoće li, u slučaju ulaska u Evropski parlament, ući u ECR ili neku drugu nakupinu rubnih desničara. No zato je njihov međunarodni tajnik avangardist. Prošli tjedan pisali smo o tome kako je Bartulica povezan s mađarskim organizacijama koje sjever Hrvatske drže svojim vlasništvom i imaju drugi najveći pojedinačni udio u MOL-u, energetskoj kompaniji koja se konstantno proziva za vođenje Ine protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Sada je razvidno njegovo prijateljstvo s onima koji na isti način halapljivo gledaju na jug zemlje u kojoj je narodni poslanik. Član stranke koja je u međuvremenu ušla u Vladu polako i sigurno postaje prijatelj svim neprijateljima Hrvatske.
Fiume Italiana! – Facebook-profil Nacionalne omladine (Foto: Facebook/Nacionalna omladina)
Festival desnice na kojem su sudjelovali naši saborski zastupnici izvrsna je metafora ideologije koju zadnjih godina provodi Braćo Italije. Na međunarodnom planu, hrvatski gosti, svjetonazorski istomišljenici poput Ladislava Ilčića ili Bartulice, služe im kao saveznici u borbi protiv liberalne demokracije. Po uzoru na izvorne fašiste iz prošlosti, Hrvati su ovoj stranci na domaćem terenu često barbari koji su okupirali njihove "istočne granice". Za potrebe unutarnje mobilizacije birača, Braćo Italije sve intenzivnije prakticira protuhrvatski iredentizam. Za njegovo otvoreno manifestiranje ponajviše služi Dan sjećanja, koji se održava svakog 10. veljače. Posvećen je talijanskim žrtvama partizanske odmazde u Istri, u kojoj su poslije Drugog svjetskog rata likvidirani fašisti, njihovi suradnici, ali i nevini civili. Desničarsku talijansku vladu nije naročito briga za finese – njima su sve to nevine žrtve, štoviše "mučenici" neokaljanih ruku, žrtve "etničkog čišćenja", ponekad i "genocida" u režiji "krvoločnih" Titovih partizana. Datum obilježavanja je pritom razotkrivajući: on je izglasan u znak sjećanja na Pariški sporazum kojim su tog dana 1947. godine Talijani i službeno ostali bez sadašnjih hrvatskih krajeva. "Istra, Rijeka i Dalmacija, ni Slovenija ni Hrvatska, crvena zemljo, zemljo istarska, zemljo moja, zemljo talijanska!" stihovi su pjesme kojima brojni ogranci članova omladine Braćo Italije zadnjih godina redovno obilježavaju ovaj datum. Prije par godina njihova milanska podružnica objavila je da će se "vratiti Istri, Rijeci i Dalmaciji, Dubrovniku, Zadru i Puli", ističući da su ovi krajevi "krv i meso Italije". Uz dodatak da "70 godina jugoslavenske okupacije nije izbrisalo 2000 godina (talijanskog) identiteta. Rijeka je i dalje Italija!".
Hrvatski desničari bili su upozoreni na vrijeme.
Organizator povorke u Bolonji kojom se svojata hrvatska obala glasnogovornik je Nacionalne omladine Braćo Italije i na šestom je mjestu liste za evropske izbore. Sliku je preko Facebooka podijelio Galeazzo Bignami, jedan od najbližih suradnika Meloni
Kad su prije dvije godine iste hrvatske stranke ekstatično aplaudirale dolasku Meloni na vlast u Italiji, objavili smo tekst pod naslovom "Meloni e nostri moroni", pokazujući kako podržavaju pokret napučen fašistima što su zadnjih 30 godina simbolički i materijalno radili na prekrajanju hrvatskih granica u talijansku korist. Umjesto autorefleksije, navedeni političari sa saborske su govornice opisivali taj tekst kao očigledan primjer našeg pisanja "protiv Hrvatske". U tom "protuhrvatskom" sadržaju primijetili smo, između ostalog, da je Roberto Menia, senator i član Braćo Italije, 1991. godine išao u Beograd kako bi s režimom Slobodana Miloševića i paravojnim postrojbama dogovorio podjelu Dalmacije. Talijanski socijalni pokret (MSI), u čije je ime Menia posjetio Beograd, ista organizacija u čijoj je mladeži bila i Meloni, usred rata u Hrvatskoj primila je u Italiji "Šešeljeve četnike". Iz njihovog ureda u Trstu, u kojem je operirao i Menia, tvrdili su da iz tog grada oni "koordiniraju odnose između Srba i 300.000 dalmatinskih i istarskih prognanika".
U tekstu iz 1994. godine La Repubblica je prenijela izjavu Menie koji im je rekao kako je 1991. neimenovani pukovnik specijalne padobranske jedinice sondirao teren u Hrvatskoj i da su iz SAD-a telefonski kontaktirali "istarske imigrante" da ponude ljudstvo i oružje. Menia im je tada poručio da će ih držati u pripravnosti, ali da još nije vrijeme za akciju. Kad je Vukovar postao poprište masovnog zločina, Menia je napisao da "sada Hrvati, koji žive u kućama iz kojih su protjerali 350 tisuća Talijana, doživljavaju što su rezervirali za Talijane". "Hrvati sigurno ne bi trebali očekivati sažaljenje naših sunarodnjaka", dodao je. Deset godina kasnije, upravo je on bio jedan od pokretača Dana sjećanja, s intencijom uspostave profašističke i rasističke kulture sjećanja, u kojoj su svi Talijani bili nevine žrtve podlih Slavena. Zato su na početku dijelili zahvalnice stotinama vremešnih fašističkih vojnika i zapovjednika, među njima i ratnim zločincima, za koje je dokazano da su u ovim krajevima ubijali i mučili civile, slali ih u njemačke logore i pljačkali njihovu imovinu.
Unatoč svemu navedenom, naši parlamentarni patrioti odlučili su službeno ući u savezništvo s njima. I to u najgoroj tradiciji hrvatskih nacionalista – u Rimu. I to na događaju na kojem je jedan od govornika bio nitko drugi nego Roberto Menia. Da, isti onaj Menia koji je pripremao talijanske paravojne postrojbe 1991. godine za invaziju na Dalmaciju. I koji se verbalno popišao po žrtvama Vukovara.
Menia, međutim, nije bio eksces na festivalu Atreju. Ondje je govorio i zamjenik ministra prometa Galeazzo Bignami, isti onaj koji je u veljači 2024. objavio fotografiju iz Bolonje s transparentom "Istra, Rijeka, Dalmacija – talijanske zemlje". Pet godina ranije, Bignami je u svojstvu člana talijanskog parlamenta bio sudionik njihove povorke. Govoreći pored istog transparenta, izustio je sljedeće: "Iako je s druge strane Jadrana, to za nas ostaje Italija. Ostaje Italija unatoč operaciji deitalijanizacije koja je provedena..."
Na festivalu je govorio i predsjednik Senata Ignazio La Russa, koji je prije nekoliko godina talijanskoj javnosti priznao da posjeduje bistu Benita Mussolinija, arhitekta terora i masovnog pokolja dalmatinskog stanovništva. "Nikada je neću baciti, to je dar mog oca", poručio je La Russa, još jedan političar s neofašističkom biografijom iz redova Braćo Italije.
Pjesmica kojom Nacionalna omladina svojata Istru, Rijeku i Dalmaciju (Foto: Facebook/Nacionalna omladina)
Govorio je i Gennaro Sangiuliano, talijanski ministar kulture koji je prošli mjesec na Facebooku objavio fotografiju Giovannija Gentilea, filozofa fašizma, fašističkog političara i Mussolinijevog ministra prosvjete. Njegova obrazovna reforma u Istri bila je podloga za prisilnu talijanizaciju slavenskog stanovništva, zabranu hrvatskog i slovenskog jezika u školama, masovni progon hrvatskih učitelja i svećenika, zatvaranje više stotina hrvatskih i slovenskih škola, teško kažnjavanje djece zbog razgovora na hrvatskom jeziku... Dan poslije objave na Facebooku, u rimskoj instituciji pod upravom Ministarstva kulture ministar Sangiuliano svečano je otvorio izložbu posvećenu Gentileu. Povodom izložbe, na službenoj stranici Braćo Italije objavljeno je priopćenje u kojem su naglasili da se radi o "prikladnoj počasti velikom intelektualcu", pod obrazloženjem da se njome "slavi lik intelektualca koji je, umjesto da se otuđio od stvarnosti, odlučio imati dubok utjecaj na društvo nudeći svoje goleme intelektualne i moralne kvalitete u službi nacije i čije su misli i danas relevantne". Radi se o državnom projektu stranke Braćo Italije čiji je cilj rehabilitacija fašističkog intelektualca koji se do kraja života nije odrekao Mussolinija. Nabrojimo stoga talijanske političare, dominantno članove Braćo Italije, koji su bili službeni uzvanici ove izložbe, ali i govornici na festivalu koji su pohodili spomenuti hrvatski političari. Uz La Russu, Gentileu su se išli pokloniti Luca Ciriani, ministar za odnose s parlamentom, Federico Mollicone, predsjednik Komisije za kulturu, Franco Zaffini, senator i predsjednik Komisije za socijalna pitanja, Maurizio Gasparri, vođa grupe Forza Italia u Senatu i Alessandro Amorese, zastupnik Braćo Italije u parlamentu.
Za slučaj da članovi Mosta, Suverenista i Domovinskog pokreta kažu kako nisu išli u Rim da se sastanu s navedenim ljudima, pogledajmo tko su im bili domaćini. Suverenisti su, naime, objavili da su se mostovci i oni ondje našli s europarlamentarcima Nicolom Procaccinijem i Carlom Fidanzom. Procaccini, kojeg su Suverenisti prošle godine doveli na konferenciju u Dubrovniku, bio je svojevremeno militant Fronte mladih, političke mladeži Talijanskog socijalnog pokreta, čije je vodstvo, kako smo napisali, devedesetih planiralo oružani upad u Dalmaciju. Fidanza, drugi talijanski sudionik ovog sastanka, do danas simbolički njeguje njihov iredentizam. U veljači 2016. objavio je na Facebooku već citirane stihove "Istra, Rijeka i Dalmacija, ni Slovenija ni Hrvatska, crvena zemljo, zemljo istarska, zemljo dalmatinska i julijanska, zemljo moja, zemljo talijanska!" U veljači 2017. prisjetio se "prognanika iz najtalijanskijih zemalja, Istre, Rijeke i Dalmacije". U rujnu 2019. slavio je stotu godišnjicu okupacije Rijeke u režiji Gabriela D'Annunzija i napao hrvatsku vladu zato što je iste godine službeno prosvjedovala zbog otkrivanja D'Annunzijeve statue u Trstu.
Valja podvući: hrvatski nacionalisti druže se i kuju savezništvo s pokretom koji politički veliča originalne ideologe i provoditelje fašističkog terora u Hrvatskoj, koji su gazili hrvatske ljude, kulturu i jezik, koji su devedesetih pokušali ponoviti njihove zločinačke poduhvate, a čija mladež, vladini dužnosnici i eurozastupnici i dalje smatraju kako su "Istra, Rijeka, Dalmacija talijanske zemlje".
