Tijekom prošle godine Evropska je komisija (EK) novcem poreznih obveznika financirala razvoj i kupnju cjepiva protiv Covida-19 šest farmaceutskih kompanija, a ukupno je uloženo 2,8 milijardi eura. Unatoč tome što se radi o javnom novcu, Zajednički pregovarački tim – sedam osoba koje su pregovarale u ime 500 milijuna evropskih građana, ali njihova imena nisu poznata – potpisao je ugovore u kojima se obavezao da će ih držati u tajnosti, daleko od očiju tih istih građana čijim su novcem kupljena tada još nepostojeća cjepiva. Tek kada je britansko-švedska kompanija AstraZeneca u siječnju obznanila da će u prvom kvartalu ove godine isporučiti 60 posto manje doza nego što je bilo predviđeno, Komisija je pod pritiskom javnosti počela objavljivati ugovore, no na način da su svi bitni dijelovi u njima zacrnjeni.
Iz dva dosad objavljena ugovora, onog s njemačkom kompanijom CureVac i s AstraZenecom, ne može se, primjerice, saznati po kojoj je cijeni EK kupio cjepiva, koliko je novca isplaćeno unaprijed, ni kakav je raspored isporuke. U ugovoru s CureVacom tako se navodi da države članice shvaćaju da datumi isporuke navedeni u njemu predstavljaju "trenutnu najbolju procjenu kompanije i podložni su promjeni". Ugovor s AstraZenecom sadrži sličnu odredbu, prema kojoj će kompanija učiniti "najbolje razumne napore" da isporuči vakcine po definiranom rasporedu. Budući da su i ostale kompanije koje već imaju cjepivo suspendirale ili značajno smanjile svoje isporuke, za pretpostaviti je da i ostali ugovori sadrže jednako ili slično nedefinirane odredbe koje se tiču rokova isporuke.
Cijena proizvoda u ugovorima se pak obično smatra poslovnom tajnom čija je funkcija da kompanijama omogući da ispregovaraju za sebe što povoljnije cijene, jer kupac tako ne zna koju cijenu plaćaju ostali kupci. Informacije o ugovorima koje su procurile u medije ukazuju na to da neke kompanije mogu čak i prekinuti isporuku ako države otkriju cijene. Također, unatoč tome što se radi o humanitarnom mehanizmu za pomoć siromašnim zemljama, čak ni međunarodni projekt COVAX ne smije otkriti po kojoj je cijeni kupio cjepiva.
Ugovor s CureVacom sadrži i klauzulu koja kaže da Evropska komisija nema pravo "bez prethodnog pismenog pristanka" objaviti povjerljive informacije ili dokumente, kao i to da kompanije zadržavaju sva patentna prava na svoje proizvode, unatoč tome što su razvijana javnim novcem. Navodi se također i da kompanija ima puni imunitet u slučaju eventualnih teških nuspojava ili neefikasnosti vakcina, drugim riječima da su financijski rizici koje kompanija snosi u potpunosti anulirani, te da države koje su vakcine kupile nemaju pravo bez pristanka prodati ili donirati eventualne viškove.
Antilobistička nevladina organizacija Corporate Europe Observatory (CEO), smještena u Bruxellesu, još je sredinom rujna Generalnom sekretarijatu EK-a uputila dva zahtjeva u kojima se pozvala na evropsku legislativu koja regulira pravo na pristup informacijama. U prvom je zatražila da joj se omogući uvid u svih šest ugovora, a u drugome sve bilješke sa sastanaka i svu korespondenciju između predstavnika kompanija i Zajedničkog pregovaračkog tima, no nijedan zahtjev nije ispunjen. Dijelom i na inicijativu CEO-a, ured evropske pučke pravobraniteljice Emily O'Reilly 22. siječnja otvorio je službenu istragu o Komisijinom kršenju prava na pristup informacijama te od nje zatražio da se očituje do 11. veljače. Novosti su o ovome razgovarale s koordinatorom CEO-a Olivierom Hoedemanom, koji nam je prepričao svoju četveromjesečnu prepisku s EK-om, rekavši da je CEO početkom studenoga od Komisije dobio odgovor da "nema javnog interesa" da se ugovori objave.
Olivier Hoedeman (Foto: Screenshot)
- Komisija je ugovore odbila dati na uvid pozivajući se na "zaštitu komercijalnih interesa kompanija" unatoč tome što je evidentno postojao javni interes, naročito u siječnju, kada su proizvođači počeli kasniti s isporukom - kaže Hoedeman.
- Taj je odgovor vrlo neuobičajen jer je standardni pristup Komisije dosad uvijek bio da se ugovori daju na uvid, jer građani EU-a na to imaju pravo, sa zacrnjenim dijelovima za koje se procijeni da predstavljaju poslovne tajne. Drugi zahtjev odnosio se na bilješke sa sastanaka s predstavnicima kompanija. Tu se također dogodilo nešto s čim se još nisam susreo, naime to da Komisija uopće nije odgovorila na zahtjev, već je umjesto toga odugovlačila unedogled. Budući da se neodgovaranje na zahtjev smatra odbijanjem, što predstavlja kršenje evropskih zakona o transparentnosti, ponašanje EK-a na isti način tretira i evropska pučka pravobraniteljica - ističe Hoedeman i dodaje da je iz svega evidentno da je Komisija u ovom slučaju odlučila suspendirati legislativu o pravu na pristup informacijama.
On objašnjava i da ugovor s CureVacom zaista sadrži članak koji kaže da Komisija ništa u vezi ugovora ne smije objaviti bez odobrenja kompanije, no i da se nekoliko članaka niže nalazi i jedan koji kaže da je EU vezana Zakonom o pravu na pristup informacijama.
- Radi se dakle o nekonzistentnosti unutar samog ugovora, no takvoj koja je EK-u omogućavala da u bilo kojem trenutku ispuni svoju zakonsku obavezu u vezi transparentnosti. Komisija dakle nije imala nikakvog razloga da kompaniji dade tako sveobuhvatno pravo veta - smatra naš sugovornik.
Što se tiče transparentnosti, dodaje da je ugovor s AstraZenecom bitno drugačiji od onoga s CureVacom, jer je u njemu "potpuno jasno da EK u tom smislu ima zakonske obaveze, te da će se s kompanijom konzultirati samo oko toga koji se dijelovi mogu interpretirati kao tajni, ali ne i oko toga smije li uopće objaviti ugovor". S druge strane, ni jedan ni drugi ugovor Evropskoj uniji ne daje nikakve mehanizme, primjerice globe, kojima bi kompanije mogla prisiliti da cjepiva isporuče u konkretnim rokovima.
Uz tajnost, naš sugovornik najspornijom smatra činjenicu da Komisija, unatoč tome što je pristala preuzeti sve financijske rizike u slučaju da proizvodi ne budu dovoljno efikasni ili da dođe do ozbiljnih nuspojava, nije za sebe osigurala ama baš nikakva prava na izume, odnosno proizvode koje su kompanije razvile zahvaljujući javnom novcu. Štoviše, Hoedeman kaže da je Komisija, po svemu sudeći, potpisala ugovore u kojima svih šest kompanija ima potpunu kontrolu nad proizvodnjom cjepiva, iako je mogla tražiti da oni sadrže mogućnost da se proizvodnja ubrza tako da se, primjerice, ustupi drugim proizvođačima.
- Ovako smo potpuno u milosti ovih kompanija. Postoji i globalna dimenzija, a ta je da, unatoč tome što je predsjednica EK-a Ursula von der Leyen najavljivala kako će vakcine biti "javno dobro dostupno čitavom čovječanstvu", one evidentno ostaju vlasništvo isključivo tih šest kompanija koje jedine odlučuju tko im ima pristup. Šokantno je da ugovori sadrže i odredbe prema kojima države članice ne smiju viškove cjepiva bez dozvole ni prodati ni donirati drugim zemljama - kaže naš sugovornik.
Koalicija zemalja predvođena Južnoafričkom Republikom i Indijom već je od Svjetske trgovinske organizacije tražila da se proizvođači odreknu intelektualnog vlasništva kako bi i druge tvornice mogle proizvoditi generička cjepiva i time ubrzati procjepljivanje što većeg dijela globalne populacije. No SAD i evropske zemlje tu su inicijativu blokirali unatoč tome što se apelima pridružila i Svjetska zdravstvena organizacija.
U svom zahtjevu upućenom Evropskoj komisiji pučka pravobraniteljica zatražila je da joj se, osim ugovora, dostave i bilješke sa sastanaka i korespondencija između predstavnika farmaceutskih kompanija i Zajedničkog pregovaračkog tima, čime bi se napokon mogao saznati i identitet članova toga tima. Zasad je poznato jedino da ih je imenovalo sedam država članica – Španjolska, Italija, Njemačka, Francuska, Nizozemska, Švedska i Poljska – no ne i njihova imena i, još važnije, profesionalne kvalifikacije i afilijacije. No Hoedemanov CEO u rujnu prošle godine objavio je izvještaj u kojemu citira belgijski dnevnik Het Laatste Nieuws, koji je otkrio identitet jednog od pregovarača. Radi se o predstavniku Švedske Richardu Bergströmu, bivšem direktoru Evropske federacije farmaceutskih industrija i asocijacija, krovnom udruženju farmaceutske industrije u Evropi. Taj "dugogodišnji lobist farmaceutske industrije" u trenutku imenovanja u pregovarački tim EU-a bio je uključen u dvije kompanije koje pružaju usluge farmaceutskoj industriji, švicarskoj konzultantskoj tvrtki Hölzle Buri & Partner Consulting i također švicarskoj Pharmi CCX, što je organizacija ocijenila kao "recept za sukob interesa".
S druge strane, Evropski parlament u cijeli projekt s vakcinama bio je uključen samo u početku, i to na vrlo općoj razini, nakon čega mu je sveobuhvatna tajnost ugovora onemogućila bilo kakav uvid u proces pregovaranja. Da nije bilo tako, smatra Hoedeman, parlament je mogao na vrijeme pregovaračima ukazati na sporne dijelove ugovora pozivajući se na građane koje predstavlja, no Komisija je umjesto toga donijela "strateški potpuno promašenu odluku prema kojoj je bolje pregovarati u tajnosti". Ukoliko pravobraniteljica dobije dokumente na uvid, za što naš sugovornik vjeruje da će se dogoditi jer Komisija nema zakonsku osnovu da ih uskrati, ona će donijeti presudu o tome je li Komisija imala pravo držati ugovore u tajnosti, što će biti presedan za ubuduće.
Hoedeman za kraj napominje da, prema njegovom mišljenju, Evropska unija nije pogriješila ni što je financirala razvoj cjepiva ni što je 27 njezinih članica zajedno ušlo u pregovore zato što joj je to, barem teoretski, omogućavalo vrlo jaku pregovaračku poziciju.
- No ono što se nikako ne može opravdati jest činjenica da prema ugovorima porezni obveznici pokrivaju sve rizike kompanija, dok istovremeno nemaju nikakvu kontrolu nad proizvodnjom. Trebalo je i moglo se od farmaceutskih kompanija zahtijevati puno više, prije svega strože rokove isporuke, pravo na proizvodnju u drugim tvornicama i pravo na dostupnost cjepiva u ostatku svijeta. Umjesto toga, kompanijama je prepuštena potpuna kontrola, čime je Evropska unija sama sebi vezala ruke u svim ovim aspektima - zaključuje Olivier Hoedeman.
