Kao službeno glasilo Instituta za kozmologiju i filozofiju prirode, osnovanog prošle godine i smještenog u nedavno dovršenom Kozmološkom centru u Križevcima, počela je izlaziti Kozmologija – časopis za kozmologiju i filozofiju prirode. Kako se ističe u "Uvodniku", dva su cilja kojima se stremi izdavanjem ovakvog časopisa: istraživanje fundamentalnih pitanja svemira, odnosno prirode, i "ostvarivanje sinteze empirijskih znanosti – prvenstveno teorijske fizike – i filozofije", po uzoru na antički ideal akademije.
Časopis je organiziran u tri cjeline. Prvu čine "Znanstvena istraživanja" koja, kao što se ističe u "Uvodniku", zahtijevaju specifična znanja iz teorijske fizike. U ovome broju, to su poznavanje opće teorije relativnosti i osnove teorije polja, odnosno kvantnih polja. Druga su cjelina "Filozofski problemi", a časopis završava kratkim odjeljkom pod nazivom "Znanost i društvo". Što to filozofija prirode točno jest, kako je umrla i zašto ju je potrebno uskrisiti razlaže u drugom dijelu članak filozofa Nicholasa Maxwella, preveden i tiskan ovdje uz njegovo posebno dopuštenje.
U prvome broju najznačajnija i najzanimljivija je "Uvodna riječ redakcije". Tekst objašnjava potrebu za časopisom ovakvog profila, kritizirajući današnje uvriježene standarde tzv. "znanstvene izvrsnosti", koji uključuju hiperprodukciju radova, podređivanje znanstvenog rada interesima tržišta i skoro pa opsesivnu potrebu za brojenjem citata.
Posebno se kritizira odvajanje empirijskih znanosti od filozofije. Stječe se dojam da znanstvenici zaziru od filozofske misli, što u jednu ruku predstavlja hibris današnje dominantne (post)pozitivističke metodologije. Takvo stanje znanosti, smatraju autori, prevladava na svjetskoj razini. U nas je situacija još tužnija: znanstvena zajednica kao da se pomirila sa svojim statusom nebitne periferije, slijedeći dobro utabane puteve, dok međunarodno zapažene uspjehe naše znanstvenice i znanstvenici uglavnom postižu na stranim institucijama.
Na "Uvodnu riječ" veže se i "Manifest za uspostavu Kozmologije kao nove Filozofije Prirode", kojim započinje druga tematska cjelina. Kozmologija je obuhvatna, holistička disciplina koja je "neizostavno humanistička" jer je "spoznaja Kozmosa akt koji se neodvojivo odvija u kontekstu čovjekove historije i psihologije". Ili, kako je to lijepo opisao povjesničar David Christian u svojoj knjizi "Postanak svijeta", "danas jedan sićušni dio svemira počinje razumijevati sam sebe".
Cjelina "Filozofski problemi" sadrži i ulomak iz "Nauke logike" G. W. F. Hegela, čiji portret krasi "Uvodnu riječ", a vrijedi istaknuti i rad "O odnosu tekstualnog i duhovnog znanja u tradiciji monističkog šivizma" autora Borisa Marjanovića. O tome koliko je na Zapadu slabo zastupljena indijska (i bilo koja druga nezapadna) misao svjedoči potreba oka da stalno bježi prema dnu stranice i brojnim razjašnjenjima pojmova u fusnotama.
Opći dojam prvog izdanja Kozmologije jest da riječ o neobičnom, zahtjevnom, ali korisnom štivu. Ono nije namijenjeno ni širokoj publici ni čitanju od korica do korica. Teško je reći pretkazuje li neku novu znanstvenu paradigmu, no tekstovi neodoljivo podsjećaju na promišljanja Marcela Gleisera, brazilskog astrofizičara s američkom adresom.
On je baš ovih dana izdao najnoviju knjigu "The Dawn of a Mindful Universe: A Manifesto for Humanity’s Future", a svojedobno je držao online kurs o razvoju znanstvene misli, simpatično nazvan "Question Reality!" Utješno je i ohrabrujuće vidjeti da takva prometejska iskra tinja i u našoj maloj znanstvenoj zajednici.
