Trebalo je imati hrabrosti živjeti između dvije vatre i voditi dnevnik u kojem ključna riječ nisu ni Srbi ni Hrvati nego Čovjek; u Hrvatskoj je bilo puno Srba i Hrvata koji nisu pristali plesati nacionalno kolo, rečeno je na tribini "Dnevnik iz vremena nevremena" u zagrebačkim prostorijama SPD Privrednik, a na kojoj su govorili Lazo Starčević, autor knjige "Protiv zaborava: Dnevnički zapisi 1991–1995." i Tomislav Jakić, novinar i politički analitičar.
Lazu Starčevića, rođenog u selu Pavlovci kod Bjelovara, kao dijete su zajedno s porodicom protjerali ustaše, ali su se Starčevići nakon rata vratili. U radnom vijeku Starčević je obavljao inženjerske poslove i bio je šef pogona u Tvornici olovaka Zagreb, inicirao je brojne inovacije u proizvodnji i autor je tri patenta. Prije ovih objavljeni su mu dnevnički zapisi iz perioda 1984. do 1990. godine.
- Ovo je neobična knjiga neobičnog autora iz miljea tehničke inteligencije, čovjeka koji, kako je i napisao u knjizi, manijakalno čita. Lazo Starčević je čovjek koji želi znati, koji zna misliti i razmišljati, što je karakteristika koju mlađe generacije gube - rekao je Jakić. Naglasio je da knjiga ne spada u literaturu ni publicistiku već donosi "normalno reagiranje normalnog čovjeka u abnormalnim okolnostima".
- Lazo postavlja pitanje što će biti s njime jer je Srbin, ali ističe da u političkim okolnostima lažu jedni i drugi. Imajući osjećaj ugroženosti zbog nacionalne pripadnosti, ugrožen od hrvatskih nacionalista i HDZ-a, on je jedan od rijetkih koji 1991. piše da su u krivu bili i Srbi što će im se, kako je prorokovao, obiti o glavu - rekao je Jakić i dodao da knjiga nije frizirana već sadrži vrijedno viđenje očima sudionika. Starčević je čitao izvatke svog dnevnika, a opisao je i nepovjerenje radnika koje je kao pripadnik manjine doživljavao na poslu. Pitali smo ga otkad vodi dnevnike.
- Djed Đoko je s dva razreda osnovne pisao dnevnik, a ustaše su, prilikom protjerivanja, veći dio njegovih bilješki 1941. bacili u vatru. Ipak je sačuvao dio građe i nastavio pisati, podržavajući me u pisanju. I tako sam 70 godina pisuckao u kontinuitetu, sa sređenim zapisima od 1958. do 2020., rekao je Lazo Starčević.
