Vlažno, a važno
‘Kao što se zna, PornHub je dao Talijanima besplatni pristup porno-uradcima’, napominje Žarko Puhovski u nedavnom razgovoru o globalnoj pandemiji na lokalnoj televiziji, dok se voditelj, vidno zabavljen, smijulji. ‘To će se sad proširiti svugdje po svijetu – nije za sve dovoljno, ali nekima će olakšati…’ A kad se čak i ugledni profesor filozofije iz neke daleke istočnoevropske državice referira na veliku PornHubovu humanitarnu akciju, onda to znači da je akcija uspjela. I doista: u međuvremenu je, ubrzo nakon talijanske premijere, premium sadržaj porno-stranice postao besplatan svugdje u svijetu. Dovoljno je registrirati se, potvrditi klikom da ostajete u samoizolaciji i već ste postali dijelom zajedničke borbe protiv širenja koronavirusa: za nagradu, pored nekoliko milijuna filmova koji su i ranije bili besplatni, čekaju vas ekskluzivni naslovi PornHubovih partnera, do jučer dostupni isključivo uz mjesečnu članarinu od deset dolara. Prema statistikama koje objavljuje sama stranica, broj posjeta nakon ovog poteza ponegdje je skočio i za 60 posto. Ljudi sjede kod kuće, imaju viška vremena, nemaju kamo s rukama: samozadovoljavanje je, valjda, jedan od boljih načina da se prekrati samoizolacija. Pogotovo ako veseli mali vlažni ritual prati svijest da se svojeručno borite protiv opasne zaraze.
Stari je to, uostalom, PornHubov trik: ideja da se male vlažne rituale veže uz velika i važna pitanja. Prošle godine lansirali su ‘Najprljaviji pornić svih vremena’, upozoravajući na problem svjetskog zagađenja; nešto ranije, podijelili su naučne stipendije za proučavanje pornografije; još prije, kampanjom ‘Save the Boobs’ promicali su prevenciju raka dojke… Sa svakom novom promo-akcijom, porno-kompanija sve je simpatičnija. A kao i u svakoj promo-akciji, strategiju diktira logika tržišta. Jer PornHub je već sada jedna od najpopularnijih internetskih stranica, odmah iza digitalnih giganata poput Googlea i Facebooka. Prema relevantnim istraživanjima, posjećeniji je čak i od Netflixa, Amazona ili Wikipedije: izravnu pornografsku konkurenciju odavno je potukao. Ali njegov ključni problem je taj što golemu popularnost ne uspijeva naplatiti: sve dok je pornografija tabu-tema zaturena negdje između zgražanja i podsmijeha, oglašivači će zaobilaziti sajt, a internetske tražilice će ga ‘skrivati’ u rezultatima pretraživanja. I zato su se u PornHubu dosjetili rješenja: strpljivo mijenjaju status kompletne porno-industrije, pažljivo je gurajući prema kulturnom mainstreamu. Odatle društvena odgovornost, odatle duhovite kampanje, odatle briga za prirodu i zdravlje. Odatle napokon i ova, najnovija akcija, koja im je donijela milijune klikova, seriju pozitivnih medijskih naslova i pažnju Žarka Puhovskog. Mnogo je, međutim, zanimljivije ono što je pritom sakrila.
Na Dan žena, 8. marta – neposredno uoči otključavanja premium sadržaja – ispred montrealskog sjedišta tvrtke MindGeek, PornHubovih vlasnika, održan je veliki prosvjed u ime žrtava seksualnog zlostavljanja. Dvadeset i dvije djevojke koje su na prevaru iskoristili producenti serijala ‘Girls Do Porn’, jednog od poznatijih premium partnera, upravo su bile dobile sudsku parnicu i milijunsku odštetu, ali PornHub njihove filmove još uvijek nije uklonio sa stranice; neka je majka, godinu dana nakon što joj je 15-godišnja kći pobjegla od kuće, na sajtu pronašla desetke njenih snimaka; sličnih primjera nakupilo se dosta. Iako iz kompanije tvrde da uredno brišu sve nelegalne filmove koje posjetitelji prijave, američki novinari su brzo i lako otkrili da zaštitni softver nije teško prevariti i da je PornHub zapravo pun snimaka silovanja i zlostavljanja, maloljetničke i osvetničke pornografije. Na suđenjima, žrtve neprestano svjedoče o tome kako im je stranica upropastila živote, uništila obiteljske i prijateljske veze, odvela ih do ruba suicida. A razlog nije samo taj što firmu, evidentno, vode moralne nakaze: barem jednim dijelom, razlog i ovdje proizlazi iz jednostavne poslovne logike. Jer PornHub ne producira vlastite filmove: umjesto toga, baš poput Facebooka ili Twittera, parazitira na sadržaju korisnika i snimkama koje oni sami uploadaju. Presudna je pritom količina tih snimaka. Da bi ostao najveći, najpopularniji i najposjećeniji porno-sajt na svijetu, PornHub mora maksimalno olabaviti restrikcije: detaljna provjera svakog od dvadesetak hiljada filmova koje korisnici dnevno postavljaju na stranicu, osim što bi bila izrazito skupa i teško izvediva, tome baš i ne bi pripomogla. Ili, ukratko: ista ona logika neprestanog rasta koja PornHub gura prema medijskom mainstreamu, tjera ga i da kroz vlastite porozne filtere propušta nasilničku, zlostavljačku i nelegalnu pornografiju. Širenje snimki silovanja i pedofilije monstruozno je, ali sasvim logično naličje simpatične kompanije koja nas je, eto, odlučila malo zabaviti u danima pandemije. Samo što je to naličje ostalo skriveno pravovremeno plasiranom marketinškom akcijom.
I ukoliko nam marketinška akcija šaljivo poručuje da čak i masturbacija može biti društveno odgovoran čin, onda se zaključak nameće: pri idućem izboru onlajn partnera za samozadovoljavanje, najodgovornije je zadržati PornHub na seksualnoj distanci.
Komunisti
Ako niste sigurni gdje potrošiti onih deset dolara koje nećete dati PornHubu nakon što opet uvede mjesečnu pretplatu, evo ideje: točno toliko košta i pretplata na Means.tv, prvu antikapitalističku streaming platformu. Pokrenuli su je američki ljevičarski aktivisti Naomi Burton i Nick Hayes, u vlasništvu je radnika i ostavlja sasvim solidan prvi dojam. Dizajnirana pregledno, po uzoru na Netflix i slične sajtove, donosi video-materijal na širokoj skali aktivističkog infotainmenta: od pristupačnih komentara poznatog marksističkog ekonomista Richarda D. Wolffa, preko dokumentaraca o palestinskoj borbi u Gazi i alternativnih povijesnih lekcija do crtića ‘Wrinkles and Sprinkles’ u kojem dvije kućne mačke dijele iskustva iz prve šape o tome zašto vlasnik nije vaš prijatelj. Influencerski klipovi ljevičarskih milenijalaca djeluju, doduše, pomalo usiljeno, a kompletna je videoteka prilično skromna u usporedbi s katalozima filmova i serija kojima raspolaže korporativna konkurencija. Ali Means.tv principijelno odbija suradnju s oglašivačima i velikim kompanijama, pa će proizvodnja sadržaja u potpunosti ovisiti o broju pretplata: koliko para, toliko televizije. Umjesto završne preporuke, nekoliko prigodnih riječi Fox Newsa, medijskog bastiona američkog konzervativizma: ‘Oni žele posve ukinuti kapitalizam i privatno vlasništvo. To je sulud pokret, ali imaju podršku među mladima. Neki od njih su čak komunisti!’
Parazit
Ono što PornHub radi seksualnim radnicama i radnicima, Google radi novinarkama i novinarima: parazitira na njihovim medijskim sadržajima. ‘Poslovne prakse Googlea prouzrokovale su ozbiljnu i naglu štetu novinskom sektoru, pri čemu je ekonomska situacija izdavača i novinarskih agencija ionako fragilna’, zaključio je zato prošlog tjedna sud u Francuskoj, obrazlažući presudu kojom internetskoj kompaniji nalaže da izdavačima plati odgovarajuću kompenzaciju. Google je u međuvremenu potvrdio da se neće žaliti. A i zašto bi? Iz Velike Britanije, naime, u isto vrijeme stiže vijest o tome da su ondje prošle godine povećali zaradu na spektakularnih 1,6 milijardi funti, plativši pritom porez za trećinu manji nego godinu ranije. Oko 44 milijuna funti poreza – preciznije – otprilike je pet puta manje od profita koji su sebi zadržali Googleovi vlasnici. I zato, dok brojimo samoizolirane onlajn-dane, čekajući prve ozbiljne udare na javne financije, francuski primjer djeluje sve suvislije: zašto ne uzeti novce internetskim gigantima, koji u ovo vrijeme posluju bolje nego ikada, koristeći se pritom tuđim radom?
Ministrica
Ne znamo je li se o oporezivanju internetskih kompanija u korist medija i novinara raspravljalo i na videokonferenciji ministara kulture zemalja Evropske unije, koji je sazvala Nina Obuljen Koržinek, ali znamo što je ondje rekla potpredsjednica Evropske komisije Věra Jourová: posebno je istaknula važnost medijskog sektora i novinarskog rada u razdoblju pandemije. Ne znamo što Nina Obuljen Koržinek namjerava učiniti da osigura kvalitetan rad novinara, ali znamo da su joj samo dva dana kasnije Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske poslali neke vrlo konkretne prijedloge: od osnivanja kriznog fonda za novinarstvo, preko posebne naknade freelancerima koji masovno ostaju bez angažmana, potpore neprofitnim medijima i uvođenja obaveze vlasnicima komercijalnih medija koji primaju državnu potporu da zadrže sve radnike i honorarce pa do dugoročnog osnivanja javnog fonda za financiranje novinarstva. ‘Gubitak radnih mjesta i smanjenja plaća već su počela’, upozoravaju iz Sindikata i Društva, navodeći da je već više od četvrtine slobodnih novinara ostalo bez bilo kakvog angažmana, da su otkazane honorarne suradnje na HRT-u, u Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, da su prepolovljene plaće u Glasu Istre, da su smanjena primanja u Novom listu…
‘U ovoj izvanrednoj situaciji profesionalno novinarstvo, pošteno novinarstvo, medijska pismenost i transparentnost najbolji su odgovor na dezinformacije’, poručuju ministrici. ‘Ovim vas putem molimo da nam dopustite da obavljamo svoj posao, odgovorno i kritično, hrabro i neovisno. Bez adekvatnih javnih potpora i dugotrajnih mjera koje će ublažiti negativne posljedice ove krize to ne možemo.’
Ne znamo planira li Nina Obuljen Koržinek napokon poslušati one koji o novinarstvu znaju ponešto više od nje. Ali znamo kakvu je medijsku politiku do sada vodila, pa nekako sumnjamo.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
