Da je rad na određeno vrijeme u nas prije pravilo nego iznimka govori i podatak da je Hrvatska prema sklapanju takvih ugovora već dugo u samom vrhu Europske unije. Otkrivaju nam to i podaci iz istraživanja "Iskustvo rada na određeno u Hrvatskoj" koje je proveo zagrebački Institut za društvena istraživanja (IDI) u suradnji sa Savezom samostalnih sindikata Hrvatske. Tako je među novozaposlenim osobama koje su 2004. bile prijavljene na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) na određeno bilo zaposleno njih 83 posto, dok je ta brojka 2019. iznosila čak 88 posto. Istraživanje pod vodstvom Tea Matkovića, višeg znanstvenog suradnika s IDI-ja, provedeno je lani u lipnju i srpnju modelom osobnog intervjua na kućnoj adresi na uzorku od tisuću sudionika. U segmentu istraživanja koje je tematiziralo rad na određeno, a odnosi se na osobe s iskustvom rada starije od 18 i mlađe od 65 godina, sudjelovale su ukupno 764 osobe, od čega je njih 368 ili 48 posto imalo iskustvo rada na određeno, dok je njih 88 ili 13 posto radilo na određeno u vrijeme istraživanja.

Jelena Ostojić, asistentica na Odsjeku za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta i jedna od autorica istraživanja, istaknula je za Novosti da je i prema udjelima privremene zaposlenosti – studentski rad, autorski ili ugovor o djelu, poljoprivredni vaučeri, neformalna zaposlenost, inače kategoriji malo široj od rada na određeno, Hrvatska jedna od vodećih zemalja u EU-u. Hrvatska već godinama prednjači i prema udjelu kratkotrajnih ugovora na određeno koji traju manje od tri mjeseca, što se smatra izrazito nesigurnim, dakle prekarnim oblikom rada.

- Otprilike svaka peta zaposlena osoba u Hrvatskoj radi privremeno, a među privremeno zaposlenima svaka treća ima ugovor kraći od tri mjeseca. Tako kratki ugovori o radu predstavljali bi manji problem da su tranzicije iz ugovora na određeno u one na neodređeno česte, ali to nije slučaj. Kratkoročni ugovori se često sukcesivno obnavljaju, što zaposlenost čini dodatno nesigurnom, a tek svaka deseta osoba prelazi na ugovore na neodređeno vrijeme. Da je riječ o nesigurnoj i na takav način i prepoznatoj poziciji na tržištu rada govori i podatak o tome da prema anketi o radnoj snazi, gotovo 90 posto svih zaposlenih privremeno radi na ovaj način zato što ne može pronaći stalni posao - govori Ostojić za Novosti.

Istraživačicu Katarinu Jaklin s IDI-ja pitali smo kakve su socio-demografske karakteristike zaposlenih na određeno i kakav je pritom generacijski saldo. Otkriva nam da se stupanj obrazovanja pokazao kao značajna odrednica pozitivnih, odnosno negativnih ishoda rada na određeno. Osobe s nižim stupnjem postignutog obrazovanja, posebno one bez završene srednje škole, rjeđe imaju ili procjenjuju pozitivne ishode, odnosno prelazak na stalni posao i rad na neodređeno.

- Saznali smo da možemo pratiti gotovo linearno smanjivanje udjela onih koji u svom radnom iskustvu nisu radili na određeno. Kod sudionika koji su počeli raditi prije 1980-ih njih 85 posto nije nikad radilo na određeno. Taj udio se postupno smanjuje, a nakon 1996. vidimo prekretnicu, kad je već više od polovice sudionika barem jednom radilo ili trenutno radi na određeno. U generaciji koja je najrecentnije izašla na tržište rada, u vrijeme izražene ekspanzije rada na određeno, odnosno od 2015. nadalje, te je i najmanje vremena provela u radnim odnosima, tek njih 23 posto nije imalo iskustvo rada na određeno. Možemo reći da se situacija gotovo izvrnula u odnosu na one koji su na tržište rada izašli prije 1980-ih - kaže za Novosti Jaklin.

Osim što je rad na određeno široko rasprostranjen u različitim sektorima i zanimanjima, on je prisutan i među svim kategorijama radnika.

- Njime su najviše pogođeni mlađi radnici, što je posljedica novih praksi u zapošljavanju: prema podacima HZZ-a, devet od deset izlazaka iz evidencije nezaposlenih na temelju novog zapošljavanja otpada na zapošljavanje kroz ugovor na određeno. Kao što je to slučaj i kod drugih nesigurnijih oblika rada, u zapošljavanju na određeno zastupljenije su žene - ističe Sunčica Brnardić iz SSSH-a.

Na određeno se (naj)češće radi u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima, građevinarstvu i trgovini, djelatnostima pružanja smještaja i pripreme i usluživanja hrane te kod poslodavaca bez organiziranih sindikata i kolektivnih ugovora.

- Svakako najzanimljivijim ocijenila bih izjašnjavanje ispitanika o razlozima zapošljavanja na određeno. Pokazalo se da se premoćan broj ugovora o radu na određeno sklapa samo kako bi se radnika "isprobalo", što je zapravo protivno svrsi tog instituta i za što je predviđen institut probnog rada na ugovoru na neodređeno vrijeme. Stoga smatramo da bi u svjetlu nadolazećih izmjena Zakona o radu trebalo razmisliti i o puno užem definiranju razloga za koje se ugovor na određeno vrijeme uopće može sklopiti - smatra Brnardić.

Istraživanje je pokazalo da su poslodavci zaposlili 38 posto osoba na određeno kako bi "procijenili" žele li ih zaposliti i na neodređeno. Istraživanje je pokušalo doći i do rezultata jesu li zaposleni na određeno diskriminirani na svojim radnim mjestima s obzirom na to da Zakon o radu (ZOR) definira jednake uvjete rada za obje skupine zaposlenih. Čini se da postojeći mehanizmi takvu jednakost ne omogućavaju jer je gotovo polovica sudionika u istraživanju s iskustvom rada na određeno u posljednjih pet godina doživjela barem jedan od oblika nejednakog postupanja u odnosu na svoje stalno zaposlene kolegice i kolege: gotovo četvrtina nije imala jednaku plaću, malo više od petine nije moglo jednako upravljati radnim vremenom, a nešto manje od petine nije moglo ostvariti jednako pravo na bolovanje.

No kakva je budućnost rada na određeno?

- Nezahvalno je govoriti o budućnosti takvog rada jer smo u jeku korona-krize vidjeli smanjivanje udjela zaposlenih na određeno, no ne kao pozitivnu situaciju na tržištu rada, već zbog toga što su zaposleni na određeno bili prvi otpušteni – nisu im produženi ugovori, ili zato što je tijekom posljednje dvije sezone zaposleno manje sezonskih radnica i radnika nego inače. Budućnost rada na određeno ovisi i o izmjenama ZOR-a koje su u tijeku, a jasno je iz ovih podataka da postojeći zakonski okvir niti osigurava iznimnost takvog rada niti se poštuju pravila o jednakim uvjetima rada zaposlenih na određeno i neodređeno - kaže Jaklin.

Da je kvalitetno radno zakonodavstvo koje razumije ulogu zaštite položaja radnika u odnosu na poslodavca ključ za suzbijanje rada na određeno kao pravila igre, slaže se i sindikalistkinja Brnardić. Trebalo bi, zaključuje, razmisliti o omogućavanju efikasnije sudske zaštite propisivanjem prebacivanja tereta dokazivanja zakonitog sklapanja takvog ugovora na poslodavce, ali i financijskim mehanizmima, primjerice propisivanjem otpremnine kao što je to slučaj u Sloveniji. O takvim rješenjima pozitivno su se izjasnili i ispitanici u istraživanju. Krajnje je vrijeme da se Hrvatska ugleda na recentne reforme radnog zakonodavstva u drugim zemljama EU-a i da se ugovori na određeno počnu koristiti doista u svrhe za koje su namijenjeni.