Na portalu Politico prije nekoliko dana objavljen je komentar Pedra Marquesa, evropskog parlamentarca iz Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D) i potpredsjednika S&D-ove parlamentarne skupine, zaduženog za Novi zeleni dogovor. Marques apelira na evropske institucije da se ugledaju na vladu Sjedinjenih Država kada je u pitanju način na koji će se distribuirati novac iz 750 milijardi eura teškog paketa za oporavak od posljedica korona-krize. Kao predstavnik druge najveće grupacije u Evropskom parlamentu, Marques smatra da je evropski plan ambiciozan i da ta odluka predstavlja "historijski trenutak" te da je s iznosom ekvivalentnim devet posto evropskog BDP-a paket usporediv s inicijalnim planom američke vlade. No tu "sve povoljne usporedbe prestaju", piše Marques dalje, ne samo zato što je vlada američkog predsjednika Joea Bidena u međuvremenu utrostručila federalnu podršku ekonomiji u odnosu na evropsku, već i zato što je američki plan zamišljen tako da će "puno brže nego onaj evropski imati učinke na realnu ekonomiju".
Autor se naročito fokusira na činjenicu da će se u američkom slučaju dobar dio pomoći realizirati u formi direktnih uplata domaćinstvima, pa će svaka odrasla osoba dobiti ček od 1.400 dolara, što će biti treća takva uplata od početka pandemije. S druge strane, piše Marques, u Evropi su direktne uplate građanima i dalje svojevrstan tabu, a sam plan dizajniran je tako da onemogućava da se novac "čim prije počne trošiti na terenu, tamo gdje je najpotrebniji". Kao rezultat toga OECD procjenjuje da će američke mjere tamošnji BDP u narednih 12 mjeseci podignuti za 3,8 posto, dok se učinak evropskog paketa procjenjuje na između pola i jedan posto BDP-a. Da stvar bude gora, sve projekcije upućuju na to da ni sam iznos paketa neće biti dovoljan da ekonomiju izvuče iz krize. Zbog toga Europska unija, smatra Marques, treba poslati snažnu poruku članicama da moraju nastaviti pomagati svojim ekonomijama, no i prije toga iznaći način da svakom roditelju, nezaposlenoj i starijoj osobi isplati 1.000 eura.
"To neće biti čarobno rješenje, ali će za ekonomiju predstavljati toliko potrebnu injekciju, no samo ako je EU u stanju prevazići taj tabu", zaključio je evropski parlamentarac.
Gotovo isti dan njemački Federalni ustavni sud donio je odluku kojom se privremeno obustavlja ratifikacija plana oporavka dok se ne razriješe određeni pravni problemi. Nešto ranije oba doma njemačkog parlamenta podržala su zakon o ratifikaciji, no pet neimenovanih pojedinaca, po svoj prilici članova ekstremno desne Alternative za Njemačku, u međuvremenu su podnijeli ustavnu tužbu, pa je njemačka ratifikacija, a time i implementacija paketa pomoći privremeno stavljena na čekanje. Istovremeno, europski mediji ovih dana upozoravaju da je pandemija stvorila čitavu novu klasu siromašnih, među kojima su u naročito teškom položaju mladi.
I dok se Evropa, kolijevka socijalne države, hrva s tabuima i ustavnim tužbama u doba najveće ekonomske krize od Drugog svjetskog rata, neoliberalna Amerika donosi plan oporavka koji se najvećim dijelom temelji upravo na socijalnim transferima. Američka vlada upravo je dovršila zakon o pomoći težak 1,9 bilijuna dolara. Jedan od ciljeva je smanjenje ekonomske nejednakosti nizom direktnih mjera za pomoć siromašnim kućanstvima, pripadnicima manjina, roditeljima s malom djecom i studentima. Iako Bidenov plan nema namjeru zahvatiti dublje u strukturu ekonomskog sustava, najveća državna ekonomska intervencija nakon Rooseveltovog New Deala 1930-ih ipak se, u kontekstu ukorijenjene neoliberalne dogme, smatra bitnim pomakom u načinu na koji američko društvo danas razmišlja o javnim politikama. Američki ekonomski nobelovac Paul Krugman u nedavnom je komentaru u New York Timesu stoga napisao da je ovim planom "era prema kojoj je velika država stvar prošlosti gotova", no i da taj plan svakako ne predstavlja "povratak socijalne države". Ipak, prema mišljenju evropskog parlamentarca Pedra Marquesa, čak i takav američki plan socijalniji je od onog u EU-u.
