Europski odbor za sistemski rizik upozorio je sredinom ovog mjeseca da bi daljnji rast cijena nekretnina u Hrvatskoj mogao dovesti do kraha tržišta nekretnina, za što je odgovorna i država politikom subvencioniranih kredita koji potiču zaduživanje građana. Saborski klub lijevo-zelenog bloka podsjetio je pritom da državno subvencioniranje stambenih kredita putem Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) koje traje od 2017. upravo izravno potiče rast cijena nekretnina, a subvencije se zapravo prelijevaju u profit banaka. Problem je i što subvencije mogu koristiti isključivo kreditno sposobni građani pa tridesetogodišnjaci i dalje žive s roditeljima.
Iva Marčetić, arhitektica i aktivistkinja udruge Pravo na grad, autorica knjige "Stambene politike u službi društvenih i prostornih (ne)jednakosti" u razgovoru za Novosti kazala je da nije financijska stručnjakinja pa ne bi direktno mogla odgovoriti na pitanje zbog čega rastu cijene nekretnina, ali dodaje da je porazna činjenica kako je program subvencije kredita, koji ne pridonosi priuštivosti stanovanja, jedini program koji vlada nudi za rješavanje stambenog pitanja.
- Osim što subvencije kredita ne pomažu u rješavanju stambenog pitanja, već se onima koji ulaze u tu mjeru kroz zaduživanje obećava pomoć, pitanje je što će biti kada ta pomoć istekne, odnosno kada prođe rok od pet ili sedam godina kao period u kojem vlada plaća određeni postotak rate kredita, dok svi ostali koji žele kupiti stan plaćaju skuplju cijenu kvadrata. Subvencije kredita su utjecale da rast cijena nekretnina u jednom periodu kod nas bude viši nego što je prosjek EU-a, ali programe tog tipa nismo mi izmislili, oni su prisutni u ostalim europskim državama i štetni su. U uvjetima porasta cijene nekretnina zbog različitih faktora, pretpostavljam da je namjera iz EU-a bila da se upozori kako barem državne mjere ne bi trebale pridonositi daljnjem rastu cijena nekretnina – kaže Marčetić. Problem je dakako što ne postoji stambena strategija.
- Potreban je kompletan zaokret u stambenoj politici. Javna sredstva koja smo do sada ulagali u kratkoročne mjere, trebala bi se usmjeriti na utrživije programe kao što su gradnja i kupovina stanova. To bi onda bili stanovi za javni najam u kojima bi se moglo sigurno i priuštivo stanovati. Kada bismo povećali javni fond stanova za najam, mogli bismo do neke mjere kontrolirati tržište na način da imamo alternativu skupim tržišnim cijenama – kaže naša sugovornica.
Dodaje da je cijeli proces strategije trebalo voditi Ministarstvo graditeljstva koje se uporno uspostavlja kao akter u stambenoj politici, dok su stambeni odnosi ipak puno više od gradnje.
- Ne mislim da nam je nužno izrađivanje još jedne strategije. Nama je nužno uređivanje stambenih odnosa i zaokret politike u smislu usmjeravanja javnih sredstava u održivije stambene modele, ali i regulacija tržišta najma što nije dosad razmatrano kao dio stambene politike. Primjerice, mi imamo Zakon o najmu stanova još iz 1990-ih, nemamo regulirane najamne odnose, što nas sprečava za krenemo u razvoj suvremenijih modela stambenog zbrinjavanja – sumira Marčetić.
Zaključno, slaba je i nikakva volja vladajućih za uređivanje stambene politike. Sve što je HDZ napravio svodi se na kratkoročne mjere kreditnog zaduživanja, koje ulaze u novi krug početkom marta. To pokazuje da ako hoćemo dobiti pomoć, moramo se zadužiti u bankama i kupiti stan. Kao što kaže naša sugovornica, tek treba vidjeti što će se dogoditi kada se ispuše nekretninski balon, cijene padnu i kada podignuti krediti ne budu u korelaciji s vrijednosti nekretnine.
