Godina je 1971., New York. Nekoliko tjedana uoči otvorenja u muzeju Guggenheim, izložba pionirskog umjetnika institucionalne kritike Hansa Haackea naglo je otkazana. Vodstvo muzeja je, naime, otkrilo da Haacke uz podršku kustosa Edwarda Frya namjerava izložiti 146 fotografija pretežito stambenih zgrada na Manhattanu u vlasništvu notornog investitora Harryja Shapolskog. Temeljen na opsežnom istraživanju, Haackeov rad uključivao je dokumentaciju koja ukazuje na zakonske malverzacije koje je Shapolskom pravosudni sustav popustljivo opraštao. Rad umjetnika koji je 1965. u New York doselio iz rodnoga Kölna Guggenheimova je uprava ocijenila nepriličnim, a Fryu uručila otkaz.
Godina je 1980., Zagreb. Na samom početku godine, u Galeriji suvremene umjetnosti, današnjem Muzeju suvremene umjetnosti, otvara se Haackeova izložba, a umjetnik prvi put sa svojim radovima stiže u Zagreb. Nekoliko mjeseci ranije, GSU je zatražio od Haackea novi rad za zagrebačko predstavljanje. Međutim, kako je Haackeu kontekst primarno polje djelovanja, umjetnik odgovara: "Budući da ne govorim i ne čitam hrvatski, a ne poznajem dovoljno ni društveno-političku situaciju u Jugoslaviji – ne mogu izvesti poseban rad za ovu izložbu u Zagrebu, kao što sam drugdje izveo radove primjerene specifičnim okolnostima."
Njegove su riječi, naizgled paradoksalno, postale upravo to – novi rad. Izložene su u formi teksta otisnutog na zrcalo, a isti citat je poput prologa otvorio i prateći katalog. Iz prvotne nemogućnosti stvorila se nova mogućnost promišljanja kako iščitati kontekst, što u njemu tražiti. Također, ako to ne može Haacke, tko u lokalnoj sredini može?
Godina je 2023., Zagreb. Sredinom rujna u MSU-u se uz kustosku podršku Leile Topić otvara izložba koja kao ishodišnu referencu uzima Haackeove riječi "Ne mogu izvesti poseban rad za ovu izložbu". Kustoski kolektiv BLOK, pozvan da u okviru MSU-ove programske linije "Okidači" odabere rad iz muzejskog fundusa reinterpretirajući ga i postavljajući u dijalog sa suvremenošću, opredjeljuje se za 43 godine staru Haackeovu tvrdnju. Slijedeći umjetnikovu metodu, uz originalni Haackeov zagrebački rad izložena je prateća dokumentacija te još jedan njegov rad, "Tiffany Cares" iz 1978., ironičan komentar na reklamu kojom je ova njujorška draguljarska kuća pokušala opravdati gomilanje kapitala kao socijalnu zadaću u korist stotina radnika.
"9.240.000 nezaposlenih u SAD-u zahtijeva trenutno stvaranje novih milijunaša", zapisao je Haacke pored promotivnog teksta. Upravo kroz prizmu radništva i socijalnog standarda BLOK otvara ulazak Haackeovog rada u suvremeni lokalni kontekst. Postavljanjem pitanja o (ne)mogućnosti rada, artikuliranog ishodišnom Haackeovom rečenicom sadržanom i u naslovu BLOK-ove izložbe, otvara se pitanje što (umjetnički) rad i proizvodnja podrazumijevaju danas, u kojim se uvjetima odvijaju i po kojoj cijeni.
Obilježeno teretom prekarnosti, nesigurnim uvjetima i nedostatkom strukturirane i djelotvorne mreže podrške, umjetničko djelovanje, kao i dobar dio poslova u kulturi uopće, na prvoj je liniji stradanja. Ne iznenađuje stoga da BLOK, jedan od najglasnijih aktera nezavisne scene, intenciju svoje izložbe odlučuje usmjeriti prema artikulaciji konkretnih odgovora.
Naime, konstitutivni dio izložbe čini katedra i auditorij postavljen za tribinu planiranu krajem rujna, na kojoj će se, između ostalog, raspravljati o inicijativi Za K.R.U.H. i publikaciji "Kodeks prakse: Za pošteno plaćeni rad u kulturi" te mogućnostima da MSU kao centralna nacionalna institucija suvremenu umjetnost usvoji njezine smjernice. I sam suočen s krupnim problemima unutar kuće – među kojima su urušavanje panela s pročelja zgrade nakon srpanjske oluje i odlazak Zdenke Badovinac s ravnateljske pozicije usred mandata najrecentniji – MSU je, čini se, primoran iznaći odgovore i redefinirati vlastite (ne)mogućnosti rada.
