U 14 od 25 opština u Crnoj Gori, što je 64 odsto od ukupnog broja birača u zemlji, održani su 23. oktobra lokalni izbori. Ukratko, rezultati su pokazali da je DPS počeo da gubi i lokalnu vlast. Posebno bolan je gubitak Podgorice, gdje su 24 godine na vlasti. Sa svojim partnerima osvojili su najviše mandata – 24, odnosno 38 odsto, ali s obzirom na to da im je koalicioni potencijal istrošen, na tom broju mandata i ostaju. Kao pobjednik izbora, sa akcentom na Podgoricu, profilisala se lista "Evropa sad", koja je formirana nepuna četiri mjeseca pred lokalne izbore. Listu je vukao dvojac Milojko Spajić – Jakov Milatović, a ovog drugog mnogi već vide kao prvog čovjeka Podgorice. Ovaj dvojac poznat je i kao ministarski dvojac u vladi Zdravka Krivokapića. Lista je u Podgorici osvojila nešto više od 21 odsto glasova i prvi su ispod DPS-a. Kao takvi vuku sa i za sobom sve ostale – prorusku i prosrpsku Demokratsku frontu Andrije Mandića, pokret URA Dritana Abazovića i ostale. Za novinara i pisca Branu Mandića izbori su nastavak propadanja DPS-a, "partije koja nikako da se otrese oronulog lidera koji sve više smeta i koluta očima u trenucima kad narod želi nasmijana mlada lica sa novim parolama." On podsjeća da je i Milo Đukanović došao na vlast prije više od tri decenije na krilima svoje mladosti. Sad je gubi od sličnih sebi.
- Riječ je o pragmatičnim japijima koji su izgleda prozreli identitetsku klackalicu, pa iako nominalno dolaze iz takozvanog prosrpskog bloka i pokojne "apostolske vlade" Zdravka Krivokapića, lagodno plešu na društvenim mrežama uz crnogorske pjesme, mašu crvenom zastavom i mahom pričaju o platama koje su povećali dok su bili ministri - objašnjava Mandić.
Za DPS, koji se predstavlja zaštitarima "crnogorske nacionalne blaženosti i lovcima na vještice i izdajnike u našim redovima", kaže da postaju šampioni banalnosti, "umotani u zastavu, bojovnici sa plej-listom neslušljivih domoljubnih hitova koji se štancuju po matrici – Crna Goro, kućo stara, kapljo vode, nedamo te, do slobode, i tako dalje". Mandić naglašava da "takav agitprop prosto više ne može da pobijedi izbore". Osim DPS-a, i Abazovićev pokret URA doživio je slabiji rezultat u odnosu na parlamentarne izbore. Dio glasača odlučio je da mu okrene leđa zbog rušenja Krivokapićeve "svetosavske" vlade, ali i šurovanja sa DPS-om, koji su podržavali njegovu manjinsku vladu. Kao najstabilnija politička opcija, sa redovnim prilivom glasova, profiliše se proruski i prosrpski DF. Baš zato Mandić ističe da nema razloga za nekim ohrabrenjem.
- Naročito kad su kozaci iz DF-a stabilni u glasačkom tijelu, sa velikim potencijalom da unerede politički dogovor, da blokiraju napredak, pa još i stignu da skoknu do Aleksandra Vučića na čestit badnjak ili krsnu slavu. Ali čak su i oni u kampanji pokazali zrno pameti i izbacili u prvi plan ljekarku, pulmologa, bivšu ministarku zdravlja koja šatro svira klavir u cringe reklami za bolje sjutra. Ta bestidna grupa političkih štetočina sa kojima Zapad ne želi da komunicira ipak preživljava, i dok je tako sve je moguće, a Crna Gora plaća danak njihove neupitne popularnosti koja je sa 18 odsto glasova u Podgorici ipak prevelika - dodaje Mandić.
DPS i DF kao dvije krajnosti spojile su se u Budvi. Mandić ističe da je tokom skoro trodecenijske vlasti DPS-a taj grad "postao inkubator prljavog novca i građevinske mafije", da bi sasvim očišćen od političkog sadržaja i civilne savjesti, "danas postao tvrdo uporište neočetnika iz DF-a, kriminogenih likova koji svakako drže vezu sa Srbijom, i to onom najgorom. Što se zakuvalo, sad se kusa, a ukus nije prijatan", zaključuje naš sagovornik. Situacija je trenutno takva da će URA, koja i dalje ima predsjednika vlade, biti tek rupa za popunjavanje praznina u lokalnim vlastima, posebno u Podgorici, a da pokret "Evropa sad" nema ni jednog poslanika u republičkom parlamentu, kao i da najviše poslanika u republičkom i lokalnom parlamentu Podgorice ima DPS, a nema vlast. U pokretu "Evropa sad" nadaju se brzim izborima kako bi kapitalizirali rezultat sa lokalnih. Ali odluka je najmanje na njima.
