U prosincu 2006. Tomislav Jonjić napisao je tekst u časopisu Politički zatvorenik o temi imenovanja ulica u Hrvatskoj. ‘Da 1990. nismo raskinuli s jugoslavenskom i komunističkom duhovnom baštinom, ništa zornije ne govori od toga da mnoštvo onih koji su zadužili ovaj narod ni danas nema ulice u hrvatskim gradovima’, poručio je Jonjić, navodeći, među ostalim, kao osobe nad kojima je u Zagrebu počinjena nepravda Filipa Lukasa, Milana pl. Šufflaya, te Milu Budaka. Umjesto hrvatskih intelektualaca, napisao je Jonjić, na tablama su se od 1945. počeli kočoperiti ‘nekakvi bravari, kokošari, sitni lupeži i beznačajnici prepoznatljivi samo po tome što su bespogovorno slušali naloge iz Moskve i Beograda.’
Desetak godina nakon ispisivanja citiranih redaka, Jonjić je dobio priliku u Zagrebu nešto poduzeti po tom pitanju, kao član gradske Skupštine i Odbora za imenovanje ulica, te jedan od isturenih ideologa liste Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića. Njegovo zdvajanje da Grad Zagreb, među inima, još nema ulicu Mile Budaka, međutim, još će neko vrijeme ostati u domeni žudnji. Zasad je, naime, riječ o čišćenju antifašističkih simbola iz zagrebačkog javnog prostora. Nakon Trga maršala Tita, javnost danima licitira s imenima drugih ulica koja nerviraju revizioniste u gradskoj vlasti. Rada Borić, zastupnica Nove ljevice i jedina u Odboru koja je glasala protiv micanja Titova imena, očekuje da će ovaj Odbor ‘po hitnom postupku’ promijeniti imena ulica i trgova i drugih antifašista, kojih je ionako ostalo u malome broju. Uvjerena je pritom da se neće stati samo na simboličkom dokidanju antifašizma.
- Dao je to na znanje i Tomislav Jonjić – valja iz Ustava izbrisati antifašističko nasljeđe Hrvatske i otvoriti put ustavnom legitimiranju NDH - poručila je članica Nove ljevice. Iako zasad, pored ulica Tomáša Masaryka i Vladimira Ranogajca, nisu poznate druge mete liste Brune Esih, biografije pojedinaca poput Jonjića ilustrativan su pokazatelj ideološke pozadine ove političke stranke. Ona se temelji na ukidanju partizanskog pokreta antifašizma, a slavljenju ustaškog pokreta fašističke konotacije. Kao glavni urednik filoustaškog Političkog zatvorenika, Jonjić je godinama pisao i amenovao tuđe tekstove u kojima se ustaški rukovodioci, ustaški pokret i sama NDH ‘čiste’ od fašizma, a njihova kvislinška narav svodi na historijsku nuždu. Osim što ustaše naziva braniteljima i junacima, Pavelićevo potpisivanje Rimskih ugovora i otpisivanje Dalmacije, ovaj ideolog proglašava ‘žrtvom za Hrvatsku’.
Ipak, po svemu dosad objavljenom, prioritet u novim imenovanjima bi mogli imati međuratni hrvatski ideolozi, koji su na razne načine inspirirali hrvatske fašiste iz NDH. Hasanbegović je već obećao ulicu Josipa Franka, pravaškog radikala koji ima posebno mjesto u inspiraciji ustaškog pokreta. Tu je i već spomenuti Filip Lukas, dugogodišnji predsjednik Matice hrvatske, osuđen na smrt nakon Drugog svjetskog rata, kojeg je nedavno rehabilitirao sud na zahtjev udruge U ime obitelji.
Kako smo već pisali, Lukas je bio jedan od gorljivijih propagatora ustaškog režima. Od Pavelića je zahtijevao zgradu u dotadašnjem vlasništvu Židova, dok je od drugog ustaškog funkcionera osobno tražio prepisivanje tiskare za Matičina izdanja, zaprijetivši mu logorom u slučaju da to ne učini dobrovoljno. Jednom prilikom, bio je jedini koji je glasao protiv zadržavanja profesora židovskog porijekla na Sveučilištu.
Lukasovo ime u Hrvatskoj trenutno stoji na jednoj osnovnoj školi i nekoliko ulica, među ostalim i u zagrebačkoj Ivanjoj Reci, gdje je 1993. godine posmicano 38 naziva, od Nikole Tesle, žrtava fašističkog terora do Vladimira Nazora. Rada Borić kaže da će, pored otpora ovakvoj reviziji, predložiti i povrat nasilno izbrisanih imena u zadnjih 25 godina.
