Predsjednica argentinskoga Senata i također potpredsjednica države Victoria Villarruel prošle je srijede, 12. lipnja, dala, kaže, odlučujući glas za "Argentince koji pate, koji čekaju, koji ne vole vidjeti svoju djecu kako napuštaju zemlju". Javier Milei, ultraliberalni predsjednik Argentine, postigao je tako velik uspjeh u Senatu u kojem njegova stranka ima samo sedam od 72 senatora i uspio izglasati, bar u početnoj fazi, bar jedan zakonski nacrt: to mu je prvi uspjeh u ovih šest mjeseci otkako je na vlasti, jer ima manjinu u oba doma Kongresa. Senat je, naime, izglasao njegov projekt reformi, kritiziran i osporavan u javnosti, nakon cijelog dana obilježenog javnim demonstracijama i nemirima u kojima je ozlijeđeno desetak ljudi.
Nasilje na ulicama počelo je kad su demonstranti pokušali probiti sigurnosni kordon oko Zastupničkoga doma. Sedam osoba, od kojih je pet zastupnika opozicijskih stranka, primljeno je u bolnicu nakon što ih je policija pošpricala suzavcem, a deseci drugih zatrovani udisanjem nadražujućeg plina zbrinuti su na licu mjesta. Paljeni su automobili, a policija je odgovorila pucanjem gumenim mecima i vodenim topovima. Barem je deset osoba uhapšeno, a ranjeno je devet policajaca. Policija je tek navečer uspjela preuzeti kontrolu na ulicama. Predsjedništvo Argentine osudilo je "terorističke grupe koje su s pomoću štapova, kamenja, čak i granata, pokušale izvesti državni udar". Milei, naime, smatra da su svi oni koji se protive njegovoj politici komunisti ili teroristi, a najčešće oboje.
Senatori su raspravljali i izglasali novu verziju nacrta zakona koji zovu "zakon-omnibus", a trebao bi postati okvirni zakon službenoga imena "Osnove i polazišta za slobodu Argentinaca". Taj je prijedlog u originalnom obliku imao 664 članka, a potom je, uz bitne izmjene, u travnju u Zastupničkom domu sveden na 238 članaka. Zapravo je riječ o proglašenju izvanrednoga stanja u trajanju od godinu dana "u upravnim, ekonomskim, financijskim i energetskim pitanjima". U skladu s argentinskim zakonodavnim procesom, nacrt još mora proći kroz komisije, pa se vraća na glasanje u Senat, a potom prijedlog ide u Zastupnički dom koji se mora izjasniti o njegovom konačnom prihvaćanju.
Milei je odustajanjem od pojedinih poglavalja pokazao i svoju pragmatičnu stranu, nakon gotovo pola godine natezanja s ostalim političkim faktorima u zemlji. Kad je npr. o potpunim ili djelomičnim privatizacijama javnih poduzeća i ustanova riječ – a privatizacija je jedna od ključnih stavki njegove politike – kojih je u izvornom prijedlogu bilo 41, u konačnoj ih verziji ima osam. Izuzeta je npr. YPF, kompanija za trgovanje naftom i plinom, kao i avionska kompanija Aerolineas Argentinas te Argentinska radio-televizija, ali zato ide u potpunu privatizaciju ENARSA, kompanija za istraživanje i iskorištavanje ležišta ugljikovodika i njihovoga skladištenja i transporta. AYSA, za vodu i kanalizaciju, bit će djelomično privatizirana, kao i državna željeznica.
Usvojeni "omnibus" reformira državu, deregulira ekonomiju i tržište radne snage, jamči veoma povoljan režim za velike investicije i omogućuje da Milei vlada godinu dana bez obaveze da podnosi Kongresu i da Kongres odobrava njegove upravne, ekonomske, financijske i energetske dekrete.
Projekt (dodatne) fleksibilizacije tržišta radne snage također je bio predmet rasprave među senatorima. Porezna reforma ispočetka je također bila dijelom "omnibusa", no o njoj se posebno raspravljalo. "Svaki je porez krađa", tvrdi Milei, i predstavlja narušavanje prava poduzetnika na raspolaganje novcem koji su zaradili na tržištu, što je jedan od temelja njegove ekonomske misli. On se, naime, grozi redistributivne uloge države i bilo kakvih politika koje su financirane javnim prihodima – osim one koja je usmjerena na državnu kontrolnu i represivnu funkciju. Državu treba voditi kao poduzeće, maksimalno joj smanjiti troškove, a famozna nevidljiva ruka tržišta sama će regulirati sve ostalo.
Kao i u prethodnoj kampanji, kad je preuzeo vlast, u prosincu 2023., odmah je najavio da "nema alternative štednji, nema alternative šoku" i da će "piliti državu motornom pilom". U danima koji su uslijedili, prepilio je vladu na devet ministarstava (u prethodnoj ih je vladi bilo 18), proveo devalvaciju valute, argentinskog pesa, za više od 50 posto, a krajem prosinca je potpisao uredbu o deregulaciji brojnih ekonomskih sektora.
Primjer kako izgleda deregulacija jest kartelizirani sistem privatne zdravstvene skrbi, u kojem deset privatnih zdravstvenih poduzeća osigurava četiri petine osiguranika. Ona su se, nakon uredbe, spremno dogovorila o povišenju cijena za osiguranike, po stopama daleko višima od inflacije, primoravši tako brojne obitelji srednje klase da odustanu od svojih polica zdravstvenoga osiguranja (javnim zdravstvenim sistemom koristi se oko 37 posto stanovništva). Čak je i ministar ekonomije Luis Caputo priznao da su osiguravatelji imali "tešku ruku" te je najavio nekoliko dana poslije da će država ipak ponovo preuzeti regulaciju tog dijela tržišta. Slično se dogodilo i s tržištem energije, na kojem je, barem zasad, vlada odustala od oslobađanja cijena koje je bilo predviđeno za svibanj, kako ne bi dodatno napuhala inflaciju, pošto buknu cijene energije.
Jedan od posebno polemičnih prijedloga u nacrtu zakona je "Režim poticanja velikih investicija". On predviđa porezne, carinske i valutne povlastice, kao i zaštitu od promjene zakonske regulative u razdoblju od trideset godina za sve projekte čija je vrijednost viša od 200 milijuna dolara, ne bi li se potakle velike inozemne, ali i domaće investicije. Taj je režim namijenjen sektorima koji se smatraju strateškima za razvoj zemlje, kao što su energetski, poljoprivredni, rudarstveni (uključujući ekstrakciju litija) i infrastrukturni sektor. Ti će projekti dobiti pravo na porezno smanjenje ili izuzeće te administrativne olakšice za njihovo odobravanje i implementaciju. Bivša predsjednica Cristina Kirchner upozorava da će taj režim dovesti do iskorištavanja argentinskih prirodnih resursa, prvenstveno od strane multinacionalki, i stvoriti "ekstraktivnu privredu bez stvaranja viška vrijednosti", uspostavljajući tako "verziju kolonijalizma za 21. stoljeće".
Prema analizi Argentinskoga društva za budžet i javne financije, u prvom tromjesečju ove godine šef države smanjio je javne rashode za više od 35 posto, a vlada je tako postigla uravnoteženje budžeta već na početku svojega mandata. No pitanje je koliko to može trajati. Bruto-društveni proizvod past će ove godine za 2,8 posto, mjesečna inflacija iznosi 4,2 posto, a na godišnjoj razini 276,4 posto.
Recept primijenjen u zemlji uglavnom je klasičan plan štednje koji pada najvećim dijelom na leđa radništvu, nižoj srednjoj klasi i umirovljenicima, a ne "političkoj kasti", kao što je Milei obećavao u kampanji. Prema podacima Argentinskoga katoličkog sveučilišta, 55,5 posto stanovništva živi ispod praga siromaštva, u odnosu na 44,7 posto u posljednjem tromjesečju 2023.
Ne iznenađuje što je Međunarodni monetarni fond, uvijek spreman na dodatno guljenje sirotinje, s veseljem pozdravio prošlotjednu odluku Senata i odobrio Buenos Airesu kredit od 745 milijuna eura, uz ocjenu da je ekonomska stabilizacija zemlje "na dobrom putu". Riječ je o osmoj reviziji sadašnjega programa MMF-a za Argentinu, čime se dug prema MMF-u popeo na više od 38 milijardi eura, od ukupno 44 milijarde koje su joj na raspolaganju.
