Turski sultan Recep Tayyip Erdoğan signalizirao je da bi Ankara mogla dati suglasnost na pristupanje Finske NATO-u, ali ne i Švedske. Turska je dosad odbijala ratificirati njihovo pristupanje u članstvo, najviše zbog činjenice da Stockholm nije dovoljno udovoljio turskim zahtjevima za izručenje aktivista koje Ankara povezuje s Radničkom partijom Kurdistana, ali i osumnjičenih za sudjelovanju u pokušaju državnog udara iz 2016. godine. Već i tako nezadovoljna, Turska je razgovore o pridruživanju dviju nordijskih zemalja NATO-u suspendirala nakon što su švedske vlasti dopustile prosvjed radikalnih desničara održan 21. siječnja ispred turske ambasade, prilikom kojeg je ekstremist Rasmus Paludan zapalio primjerak Kurana. Ankaru je razbjesnila i činjenica da švedsko tužiteljstvo nije pokrenulo postupak protiv kurdskih aktivista koji su polovinom siječnja ispred štokholmskog Gradskog suda objesili – za noge – lutku koja predstavlja Erdoğana. Govoreći u nedjelju, turski predsjednik podvukao je jasnu razliku između odnosa prema dvije spomenute zemlje.

"Mogli bismo Finskoj poslati drugačiju poruku, a Švedska će biti šokirana kada je vidi. No Finska ne bi trebala griješiti kao Švedska", poručio je Erdoğan u televizijskom govoru. Ipak, finski ministar vanjskih poslova Pekka Haavisto odvratio je da se Helsinki još uvijek čvrsto nada zajedničkom pristupanju NATO-u sa Švedskom, te da Finska ima strpljenja čekati.

Komentatori općenito povezuju Erdoğanovo "pokazivanje mišića" s njegovim balansiranjem i zauzimanjem neutralne pozicije između zapada i Rusije, ali još i više s nadolazećim predsjedničkim i parlamentarnim izborima zakazanim za 14. svibnja. Ekonomija je već u višegodišnjoj krizi, pa je tako prošlog listopada inflacija dosegnula rekordnih 85,5 posto, dok prema jednom istraživanju dvije trećine građana Turske tek s teškoćama uspijeva pokriti troškove stanovanja i prehrane. To će za Erdoğana i njegov AKP biti vjerojatno najteži izbori ikada, pa ne čudi da je autokratski predsjednik počeo šakom i kapom dijeliti financijsku pomoć i druge beneficije građanima. Istovremeno se velik dio opozicije ujedinio u šestostranački politički savez okupljen oko najveće, tradicionalno kemalističke političke stranke CHP. Međutim, nesposobnost opozicije da se odmakne od turskog nacionalizma vrlo bi lako moglo Erdoğanu donijeti još jednu pobjedu i novi petogodišnji mandat. Naime, trećoj najvećoj stranci u zemlji, prokurdskom HDP-u – nije bilo dopušteno pridruživanje opozicijskom bloku.