Ne znam znate li, sve više migranata boravi noću u parku pored zgrade; povećao se broj krađa i provala u stanove u kvartu; kontaktirao sam načelnika policije, obećao mi je da će policijske patrole češće kontrolirati park noću i danju; trebali bismo zamijeniti ulazna vrata u zgradi, ova su stara i dotrajala, montirati nova, blindirana, s ulaskom na šifru; možda bismo mogli postaviti još jednu nadzornu kameru na ulazu koja će pokrivati dvorište zgrade...
Ovo je samo dio razmišljanja i prijedloga nedavno podijeljenih u viber grupi susjeda mi u Rijeci. Kako u dotičnom parku često šećem s psom kada boravim u Rijeci, a nijednog migranta tamo nikada nisam sreo, kao ni u cijelom gradu, ova mi je priča odmah zazvučala malo nategnutom, pretjeranom. Poput paranoja uzrokovanih strahom od nepoznatog, koje potom proizvode slike i vizije bez solidnih uporišta u objektivnoj stvarnosti. Razgovarao sam malo o ovom s nekolicinom ljudi koji također često borave u spomenutom parku.
Njihovi su uvidi bili na liniji mojih sumnji. Nitko među njima nije primijetio ništa "neobično", ništa što bi slutilo na "migrantsku opasnost". A kako suživot s migrantskom populacijom doista izgleda u stvarnosti, pročišćen od svakojakih prijetećih konstrukcija i narativa straha, svatko bi od zainteresiranih mogao lako provjeriti. Dovoljna su samo dva-tri sata lagane vožnje do Bosne i eto vas u srcu jednog od "migrantskih svjetskih žarišta". I što bi dotični tamo vidio? Vidio bi hiljade prisutno-odsutnih ljudi koji su uslijed surovosti svjetske geopolitike i novih imperijalizama ranog 21. stoljeća natjerani na riskantan, jako opasan put u nepoznato, tisuće kilometara daleko od kuće. Zapeli kod Bihaća, na samoj granici s Hrvatskom, subivaju, neki mjesecima ili duže, s tamošnjom lokalnom populacijom. Nesuglasica ima, pa i pokoji konflikt manjeg obima, ali napetosti je sve manje, jer sad već višegodišnji suživot ima određene učinke.
Djeca iz migrantske populacije socijaliziraju se kroz školu, brzo uče bosanski jezik. "Miješani parovi", veze između migranata i domaćih djevojaka, sve su manje neobična pojava. Profitira i lokalna ekonomija. To je populacija preko koje cirkulira nemali novac izvana. Da ima bilo kakvog, makar solidno plaćenog posla, sigurno bi ponetko od njih, izmrcvaren dugim opasnim putovanjem i neizvjesnošću, pokušao ondje i ostati, zamijeniti san o Danskoj, Švedskoj ili Njemačkoj bosanskom realnošću.
Cijela slika s migrantima u BiH poprima posebne nijanse u ovim ljetnim turističkim mjesecima, pa nastaje doista zanimljiv kolaž. Kada se sa sivim tonovima lokalaca i migranata pomiješa kolorit relativno novih turista, bogatih arapskih obitelji, te tradicionalnih domaćih gastarbajtera iz zapadnoevropskih zemalja, iščašena kakofonija današnjeg svijeta postaje začuđujućom, no nikako ne i prijetećom.
