Dan nakon razornog potresa na Baniji, umirovljeni profesor matematike i fizike mr.sc Marko Obradović iz Slatine napisao je članak za jedan stručni časopis o tome što se zapravo dogodilo. Znajući da se bavi proučavanjem potresa i seizmografijom, tih su ga dana zvali i brojni prijatelji da iz prve ruke podrobnije saznaju o kakvoj je to elementarnoj nepogodi riječ. Razlikujemo tri vrste potresa, objašnjavao bi im on - vulkanski, ruševni i tektonski. Tako sada tumači i nama: najčešći su tektonski potresi, a takav je bio i ovaj kod Petrinje 29. prosinca 2020. Radi se o tektonskoj sili tlaka i vlaka koja neprekidno povećava napetost u stijenama. Ako ta napetost prijeđe granicu elastičnosti napetosti stijene, dolazi do pucanja. Dio potencijalne energije pri urušavanju stijena pretvara se u kinetičku energiju elastičnih titraja, dolazi do klizanja dva bloka stijena koji se međusobno premještaju što uzrokuje potres. Zbog klizanja ili dodirivanja ploča nastaje novi niz potresa – sve do smirivanja.
U jednoj izdavačkoj kući s profesorom nisu htjeli potpisati ugovor kada su doznali što je po nacionalnosti. Drugi put su mu zamjerili što je kao reference naveo naučne radove autora iz Srbije
Iako je zagazio u osmo desetljeće života, profesor je još uvijek aktivan - piše članke za stručne časopise, a studentima daje instrukcije. Kažu da su skupe, ali su ih voljni platiti jer tko kod njega dolazi na poduku taj kasnije sigurno polaže ispit ili upisuje željeni fakultet. Rezultat je to Obradovićevog cjeloživotnog pedagoškog rada i iskustva. Još je u osnovnoj školi u Adi i gimnaziji u Virovitici pomagao onima kojima matematika nije išla. Studirao je u Rijeci i Zagrebu, predavao u Gradini kod Virovitice i Slatini, napisao pet znanstvenih radova iz algebre i logike, objavljenih u Zagrebu, Pragu, Beogradu, Heidelbergu, Harvardu i Montrealu. Napisao je osam knjiga za osnovne i srednje škole te više od pedeset članaka, osvrta i prikaza u stručnim i pedagoškim časopisima. Magistrirao je 1980. godine, a doktorska teza prihvaćena mu je na Karlovom univerzitetu u Pragu.
- Nema područja gdje matematika i njene metode nisu našle svoju primjenu. Ona je egzaktna, precizna i točna znanost. No, matematika kao znanost i matematika kao nastavni predmet nisu jednake. Naprotiv, razlika je bitna - nastavni predmet matematika didaktička je projekcija matematike znanosti. To bi trebali imati u vidu autori nastavnih programa i udžbenika – tvrdi profesor Obradović.
Od ključnog značaja su, ističe, knjige "Opća metodika nastave matematike" i "Elementi logike u nastavi matematike" (u suautorstvu s mr. Damjanom Jovičićem) i "Diofantske jednadžbe". Najvećim dometom smatra rad "Poučci o trokutu" u suradnji s prof. dr. Mirkom Radićem. Ponosan je jer ovaj poučak smatra pionirskim o svjetskim okvirima.
Njegove ideje o suvremenoj nastavi matematike prihvaćaju mnogi nastavnici u praksi. Bio je aktivni suradnik u kurikulumu i reformi školstva, a za pedagoški rad dobivao je brojna priznanja, pohvale i diplome. Generacije učenika pamte ga kao vrsnog stručnjaka, a za njega doista vrijedi ona fraza o strogoći i pravednosti. Jedan od njegovih učenika bio je Ivan Turudić, danas poznati sudac. "Onaj što je sudio Sanaderu", naglasit će profesor. Upravo pravedan tretman učenika, vjerojatno ga je spasio neugodnosti koje je zbog pogrešnog imena, prezimena i nacionalnosti, mogao imati zlih devedesetih. Pamti tek jedan slučaj.
- Nazvao jedan moj učenik iz Gradine, bio je na ratištu negdje u Lici. Kaže: "vi ste mene maltretirali, jedinice mi davali". A ja njemu kažem: "pa ti nisi znao ni za jedan, a kamo li za dva. A jesam li te srušio? Nisam, dao sam ti produženu nastavu, pa na popravak. Doveo sam te da znaš za dva, onda sam te pustio". "Vi ste čedo", kaže mi na to. "Nisam, donijet ću ti krsni list, u njemu piše Marko" – smije se profesor.
I na druge sitne provokacije odgovarao bi humorom. Urednik jedne izdavačke kuće, uz uljudnu ispriku da mu je neugodno, pitao ga što je po nacionalnosti. "Srbin, pravoslavne vjeroispovijesti", odgovorio je profesor te na čuđenje sugovornika objasnio da je također moguće biti Srbin i jehovin svjedok ili adventist.
- Nisam baš sretan što sam Srbin, odgovorio sam mu, pogotovo u onim vremenima. "Volio bih da sam Rus ili Kinez. Kao profesor sasvim solidno živim, a u velikom stadu se sigurnije osjećam". On se nasmijao i rekao: "moj šef je htio znati šta je taj Marko jer su u njegovom kraju Obradovići Hrvati". Kladili su se u moju nacionalnost po 500 kuna - priča naš sugovornik.
U drugoj izdavačkoj kući nisu htjeli s njim potpisati ugovor kada su doznali što je nacionalnosti. Drugi put su mu zamjerili što je kao reference naveo naučne radove autora iz Srbije. Urednik jednog časopisa nije mu htio objaviti članak o uglednom hrvatskom i srpskom matematičaru, sveučilišnom profesoru Đuri Kurepi, rođenom u Majskim Poljanama kod Gline. Kurepa je naime često citirao znamenitu Teslinu rečenicu da se jednako ponosi hrvatskom domovinom i srpskom nacijom, dok je Obradović citirao Kurepu.
- Nikada se nisam htio baviti politikom. Jednom dođoše trojica kod mene da me nagovore da se javim za direktora jer su planirali smijeniti onoga koji je bio na funkciji. Ja rekoh; "nisam u partiji, nemam knjižicu", a oni će "ništa ti ne brini, do sutra ćemo ti je nabaviti". Pokojna supruga Zdenka, katolkinja iz Sirača koja je bila u partiji, kaže mi: "pa ti si budala, ne moraš biti toliki komunista, važno je da imaš knjižicu". Mi smo u socijalizmu slavili katoličke i pravoslavne blagdane pa i sad imam katolički kalendar. Nisam u politiku išao ozbiljno ni onda, ni sada. Ali sam svojim kćerima rekao da bi ipak bilo dobro biti u nekoj stranci jer ako ne valjaš spašavaju te, ako valjaš, guraju te naprijed. Nisu me poslušale - kaže Obradović.
Uvijek je želio da što više nauči i da znanja prikupi iz prve ruke, ne samo čitajući, pa je koristio svaki trenutak za razgovor s ljudima koji znaju bolje od njega ili za posjet muzejima.
- Kad bih čekao vlak iz Zagreba za Slatinu u vrijeme postdiplomskog studija, dolazio bih na Grič, u Seizmološki zavod. Zanima me kako rade seizmografi, uređaji za mjerenje potresa. Fascinira me onaj mehanički valjak koji se okreće 24 sata. Objašnjavao mi je gospodin koji je tamo radio kako instrument zapisuje gibanje tla i kaže mi da skočim. Ja skočim, a uređaj zatitra - kaže nam profesor Obradović, dodajući kako se može svašta naučiti čak iz pisama i razglednica koje je dobivao od matematičara širom svijeta, kada bi reagirali na njegove članke.
